TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. Antun Lisec: O braku, roditeljstvu, demografiji i zdravlju iz katoličke perspektive

  • Written by:

„I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!“(Post 1, 26-28)

Dragi Boj je stvorio čovjeka kao muško i žensko i predvidio svetinju braka, da se u njemu vole na posebni način. Život je težak, ali je lakši kada jedno drugome pomažu, kroz brak kojega Bog blagoslovi i kroz obitelj.

Dao im je veliku čast da zajedno s njime, živjeći u skladu s Njegovim zapovijedima, sudjeluju u stvaranju života novih ljudi.

Sveti Pavao Apostol, u poslanici Efežanima piše o Svetom Sakramentu, tj. o Svetom Sakramentu braka:

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.“ (Ef, 5, 31-33)

Međutim, postavlja se pitanje: koliko je čovjek Bogu zahvalan za svoj život, za bračnog druga kojega je Bog stvorio, za Sveti Sakrament, ako ga ostvari i za brojne druge darove koje je Bog velikodušno dao? Da li se čovjek raduje što ima priliku s Bogom surađivati?

Impresionirani smo prostranstvima i bogatstvom svemira, a također i čudesima mikrokozmosa.

Dragi Bog – stvoritelj, je naravno jači od svega što je stvorio. A Njegovo najdragocjenije stvorenje, u najmanjoj količini materije je tek začeti čovjek.

Jasno je da se na Mjesecu niti bilo gdje drugdje ne bi mogao pojaviti Mercedes da ga netko nije izmislio i proizveo.

 A već je jedna jedina živa stanica neusporedivo kompliciranija od svih automobila, čak i od svih kompjutora na svijetu.

A koliko tek raznih živih bića postoji, a koliko je tek kompliciran čovjek već i samo po svojoj biološkoj građi!

Čovjek se ne bi mogao pojaviti u tom ogromnom hladnom ili vrućem svemiru sam od sebe. I čovjek ima svoga autora, a to je dragi Bog! I taj Bog nas ne ostavlja nezbrinutima u svemiru, nego se neprekidno za nas brine i voli svakoga od nas.

Dragi Bog je izravno stvorio tek Adama i Evu. Nakon toga, On surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi.

Zamiliste, koliku čast supružnicima ukazuje dragi Bog, kada s njima zajedno sudjeluje u stvaranju onoga najdragocjenijega u čitavom svemiru u najmanjoj količini materije!

Dragi Bog je previdio vezu seksualnog života s brakom kojega On blagoslovi i koji je za cijeli život, sa začećem novih ljudi.

Tu se vezu ne smije raskidati!

Raskidaju ju oni koji bi htjeli provoditi seksualni život prije i izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog, a raskidaju ju i oni koji bi htjeli izvoditi bračni odnos bez začeća, preko grijeha kontracepcije i sterilizacije, ili obratno, koji bi htjeli postići začeće bez cpecifičnog bračnog odnosa.

Zato su teški grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego također i kontracepcija, sterilzacija i umjetna oplodnja!

Ne smijemo si zamišljati da smo pametniji od dragoga Boga – Stvoritelja! Ne smijemo narušavati Njegove zapovijedi, pa niti Njegovu zamisao o stvaranju ljudi!

Negativne posljedice protivljenja Božjim zapovijedima i njegovom stvaralačkom naumu se događaju ne samo na nivou duše u smislu grijeha, nego i na zdravstvenom i širem društvenom planu.

Kada susretnemo obitelj bez djece, rijetko kada znamo zašto je zbog toga došlo. Možda na sebi nemaju nikakve krivice.

Međutim, ako u nekoj sredini, narodu ili državi uočimo  da se rađa malo djece, i da je velik postotak neplodnih bračnih parova, možemo biti sigurni da je to uzrokovano mnogobrojnim grijesima.

A kada je riječ o grijehu, onda je jasno da protiv grješnog načina života treba djelovati molitvom i postom, odgojem za kršćanski način života i prihvaćanje nadnaravnih Božjih darova da se ne bismo okaljali u brojnim iskušenjima.

Suočeni smo s tako ozbiljnim problemima da za njihovo rješavanje nisu dovoljni novci i ljudska inteligencija. Riječ je o borbi protiv Božjeg stvorenja  – čovjeka, koja se događa na duhovnom planu, pri čemu dolazi do umiranja i razboljevanja ljudi pa i do opasnosti biološkog nestanka mnogih, a pogotovo malobrojnih naroda.

Vrlo česti korjeni demografskih i zdravstvenih problema su u preziranju Božje zamisli o čovjeku. Dok su se za vrijeme agesivne ateizacije borili protiv Boga, nastradao je čovjek, njegov život i zdravlje, nastradale su mnoge obitelji i narodi.

I danas se također na svjetskom planu uočava agresija novog poganstva, kroz kojega reklamiraju upravo grješni način života koji vodi neplodnosti čovjeka i biološkom izumiranju naroda. To nikako ne smijemo prihvaćati.

O borbi na duhovnom planu, Sv. Ivan Evanđelista je u Otkrivenju pisao i ovo:

Sveti Ivan Evanđelista je u Apokalipsi između ostalog napiao i ovo:

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.

