TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. Marko Jukić: Reforma zdravstva – NE, HVALA!?

  • Written by:

Reforma zdravstvenog sustava je nužnost, ali reformu ne želi Vlada RH, ne želi oporba, ne žele građani, ne žele neki zdravstveni radnici pa se sustav zdravstva polako ali sigurno urušava. Deklarativno svi su za reformu ali kada se konkretno nešto poduzme (npr. košarica usluga) tada imamo otpor oporbe, otpor građanstva i vrijeđanje preko medija, društvenih mreža. Vlada i oporba ne žele reformu jer ne žele izgubiti izbore zbog reforme. Građani ne žele jer će morati neke usluge koje su sada „besplatne“ platiti. Zdravstveni radnici kojima je dobro ne žele izgubiti postignuto.

Tragičan slučaj iz Zaprešića je pokazao nisku razinu komunikacije, revolt ulice, strančarenje, populističke izjave i izljeve mržnje preko društvenih mreža. „Ulica“ ne može voditi državnu politiku i određivati tko će biti ministar. Usporedbe s Norveškom i Japanom po pitanju ostavke ministra su neprimjerene jer hrvatski zdravstveni sustav i hrvatsko društvo su postkomunistički proizvod i trebat će još mnogo vremena da se svijest ljudi promijeni. Ne može se uspoređivati siromašno hrvatsko socijalističko zdravstvo s kapitalističkim bogatim zdravstvom (vidi BDP).

Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo Ines Strenja Linić pozvala je premijera da ispuni svoju dužnost: smijeni ministra zbog nečinjenja i ignorancije u hrvatskom zdravstvu.Je li Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo promašila metu?

Saborska zastupnica je uistinu promašila metu jer ministar zdravstva nije odgovoran što Vlada ne želi ni započeti proces reforme zdravstva u Republici Hrvatskoj. Ministar ne može započeti reformu bez premijera i ministra financija, bez odluke Vlade ali i  odluke Sabora jer se radi o ozbiljnim rezovima koje do sada nije htjela poduzeti niti jedna vlada, niti jedan ministar. Svi dosadašnji ministri su radili kozmetičke i populističke reforme a ne stvarne pa se ovome ministru ne može zamjeriti što radi isto. Bilo bi lijepo vidjeti saborsku zastupnicu u fotelji ministrice zdravstva pa vidjeti što bi to revolucionarno ona napravila u postojećim uvjetima.

Saborska zastupnica spominje kvalitetan dokument o hitnoj medicinskoj pomoći, izjavila je:

”Liječnici bi prvenstveno trebali biti na hitnim prijemima bolnica, a timovi hitne pomoći u kojima su visokoobrazovani medicinski tehničari  trebaju biti osposobljeni održavati vitalne funkcije (dišni put, cirkulacija, defibrilacija, hitni lijekovi) do transporta u najbližu ustanovu u najbržem mogućem vremenu Tu je i pitanje hitne helikopterske službe, pitanje pružanja medicinske skrbi u ruralnim područjima i na otocima koji uvijek čeka odgovor ove zdravstvene administracije, kao i ukidanje obveznog staža za mlade liječnike, na koji uporno upozoravamo. Ni za to se u novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti nije našlo prostora. Odgovore na ova pitanja po svemu sudeći nećemo ih dočekati za ovog mandata, ali uporno ćemo ih tražiti”, naglasila je Strenja Linić.

Jasno je da se radi o velikim promjenama koje zahtjevaju dodatnu edukaciju (osposobljavanje) medicinskih tehničara, medicinskih sestara i vozača/tehničara hitne i da se ne mogu napraviti preko noći. Pitanje edukacije liječnika i njihova staža te službe hitnog helikopterske transporta također treba sustavno rješiti a ne na prečac. Nameće se pitanje kakvo zdravstvo građani Hrvatske žele, koliko su njihove želje ostvarive i koliko će to koštati. Kada se usklade želje i mogućnosti može se pristupiti izradi plana reforme, odrediti vremenski rok u kojem će se reforma provesti, kontrola tijeka reforme i izmjene onoga što nije dobro. Strategija zdravstva se donosi za određeni vremenski rok od 15 do 20 godina. Važno je da novoizabrani (postavljeni) ministar ne može mijenjati temelje strategije, da ne može prekinuti reformu i eksperimentirati.Kod nas svaki novi ministar dolazi s novim idejama, eksperimentira, mijenja organizaciju tako da nema kontinuiteta. Kada se radi o zdravstvenom sustavu nema mjesta populizmu, strančarenje, podmetanju već se mora postići dogovor svih (vladajućih i opozicije). Međutim, u Hrvatskoj jadnici koji se bave politikom iskorištavaju slučajeve u zdravstvu za strančarenje, samoreklamu i populističke izjave.