I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.“ (Otk 12, 1-6)

Oni koji odbijaju analiziranje problema i njihovo rješavanje iz kršćanske perspektive, često upadaju u nove zamke

Zato već na početku moram naglasiti da se ne smije sudjelovati u umjetnim oplodnjima. Detaljnija objašnjenja ću dati nešto malo kasnije.

Uzroke premalog broja rođenih podijelio sam u nekoliko grupa.

  1. Gubitak rođenih kroz ratove, poratna stradavanja, epidemije i druge bolesti koje bi se moglo izbjeći kršćanskim načinom života
  2. Neplodnost muškarca ili žene
  3. Izbjegavanje ili odgađanje braka zbog neopravdanih razloga
  4. Problem negativnih stavova prema djeci i roditeljstvu.
  5. Grijesi kontracepcije, sterilizacije, ubijanja nerođene djece
  6. Problemi zbog sistematkog djelovanje sila zla na širem planu, protiv Božjeg dara plodnosti, protiv života, zdravlja, moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti.
  7. Na koncu ću dati objašnjenje zbog čega se ne smije sudjelovati u grijesima umjetnih oplodnji
  1. Gubitak rođenih kroz ratove, poratna stradavanja, epidemije i druge bolesti koje bi se moglo izbjeći kršćanskim načinom života.

Moramo se moliti Bogu da do ratnih stradavanja, logora i drugih mučenja  i pošasti nikada više ne dođe, da se narodi pomire i žive u dobrim odnosima, slaveći Boga i ljubeći njegovo najdragocjenije stvorenje, a to je svaki čovjek, bez obzira koje bio narodnosti.

Nekada su ljudi masovno umirali zbog epidemija kolere, kuge, malarije i sl, a danas su vrlo ugroženi zbog AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti. One su proširenje kao nikada ranije u povijesti čovječanstva. Kada je riječ o HIV-u (AIDS-u), napinjem da većina zaraženih nije niti svjesna zaraze, jer inkubacija može trajati deset i više godina. Glavni razlog širenja AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti, su predbračni i izvanbrači odnosi i obmana da je prezervativ zaštita. Zaraze se zaista ipak prenose i preko grješnog sredstva prezervativa. O tome ću detaljnje govoriti malo kasnije.

  1. Neplodnost muškaraca i žena

U vezi neplodnosti žene i muškarca, neću ovom prilikom nabrajati razloge neplodnosti do kojih dolazi bez čovjekove krivice, npr. zbog genetskih ili hormonskih poremećaja ili zbog bolesti koje čovjek nije mogao izbjeći.

Iako su i to ozbiljni problemi, bez obzira da li ih se može ili ne može izliječiti, njihova uloga u uzrokovanju dmografske katastrofe ne zauzima veliki postotak. Takvih razloga je bilo i prije, dok nije bilo ovako drastičnog manjka rođenih.

Međutim, moram spomenuti pogrešna ponašanja ljudi, koja dovode do ozbiljnih bolesti, čak i  do neplodnosti ili do smrti djece prije poroda.

Nije mi poznata medicinska statistika o postotku neplodnih bračnih parova, ali znam da se radi o visokom postotku i da je u porastu.

Uzroci muške neplodnosti ili smanjene plodnosti su sve češće spolno prenosive bolesti, pušenje, alkoholizam, droga i hrana bogata fitoestrogenima. To su biljni hormoni, slični estrogenima, a vrlo su prisutni u soji. Soja je opet prisutna u skoro svim paštetama i salamama i mnoštvu drugih prehrambenih proizvoda.

Prije deseetak godina bio sam na kongresu o demografskim problemima u Bratislavi, Slovačkoj. Tamo je nastupio bivši ministar zdravstva doc. dr. Kovač. Prilično je dugo govorio o problemu fitoestrogena i soje kao uzroku muške neplodnosti ili smanjene plodnosti.

U sličnom negativnom smislu djeluje i Bisfenol A, koji je po građi zapravo ženski hormon, a oslobađa se iz PET (plastične) ambalaže. Zamislite samo kolika se bezalkoholna ili alkoholna pića i vodu popije iz takve ambalaže. Čak su i tetrapak s mlijekom i mnoge konzerve iznutra obloženi plastikom koja oslobađa Bisfenol A.

Često meso sadrži hormone koji su tamo dospjeli preko prehrane. Čak negdje daju i kravama hormone da bi davale više mlijeka, a ondi ti hormoni štetno djeluju u organizmu onih koji piju takvo mlijeko.

Unošenje ženskih hormona u organizam muškarca preko prehrane, šteti njegovoj plodnosti a ovisno o količini i na gubitak muških karakteristika.

Uočava se razlika već dok se uspoređuje naše vlastite pretke sa starih fotografija s onima koji se, pogotovo po gradovima, hrane gotovim proizvodima koji se kupuju u trgovinama.

Kod žena je danas uzrok neplodnosti u preko 50 % slučajeva zbog infekcija, ožiljaka, priraslica ili endometrioze u maternici, jajovodima i zdjelici.

Do toga dolazi zbog ranije izvedenog pobačaja, često zbog gnojenja i drugih bolesti koje izaziva zmija koju neke žene nažalost nose pod svojim srcem, koja se hrani malom djecom, a zove se spirala.

Jajovodi mogu postati neprohodni ili teže prohodni i zbog endometrioze i spolno prenosivih bolesti, koje se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa. Upale se još lakše dogode ako se žena dovoljno ne odijeva, pa se i ovdje vidi da je potrebno odgajati za poštivanje predbračne suzdržanosti, svetosti braka, za pristojno odijevanje  čuvanje stida, odnosno da se ne upotrebljava nikakva sredstva protiv rađanja.

Endometrioza je pojava sluznice maternice na mjestima gdje ne bi smjela biti, pogotovo u jajovodima i maloj zdjelici. Nastanku endometrioze pogoduje upotrebe tampona za regulaciju mestruacije, a u istom smislu štetno djeluje i bračni odnos za vrijeme menstruacije. Sve to treba izbjegavati.

Neplodnost je često izazvana odstranjivanjem maternice zbog raka njezinog cerkvika. A do toga raka u 99 % slučajeva dolazi zbog zaraze Humanim Papiloma Virusom, koji se također prenosi i preko grješnog sredstva perezervativa.

Do masovnog širenja spolno prenosivih bolesti, pa i onih koje izazivaju neplodnost ili smrt djeteta prije rođenja, naročito je došlo zbog toga što je netko davao podršku predbračnim i izvanbračnim odnosima reklamom prezervativa i lagao da je to zaštita od bolesti.

Novinari koji su godinama napadali Katoličku Crkvu, nedavno su vrlo pogrešno pokušavali interpretirati čak i izjave Sv. Oca Pape. Sigurno je i to bio razlog što je predstavnik Svete Stolice, na 55. sjednici Komisije o statusu žena UN-a, 14. ožujka 2011. u New Yorku između ostalog izjavio: “Sveta Stolica ni na koji način ne podržava kontracepciju ili upotrebu kondoma, bilo kao mjeru planiranja obitelji, bilo kao dio preventivnih programa HIV-a/AIDS-a, bilo kao školskih programa edukacije o spolnosti.”

Promicatelji prezervativa i sličnih sredstava često ignoriraju argumente koje protiv toga djelovanja iznose bilo Crkva, bilo medicina.

Nikada nitko neće otkriti prezervativ koji čuva od grijeha. A grijeh je, u nekom smislu, AIDS duše. Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.

Kada je napasnik Alessandro predlagao Sv. Mariji Goretti grijeh bludnosti, ona mu nije držala predavanje o spolno prenosivim bolestima, nego mu je odlučno uzviknula: “Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, otići ćeš u pakao!” Tako je, neposredno prije mučeničke smrti, uspjela uputiti još i krik opomene onima koji se zavaravaju da se može pravilno odgajati zanemarujući postojanje grijeha i njegove posljedice.

Preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne.

Ovom prilikom želim spomenuti da je Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina  izjavio,  što nikada kasnije nije opovrgnuto: “… HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi…Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa.” Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.

Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti.

Paralelno s velikim reklamama prezervativa zaraza se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.

Ukrajina je zemlja u kojoj se već više od 20 godina možda najagresivnije i najsistematičnije, od svih Europskih zemalja, reklamira prezervativ. Gdje su im rezultati?

Paralelno s takvom “edukacijom”, postali su najzaraženijoim zemljom u Europi AIDS-om, ali i mnogim drugim zaraznim bolestima. Milijun i pol stanovnika Ukraine danas boluje od tuberkuloze. Mnogi od njih su zaraženi rezistentnim, neizlječivim tipom tuberkuloze. Osim toga, zbog velikog nemorala, B i C hepatitisima, u nekim srednama je kod njih zaraženo već 15 – 17 % stanovništva, a negdje i 40 %.  Ovo su podaci koje sam čuo od doktora iz Ukraine još prije nekoliko godina.

Očito je da će tako proći i u drugim državama ako se i tamo bude tako odgajalo i živjelo.

I tuberkuloza i B i C hepatitis i većina drugih zaraznih bolesti prenosi se već i samo ljubljenjem! Međutim, organizacije koje žele nametnuti nemoralni odgoj, ovo ne žele dati u javnost.

Svake minute u usnoj šupljini se pojavi milijun novih limfocita, a ako je u ustima prisutna upala, onda i deset milijuna. Ako je čovjek zaražen, u limfocitima se nalazi mnoštvo virusa AIDS-a. Često je stomatolog prvi liječnik koji posumnja da netko boluje od AIDS-a kada vidi gnojenje i krvarenja u ustima, bijele naslage i slične promjene.

Čak i zdrava osoba skoro uvijek u ustima ima neke ranice nakon pranja zubi, zbog pokvarenog zuba, gingivitisa ili oštrije hrane, kroz koje virusi još lakše ulaze.

Preko 30 % stanovništva boluje od paradontize (malenog gnojenja oko zubi s otvorenim krvnim žilama), a oko 30 % stanovnika primjećuje krvarenje kod pranja zubi!