Ministar ne može bez suglasnosti premijera i ministra financija, Vlade i Sabora provoditi ozbiljne reforme u sektoru zdravstva jer su za to potrebni, kadrovi, oprema i novac. Također su potrebne izmjene većeg broja zakonskih članaka. Koliko se ministar trudio da u Vladi potakne raspravu i rješavanje poteškoća u hrvatskome zdravstvu ne znam ali je sigurno da novca za dodatne kadrove i opremu nema. Činjenica je da jedan dio kadrova treba dodatno educirati i osposobiti za reformu hitne medicinske pomoći a to košta i za to treba vremena.

Kao liječnik s dugogodišnjim stažom moram kazati da su „kvalitetni dokumenti“ i planovi nekadaneostvarivi. Evo primjera, tzv. „zlatni sat“: Primimo pacijenta unutar „zlatnog sata“ pa taj isti čeka 2 do 4 sata na obradu jer ga nema tko obraditi, svi dežurni rade! Imamo kvalitetan plan razvoja palijativne medicine ali u praksi je to neostvarivo!

Kada bi primjenilivažeće zakone i pravilnike u zdravstvu morali bi zatvoriti pojedine odjele, ustanove jer nisu u skladu sa zakonom! Ne možemo ih zatvoriti, unatoč nedostatcima, jer pacijenti trebaju pomoć!

Na hitnim bolničkim prijamimamnogo posla obave specijalizanti pa se može postaviti pitanje: Je li to opravdano? Nažalost, opravdano jer nema dovoljno liječnika specijalista. 

Nažalost, tragični događaj je poslužio za napade, pljuvanje i vrijeđanje (pogledati društvene mreže). Rano ujutro, 16. kolovoza 2018., na portalu Indeksa bio je članak pod naslovom Ministarstvo smrti od Snježane Kirinić. Nitko nije reagirao na taj sramotni članak! To je pravna država Hrvatska! Nitko ne govori o tom sramotnom napadu na zdravstvene radnike, na to vrijeđanje i podmetanje. Jesu li ti natpisi, komentari, stimulativni za rad zdravstvenih radnika? U Hrvatskoj svatko može prozivati, vrijeđati i optuživati zdravstvene radnike bez ikakvih sankcija što je nedopustivo. Rezultat takvog pristupa je takozvana „obranaška medicina“ koja produljuje i poskupljuje liječenje.

Događaje je nažalost poslužio i za izražavanje populizma, strančarenje i samoreklamu. Treba navesti da će s vremena na vrijeme biti sličnih tragičnih događaja i da nema recepta kako to 100% izbjeći. Niti jedan sustav hitne medicinske pomoći ne može biti dostupan uvijek i na svakom mjestu. Stjecaj nesretnih okolnosti je stvarnost i na to se također mora računati.Pitanje je koliko je moguće poboljšati organizaciju službe u postojećim uvjetima (novčanim i kadrovskim). Najlakše je lupetati i davati savjete koji su neprovedivi.

Reforma hitne medicinske pomoći na papiru je jedno a u praksi nešto drugo.Ako u vozilima hitne medicinske pomoći više ne bude liječnika a dogodi se sličan slučaj tko će onda biti Pedro? Koga će mediji prozivati, pljuvati i vrijeđati? Koga će Ines i Božo prozivati?

Jedan je ministar pokušao napraviti reda (plaćanje bespotrebnih pregleda, uvođenje košarice usluga) ali odmah ga je napala, izvrijeđala oporba i mediji.

Građani moraju shvatiti da zdravstvo nije besplatno i da nikada nije bilo besplatno već je netko plaćao troškove.

Ne branim ministra (neka se sam brani), niti je bolji niti je lošiji od prijašnjih, ali optužiti ministra za smrt mladića je dno dna i pokazatelj koji jadnici (kokošari) sjede u Saboru, koji jadnici vode medije.