Danas znamo da čovjek u krvi i svojim izlučevinama ima u raznim fazama bolesti različite količine virusa. Sigurno da ima i razlike među raznim poljupcima. Ali, iz svega navedenog, jasno je da se ne smije zanemarivati mogućnost zaraze već i nekim poljupcima.

Zamislimo samo kako bi to izgledalo da dođemo u restoran ili kafić, a konobar nam kaže da se kod njih više ne peru čaše niti pribor za jelo, jer im je netko rekao da se bolesti tako ne mogu prenositi. Zgadilo bi nam se jer znamo da se zaraze preko neopranih čaša i neopranog pribora za jelo ipak prenose. Okrenuli bismo se i otišli. Međutim, činjenica je da se ljubljenjem prenese veća količina bakterija i virusa nego preko neoprene čaše!

Čak ako se i nisu ljubili a imali su spolni odnos s grješnim sredstvom prezervativom, zaražavaju se vrlo često ne samo AIDS-om, nego i raznim drugim bolestima od kojih se može postati neplodnim, a i umrijeti!

Zanimljivo je čuti da je još bivši predsjednik SAD-a George W. Bush, po državnim školama, uz veliku državnu financijski potporu, pokrenuo provođenje tzv. “abstinence only programa”, u kojima se ne reklamira prezervativ i slična sredstva, nego se govori o prednosti suzdržanosti do braka i o štetnim posljedicama predbračnog seksualnog života.

Postotak zaraženih AIDS-om smanjio se tek u Ugandi. Državna podrška programima odgoja za predbračnu suzdržanost i bračnu vjernost rezultirala je znatnim padom postotka zaraženih AIDS-om s  21,2 % koliko ih je bilo zaraženih koncem osamdesetih godina, na 6,2 % u 2001. godini.

Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.

Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu “Consensus Statement on Cervical Cancer” utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.

Isti taj Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s “National Institute of Allergy and Infectious Diseases” i s “Department of Health and Human Services” vlade SAD–a, su objavili da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Chlamydia Trachomatis izaziva upale u maternici i jajovodima što često rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog  zaraze često umre još prije poroda.

Koliki je točno postotak zaraženih među onima što imaju predbračne Chlamydiom trachomatis, Mycoplasmom hominis, Ureaplasmom urealyticum, Mycoplasmom genitalium i sličnim bolestima koje ovdje imam u vidu, ne znam.

U Zagrebu, kada su testirali studentice koje imaju predbrane odnose, nalazili su od 10 – 20 % zaraženih Chlamidiom.

Kada sam prije nekoliko godina držao predavanje ginekolozima u Brestu u Bjelorusiji, reki su im da su tamo skoro sve djevojke koje imaju predbračne odnose zaražene Chlamidiom. Očito je da su u takvom postotku zaraženi i muškarci koji ne poštuju predbračnu čistoću i svetost braka.

Pred našim očima se pojavljuje nova patologija, toliko posljedica zaraznih bolesti, kao nikada ranije.

Pogubni rezultati reklame prezervativa, mogu se lako uočiti ako se usporedi situaciju na Tajlandu i Filipinima.

Tajland ima 66,  a Filipini 82 milijuna stanovnika. Prva osoba zaražena HIV–om otkrivena je i na Tajlandu i na Filipinima iste, 1984. godine. 1987. god. na Tajlandu je bilo 112 poznatih zaraženih, a na Filipinima 135.

1991. god. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je prognozirala da će 1999. god. na Tajlandu biti 60 – 80 tisuća zaraženih, a na Filipinima između 80 – 90 tisuća. Iste 1991. god. ministar zdrvstva Tajlanda je pokrenuo tzv. program 100 % upotrebe prezervativa. Ova inicijativa je bila široko prihvaćena, i prezervativi su se nudili u supermarketima, barovima, javnim kućama i raznim drugim javnim mjestima.

Slični pritisci su izvršeni i na Filipine, da bi i ta država prihvatila reklame i raspačavanje prezervativa, ali je to spriječeno zbog odlučnog javnog protivljenja Katoličke Crkve. I pogledajmo sada što je uslijedilo kao rezultat. 1999. god. prema izvještaju UNAIDS, na Tajlandu je već bilo 755,000 zaraženih, od čega je već umrlo 65,000, dok je iste godine na Filipinima ukupni broj zaraženih bio 1,005, a umrlo je njih 225.

U augustu 2003. godine bilo je već 899,000 poznatih zaraženih na Tajlandu, a od AIDS–a je umrlo već 125,000 ljudi.

Za usporedbu, do septembra 2003. godine, na Filipinima je bilo 1,946 zaraženih, a umrlo ih je 260.

Pokazavši se nesposobnim u obuzdavanju širenja AIDS–a, Tajland se sada usmjerio na liječenje oboljelih od AIDS–a. A tko se to na Tajlandu uopće bavi liječenjem oboljelih? Većinu lječilišta vode upravo katolički misionari, Camillian Fathers, iako Tajland u velikoj mjeri očito nije prihvatio pristup sprečavanju AIDS–a odgojem za predbračnu suzdržanost i vjernost u braku kojega zastupa Katolička Crkva.

Sve nam to govori da bi sr svi oni, koji su imali predbračni ili izvanbračni seksualni kontakt, trebali istestirati na brojne bolesti, da bi se, u slučaju potrebe, mogli liječiti.

Testiranje se ne smije izvoditi na grješan način. Uvijek postoji mogućnost testiranja bez grijeha.

Pred našim očima se pojavljuje nova patologija, toliko posljedica zaraznih bolesti, kao nikada ranije.

  1. Izbjegavanje ili odgađanje braka zbog neopravdanih razloga

Posljednih nekoliko desetljeća, a pogotovo posljednjih godina, masovno se krenulo na predugo školovanje. S biološke perspektive, optimalni uzrast za rađanje prvog djeteta je još ranije nego što se završi fakultet.

Nažalost, mnogi se tijekom školovanja pokvare, pa gube želju za stvaranjem braka. Ako ga i ostvare, pitanje kakav će to brak biti nakon bivših grijeha, a možda su se već i zarazili opasnim bolestima.

Ima i drugih pogrešnih stilova životarenja kako ljudi gube moralne, psihološke i biološke predispozicije ili interes za brak.

To je npr. stil života: cigareta, pivo, gostiona.

ili: motor, droga, diskoteka.

  1. Kakav je naš stav prema djeci i roditeljstvu?

Do negativnog stava prema djeci i roditeljstvu je došlo zbog više razloga:

* Nedostatak vjere u Boga koji nas je stvorio i u Njegovu Providnost.

To su vrlo često rezulati dugogodišnje sistematske i agresivne ateizacije.

* Nedostatak ljubavi od strane vlastitih roditelja, pogotovo u ranom djetinjstvu također djeluje obeshrabrujuće na stavove u odrasloj dobi, pogotovo kod onih koji ne žive s Kristom u srcu, koji ne traže od Boga izlječenje od duševnih rana koje su zadobili još u djetinjstvu.

* Brkanje ljestvica vrednota. Netko nažalost misli da su važniji karijera i novac  od braka i djece.

* Bogatstvo, vlast, loš odgoj od strane roditelja, neprihvaćanje Božje zamisli o životu, kupanje u blatu raznih grijeha, rukovodeći položaj u ustanvi gdje radi, fizička ljepota, često dovode do oholosti,  do hladnoće srca, do raspada moralnog integriteta, do gubitka ljubavi prema djeci, do nepošitvanja Božjeg dara plodnosti, do grubog ponašaja prema vlastitom bračnom drugu, do prezirnog i agresivnog ponašanja prema osobama na radnom mjestu i sl.

* Gubitak stida  i narušavanje moralnog integriteta čovjeka, olakšavaju prodor mnogih zala. Postoji narodna poslovica koja kaće: „Tko laže, taj i krade. A tko krade, možda i ubija“. Može se zaključiti i obratnim redosljednom da tko ubija vjerojatno i krade i laže i čini mnoga druga zla djela.

Da bismo se oslobodili od straha pred djecom, potrebno je poštivati Božje zapovijedi, tj. Božju zamisao o čovjeku,  njegovom životu i spasenju, živjeti u Milosti Posvjetnoj, čiste duše, uz korištenje Svetih sakramenata koje je ostavio Isus Krist: krštenje, sveta ispovjed, Sveta Pričest na čistu dušu i ostali Sveti Sakramenti, molitva, post, dobra djela, čitanje Svetoga pisma, čuvanje vlastitog života i zdravlja, izgradnja dobrih međuljudskih, bračnih i obiteljskih odnosa, izbjegavanjesvakoga grijeha i pošteni rad. Uz Božju pomoć trebamo se osloboditi negativnih primjera ili negativnog odgoja, nedostatka ljubavi što je kod nekoga došlo čak i od strane vlastitih roditelja.

Ovdje ću navesti tek nešto što je rekao Isus Krist, a zapisao evanđelist Sveti Matej:

“…Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?”

Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!

Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej, 6, 26-34)

  1. Grijesi kontracepcije, sterilizacije, ubijanja nerođene djece

Ovdje treba objasniti štetnost i nedopuštenost kontracepcijskih i abortivnih sredstava i postupaka.

Život čovjeka počinje u trenutku začeća, spajanjem žive muške i žive ženske spolne stanice. Dijete je živo već od začeća. Mnogi ljudi su počeli živjeti i bez oplodnje jajne stanice spermatozoidom. Pri tome mislim na pojavu jednojajčanih blizanaca što se događa prirodno, dijeljenjem tijela tek začetog djeteta, a također se to zbiva i na grješne načine cjepkanjem tijela djeteta, brzo nakon začeća, prilikom raznih postupaka vezanih uz umjetnu oplodnju, kloniranja i razne tehnike genetskog inžinjeringa. Već su se rodila djeca koja imaju tri roditelja od kojih su im dali genetski materijal.

Već pri začeću je određeno je da li je to djevojčica ili dječak, kakve će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Tek začeto dijete je najvrednije stvorenje čitavog svemira u najmanjoj količini materije.