Zašto saborska zastupnica MOST-a nije pozvala premijera da podnese ostavku jer je on glavni krivac što nije započeta reforma zdravstva, reforma pravosuđa, reforma državne uprave, promjena izbornog zakona itd.? Budimo realni i pošteni pa priznajmo da nitko ne želi uzeti vrući krompir koji se zove reforma zdravstva. Ako nema dovoljno liječnika, ako nema dovoljno sestara, ako nema novca za platiti timove onda je izvrstan plan mrtvo slovo na papiru. Kojim dokumentom ćemo poboljšati edukaciju i osposobljenost liječnika i sestara? Kako to provesti u praksi?

„Objasnila je kako su ciljevi reforme hitne medicinske pomoći trebali biti povećanje standarda hitne medicine, podizanje sigurnosti za bolesnike te ušteda na nepotrebnim dijagnostičkim pretragama. Trebalo je poboljšati način dolaska pacijenata u objedinjene bolničke hitne prijeme (OHBP) i izvanbolničku hitnu pomoć, odnosno županijske zavode za hitnu medicinu, kako manje hitni pacijenti ne bi ugrožavali one koji su zaista hitni.“

Pričam ti priču. Svaki pacijent koji dođe na hitnu, hitni prijam, mora biti obrađen. Bez obrade ne možete kazati da nije hitan i tu završava priča o nepotrebnim pretragama. Priče o objedinjenom bolničkom hitnom prijamu su priče za „raju“. Za objedinjeni bolnički hitni prijam nema dovoljno specijalista pa na tim prijamima rade specijalizanti! Pritisak građanstva na službu hitne medicinske pomoći i na hitne prijame je neopravdano velik. Prošle godine u Hrvatskoj bilo je 796.982 tisuće intervencija izvanbolničke hitne medicinske službe“.!?

Svi moraju biti primljeni. Pokušaj da se izvrši naplata bespotrebnog dolaska na prijam je propala pa imamo što imamo (imat ćemo i dalje ako ne promijenimo pristup, zakone). Treba vidjeti čekaonice hitnih prijama u našim bolnicama (tijekom 24 sata) pa će sve biti jasno.

Slažem se da u vozilu hitne medicinske pomoći ne treba biti liječnik, osim u izuzetnim situacijama, ako su tehničari /sestre educirani i vješti da naprave ono što je na terenu nužno napraviti. Mora se primjetiti da vozilo bez liječnika nije povećanje standarda kako tvrdi saborska zastupnica već je to racionalizacija! Kada netko umre (ne grješkom, ne zbog nepoduzimanja mjera već zato jer se nije ništa moglo uraditi) tko će odgovarati na optužbe rodbine i medija? Koliko će zdravstvenih djelatnika htjeti raditi pod takvim pritiskom? Na natječaj u Splitsko-dalmatinskoj županiji za specijalizaciju iz hitne medicine se nije javio nitko!

Za ugovaranje posebne hitne helikopterske službe su potrebno novci kojih nema, jedino ako će saborski zastupnici MOST-a to financirati, ako hoće mogu i davatelji usluga raditi besplatno.

Reforma zdravstvenog sustava se ne može napraviti preko noći, to je proces koji se može provesti tijekom 10 do 15 godina. Nažalost, s reformom kasnimo više od 20 godina, jer nijedna vlada nije htjela započeti reformu. Mi nemamo strategije razvoja pa svaki ministar kada dođe na funkciju nešto eksperimentira, mijenjaju se prioriteti. Zakon o potpomognutoj oplodnji je jednom ministru bio strateški projekt hrvatskog zdravstva, to je važno ali nije strateško pitanje. Nažalost, Hrvatska nema strategije razvoja zdravstva kao ni drugih djelatnosti. Još treba napisati da „ULICA“ ne može voditi državu niti određivati strategiju razvoja.

Da bi proveli kvalitetnu reformu zdravstvenog sustava moramo poći od edukacije, zakonskih odredbi i edukacije građanstva. Je li naš liječnik nakon diplomiranja educiran, osposobljen, da radi na Lastovu, Visu? Ja mislim da NIJE! Je li edukacija, osposobljavanje, medicinskih sestara na zdravstvenim studijima dostatna (misli se na vještine)? Ja mislim da NIJE! Što napraviti da poboljšamo, osposobimo zdravstvene radnike da mogu odgovoriti životnim izazovima, to je pravo pitanje.

Izborni zakon je loš. Zbog lošeg izbornog zakona imamo loš sastav Sabora i ne možemo naprijed. U Saboru danas imamo zastupnike koji onemogućavaju kvalitetnu raspravu, koji od Sabora prave kokošinjac pa je nužno mijenjati izborni zakon da što manje kokošara bude u Saboru. Političke stranke u Hrvatskoj ne žele izmjenu izbornog zakona pa su građani taoci loših političara. Pitanja u vezi izbornog zakona treba postaviti premijeru!