Nitko od nas nije bio niti spermij niti jajašce, ali je svatko imao tijelo od te prve stanice “zigote”. Do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine  menstruacije, i to najčešće u jajovodu. Odatle djetešce doputuje u maternicu i u nju se ugnijezdi do sedmog ili desetog dana ako je sve u redu. U rjeđim slučajevima ono se ugnijezdi izvan maternice.

17. ili 18. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a nakon par dana, 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile.

S tri tjedna na mozgu se javlja kora. Prvi pokreti djeteta prisutni su naravno već i u prvoj stanici, jer i u njoj postoji gibanje. Ali, s pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. Žena će međutim ove pokrete osjetiti tek kasnije.

Kada su dijete od 6 tjedana dodirnuli nježnim instrumentom po nosiću ili ustima, vidjelo se da izmiče glavu.

Refleksi djeteta uočeni su u 6. tjednu. Tada su već snimili EEG. Međutim, poznato je da električna aktivnost postoji u svakoj živoj stanici, pa i u onoj prvoj – zigoti.

EKG srca su snimili u 45. danu, iako ono kuca još i mnogo ranije.

U osmom tjednu dijete stišće šaku, štuca, budi se i spava. Kada su ga u 9. tjednu dodirnuli po dlanu, ono je skupilo prstiće u šaku. U 10. tjednu otisci prstiju izgledaju kao i u odrasle osobe.

U 11. tjednu dijete je veliko kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna.

Možda ste već vidjeli fotografije ili video snimke nešto veće nerođene djece.

Međutim, još uvijek se premalo govori o onoj djeci koja su sitna kao točkice, koja su začeta, ali se još nisu usadila u maternicu. Ovdje dajem fotografije djece koja se još nisu usadila u maternicu, koje sam našao na internetu.

Kod začeća je tijelo djeteta veličine 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je otprilike 0,004 mg

I na tu djecu se odnose Isusove riječi; “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Ne smije se niti njih ubijati!

Što mislite, da se pojavi netko tko bi rekao da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!

Ne može me nitko uvjeriti da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!

Spomenut ću neke načine kako su ugroženi životi djece koja se još nisu usadila u maternicu.

* Spirala ubija djecu! Uz nju, bez obzira da li sadrži hormone ili bakar, dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima, jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu. Ako je menstruacija izostala, to znači da je dijete ipak preživjelo. Mora mu se sačuvati život. Spirala zdravu ženu pretvara u bolesnicu (gnojenja u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost…).

* Uz sve vrste antibaby pilula ili tzv. „kontracepsijskh tableta“, hormonskih flastera, svih vrsta postkoitalnih hormona i antihormona, raznih implantata i depo preparata, ipak često dođe do ovulacije i začeća. Međutim, dijete tada najčešće umire od gladi, jer ovi hormoni osuše žlijezde i smanje količinu hrane – glikogena u sluznici maternice. Izostanak menstruacije govori da je dijete ipak preživjelo. Abortus se ne smije učiniti niti tada.

Žene koje gutaju takve tablete ili upotrebljavaju druge vrste hormona protiv rađanja, češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd. Antibaby pilule nisu rješenje niti za reguliranje nepravilnih menstruacijskih ciklusa.

* Čuje se da masovno ubijaju djecu i prilikom raznih postupaka vezanih za umjetne oplodnje. Razloge protiv umjetnih oplodnji ću spomenuti još i pri koncu ovoga teksta.

* Mnoga djeca, sitna kao točkice, umiru jer se ne uspijevaju usaditi maternicu, još i zbog upale njene sluznice – endometrisa. Do toga može doći zbog zaraza virusima, bakterijama i gljivicama, a ima i miješanih infekcija. Sve ove zaraze se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa.

Obično se ne pojavi  izostanak menstruacije, pa žena niti ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila.

Nekoja žena misli da živi u neplodnom braku, a zapravo često zanese, ali dijete zbog upaljene sluznice maternice umire i ona trudnoću ne primjeti.  Ovdje se radio o vezi između grijeha na seksualnom planu preko kojeg je došlo do zaraza, sa smrću djeteta.

Nekada se dijete ipak usadi u maternicu, unatoč zaraze, ali umire kasnije, kada već žena zna da je trudna, pa misli da se radi o „spontanom“ pobačaju. Čak se možda nitko od ginekologa kojima se obraćala nije sjetio testiranja, pa ostaje zaražena i gubi vrijeme za odgovarajuće liječenje.

* U početku trudnoće žena još na sebi ne primjećuje znakove da pod njenim srcem već živi sin ili kćerkica. Pogotovo je to slučaj u periodu od začeća pa do izostanka menstruacije. Ipak, moramo čuvati živote i zdravlje i one djece koja su još “skrivena”.

Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Za usporedbu, može se reći da se ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.

Leš ubijenog djeteta koje je prije implantacije bilo veličine točkice ubojice možda nisu niti vidjele. Ubili su tom malom djetetu tijelo ali duša mu je i dalje živa i čeka Sudnji dan.

Čuje se da ima onih koji izvode ubijanja djece koja su se usadila u maternicu, kada ženi izostane menstruacija. Možda ste veći vidjeli film “Nijemi krik” pri čemu su ultrazvučnom kamerom snimili borbu djeteta i instrumenta koji ga je ubijao. Vrlo je potresno čitati opis ubijnja nerođenog djetea kojega je dao raskajani beogradski ginekolog dr. Stojan Adašević. Zainteresiranima mogu poslati njegov intervju i video snimku dok je o tome govorio.

Moram naglasiti da se ne smije se provoditi testovi i ranu amniocenteza koji pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesne! Nitko nije postao sretan ubojstvom čovjeka, ali se može postati sretan služeći životu bolesnika. Grijeh se nikada ne smije čiiti. Grijeh nikada nije rješenje.

Treba shvatiti da je u Božjem planu neraskidiva povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem, pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u katoličkim dokumentima “Casti conubii” (1), “Humanae Vitae” (2)  i”Donum Vitae”(4). Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija. Rijetko koja djeca začeta u epruveti prežive. Čujemo da ih većinu pobiju, ili ih drže žive, smrznute u frižiderima.

* Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: 56. Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj  je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće ćudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala netaknutu čistoću ženidbene veze od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.

Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvih krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.

Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: “To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.” (Mt 15,14)

* U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode. Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

A sada ću još nešto reći o štetnim posljedicama oduzimanja života nerođenoj djeci:

  1. Gubitak djeteta.

Svako dijete predstavlja veću vrijednost od svega materijalnog bogatstva na cijelome svijetu.

  1. Fizičke posljedice na majci: brojne bolesti od kojih su neke i smrtonosne, ili mogu izazvati buduću neplodnost.
  2. Psihičke posljedice. Majka, otac ako je sudjelovao, farmaceut, doktor, sestra, političar, novinar i ostali ako su podržavali, pomagali ili na drugi način sudjelovali u ubojstvu djeteta, doživljavaju teške psihičke posljedice kao što su npr.: depresija, osjećaj krivnje, žaljenje, nesanice i teški snovi, napadaji uzbuđenja, frustracije, gubitak samopoštovanja, psihička samorazaranja, pojava emotivnih hladnoća i životnog pesimizma i pad motivacije. Dolazi i do poremećaja u komuniciranju s drugim ljudima, pa tako i s bračnim drugom i s već rođenom djecom. Znaju se javiti i akutne psihotične reakcije, shizofrene reakcije, afektivna psihoza (depresija, gubitak pamćenja, teškoće u koncentraciji, gubitak interesa za ranije aktivnosti i općenito za ljude, sklonost bolestima ovisnosti, dramatične promjene osobe i sklonost stalnom plakanju.

Trebamo se za sve njih moliti i pomoći im da se ipak vrate dragome Bogu koji uporno čeka na njihovo obraćenje i koji im jedini može dati puninu mira i ozdravljenja.

  1. Posljedice na obitelj i društvo. Svaka psihička ili fizička bolest pojedinca odražava se na stanje članova obitelji, pa i šire. Rođena djeca se razočaraju u svojim roditeljima kada saznaju da su oni bratu ili sestri oduzeli život. Pomisle da su možda i sami bili ugroženi u trudnoći od takovih roditelja.

Osim toga, prekidanje života nerođenoj djeci, kontracepcija i sterilizacija su doveli i do strahovitog pada nataliteta.  Događa se da se dijete u nekoj ulici nema s kime igrati, smanjuje se broj razreda u školama. Ipak, u posljednje vrijeme, stanje se popravlja. Sve je više onih koji se odriču grijeha i s radošću prihvaćaju djecu. Ona su Božji dar.

  1. Oduzimanje života nerođenom djetetu dolazi u sukob s etičkim normama. Božja zapovijed glasi: Ne ubij! O detaljima kako su iz Katoličke Crkve izopćeni oni koji su ubili nerođeno dijete, može se naći u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1389).

Prije nego što liječnik dobije u ruke diplomu, on daje ženevsku formulaciju Hipokratove zakletve u kojoj se kaže:Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začećaovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!”

Sabor Hrvatske je 1996. jednoglasno usvojio program demografskog razvitka, kroz kojeg poručuje: “Život čovjeka temeljna je vrijednost našega društva te ga treba štititi od začeća do prirodne smrti. Ta zaštita mora biti moralna, zakonodavna i zdravstvenaGovor i ponašanje osoba trebao bi biti prožet stavom poštovanja prema životu od začeća do prirodne smrti, kao i stavom poštovanja prema ženi, braku i obitelji“.

  1. Problemi zbog sistematkog djelovanje sila zla na širem planu, protiv Božjeg dara plodnosti, protiv života, zdravlja, moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti.

Ovdje se može ubrojiti sve one grijehe koji idu za odvajanjem ljudske seksualnosti od braka, od začeća i od rađanja.

* Negativno djeluje nepristojno odijevanje, nemoral po plažama, bazenima, diskotekama, nudizam, nemoralna muzika, nemoralni časopisi, nepristojni sadržaji na internetu, pornografija i sl.

* Sile zla su već provodile kampanje vakcinacija protiv rađanja u raznim zemljama. Izgleda da tako, s novim proizvodima industrije smrti, planiraju djelovati i ubuduće. Čovjeka uhvati jeza dok o tome čita ili sluša. 13. veljače 2015. je u vezi toga dala izjavu Biskupska Konferencija Kenije, odnosno Catholic Health Comission of Kenya.