Nužna je edukacija građanstva. Neki naši građani misle da je javno zdravstvo besplatno. Ne, nije besplatno? Građani kažu da oni plaćaju zdravstvenu zaštitu! Da plaćaju ali neka usporede svoja davanja i troškove liječenja. Sve se može izračunati! Kažu naši susjedi „Koliko para, toliko muzike“ pa to vrijedi i za nas. Koliko plaćamo dopunsko zdravstveno osiguranje? SIMBOLIČNO! Tko kontrolira koliko smo potrošili? NITKO!

Bio je naslov u novinama: Mljet traži doktora, nitko se ne javlja! Kako ćemo to rješiti? Hoće li se problem nedostatka liječnika rješiti ostavkom ministra? Jasno je da ne će!

Naš zdravstveni sustav je odličan s obzirom na ulaganja, BDP države, građansku svijest (priča o besplatnom zdravstvu). Nužne su nam reforme zdravstvenog sustava ali to vladajuće političke stranke (tzv. lijeve i desne) ne žele jer ne žele izgubiti izbore zbog rezova koji bi nastali. Građani, također, ne žele reformu zdravstvenog sustava. Kada se htjelo podići cijenu dopunskog za 10 kuna i uvesti red, digla se oporba, digli se antihrvatski mediji te popljuvali tadašnjeg ministra. OK. Ne želite uvođenje reda, ne želite reformu pa ćete sutra imati još gore zdravstvo. Dragi građani, to je vaš izbor i neka tako bude. Budući da niste željeli reformu zdravstvenog sustava imate zdravstvo kakvo imate. Nemate pravo na kukanje, vrijeđanje i optuživanje, imate ono što ste htjeli.

Dio saborske oporbe je katastrofalan, mnogo sveznalica, mnogo narcisoidnih tipova, mnogo kokošara, mnogo mrzitelja hrvatske države!Nužne su nam reforme državne uprave (smanjenje administracije), reforma pravosuđa (učinkovitost!), reforma izbornog zakona (sadašnji je katastrofalan), reforma školstva (izbaciti nepotrebno, poboljšati edukaciju o nacionalnoj kulturi i povijesti), rješiti pitanje zbrinjavanja otpada (ne pričati već raditi!) itd. To mora osmisliti i odraditi Vlada i Sabor, to ne može napraviti pojedinac, to ne može napraviti ulica!

Na kraju treba spomenuti da je MOST glavni krivac što imamo ovu koalicijsku vladu. Genijalci iz MOST-a sve znaju, ako trebaš mišljenje o gospodarstvu pitaj psihijatra iz MOST-a, ako hoćeš informaciju o gospodarskom pojasu pitaj psihijatra, ako trebaš mišljenje o brodogradnji pitaj tekstilnog radnika iz MOST-a, ako trebaš mišljenje o zdravstvu pitaj doktoricu iz MOST-a. Lijepo je da ljudi imaju mišljenje ali treba mnogo toga znati, treba imati iskustva i treba vidjeti je li to moguće. Slučaj arbitraže INA-MOL, na kojem je inzistirao psihijatar i oporba, je pokazatelj da diletanti mogu napraviti veliku štetu. Umjesto ulaganja u zdravstvo država plaća trošak nepotrebne arbitraže. Zašto se psihijatar Božo bavi politikom umjesto liječenjem ljude kada toliko brine za njih?

Ako građani zaista hoće reformu zdravstva, koja je nužna jer sustav propada, moraju biti svjesni da će biti restrikcija, da će trebati promijeniti pristup, da će bespotrebne preglede i pretrage (koje sami traže) morati sami platiti. Da će biti ograničenja na korištenju dopunskog zdravstvenog osiguranja itd.

Neracionalnosti, nelogičnosti i lošeg upravljanja u zdravstvu ima i to treba otkloniti, smanjiti na najmanju moguću mjeru, nije moguće 100% otkloniti. U svakom slučaju reformu zdravstvenog sustava, rješavanje poteškoća mora odraditi struka a ne ulica!

Ako građani ne žele reformu zdravstvenog sustava, njihovu želju treba poštivati. Ako građani žele reformu zdravstvenoga sustava neka to uporno traže od Vlade i oporbe, svim demokratskim sredstvima i neka se spreme na odricanje.

Dr. Marko Jukić

Komentari