Zbog ograničenosti s vremenom, neću ovoga puta ulaziti u detalje.

* Jedan veliki proizvođač genetski modificiranog sjemena kukuruza, najavljivao je donaciju Srbiji, BiH i Hrvatskoj u područjima koje je prije par godina zahvatila poplava.

Posljedice interakcija gena genetski modificirane hrane i okoliša se očituju u uništavanju bakterija tla, pojavama sasvim novih biljnih bolesti, poremećajima u probavi živih bića, pa čak i pojavi neplodnosti kod ljudi.

Međutim, uz ovo, npr. kod kukuruza, dolazi još i dodatna opasnost zbog uporabe herbicida na bazi glifosata (glyphosate).

Glifosat djeluje na tzv. P450 enzime u tijelu čovjeka, koji su odgovorni za stvaranje spolnih hormona.

Danas na tržištu postoji tridesetak herbicida s aktivnom tvari glifosata pod raznim nazivima. To je totalni herbicid širokog spektra koji uništava sve korove i lisnate biljke, a na njega su otporne jedino GM biljke koje se još označavaju kao RR (Roundup Ready) usjevi.

Iako je glifosat dizajniran da uništi sve osim GM usjeva zamijećeno je pogoršanje zdravstvenog stanja i samih tretiranih biljaka jer glifosat ima jaku sposobnost vezanja na kemijske elemente u tlu koji postaju nedostupni biljci, a bitni su za fiziološke procese biljke uključujući i sustav obrane. Posljedica toga je da  zrno RR soje  sadrži 50-70 %  manje važnih kemijskih elemenata poput magnezija, željeza, mangana, cinka, kalcija, što umanjuje i njenu hranidbenu vrijednost. Vezujući se za metale u tlu glifosat postaje vrlo stabilan i slabo razgradiv što dugoročno utječe na zagađenje tla, površinske i podzemne vode. Osim toga, GM biljke su jaki kemijski akumulatori i zbog toga je izloženost čovjeka glifosatu milijun puta veća no što bi bila u prirodnim uvjetima proizvodnje biljaka.

Dvadesetgodišnje iskustvo uzgoja GM kultura je pokazalo negativne rezultate utjecaja na zdravlje ljudi, životinja i čitavog ekosustava.

Američki znanstvenik Don Huber je 2011. god, pred Britanskim parlamentom održao optužujući govor, navodeći glifosat kao najozbiljniju prijetnju okolišu, stočarstvu i ljudskoj vrsti, pozivajući se na 164 znanstvene reference. Kao posljedica izloženosti čovjeka glifosatu pojavljuje se tridesetak bolesti kao što su: autizam, Alzheimerova bolest, neplodnost, smrt djece prije poroda, malformacije ploda, poremećaji kod novorođenčadi, karcinomi, porast muške neplodnosti, bubrežne bolesti, itd.

 Opće je poznato da poslije GMO sjemena u zemlji u kojoj je sjeme raslo, dugi niz godina neće moći uspijevati ništa drugo osim GMO-a. Mnogo godina treba zemlji da bi se pročistila. Isto tako u velikoj su opasnosti svi oni koji ne žele GMO sjeme na svojim poljima. GMO čestice šire se vjetrom i zrakom i na taj način dolazi i do moguće kontaminacije većine organskih

Također je vrlo štetan herbicid tzv. „Agent Orange“, a izaziva malformacije nerođene djece, nekada i  smrt prije poroda i rak.

* O negativnom djelovanju unošenje hormona kroz prehranu i pića, već je bila riječ kod  poglavlja o neplodnosti.

Ovdje to ponovno spominjem zato što se na sistematski način uništava malu stočarsku i poljoprivrednu proizvodnju, koja je najčešće pun zdravija i manje zagađeno nego što je to slučaj kod velikih proizvođača.

Nažalost, sve više se kupuje meso, mlijeko i poljoprivredne proizvode po velikim trgovačkim centrima. Čak tako postupaju i mnogi sa sela, koji su još donedavno proizvodili za sebe hranu.

 Nije nam uvijek poznato porijeklo niti kvaliteta, a još manje znamo što je sve stoka  dobivala u prehrani ili čime je sve tretirana biljna proizvodnja dok su postigli velike prinose i nisku cijenu.

* Narod je u posljednje vrijeme sve više izložen kemikalijama koji otećuju hormonski balans spolnih hormona. To su tzv. “Hormone disrupting chemicals “.

Njih ima u mnoštvu proizvoda široke upotrebe.

  1. Ftalati (phtalates), koji se upotrebljavaju u proizvodnji gumirane odjeće i obuće, proizvodi od PVC-a, omekšivači u sapunima u sredstvima za kupanje.
  2. Supstance slične estrogenima, kao npr. parabeni ( parabens), prisutni u raznoj kozemtici, kremama za sunčanje i losionima protiv znojenja.
  3. Pesticidi, npr. DDT, dioxini i PCB.

* Nažalost mnogi farmaceuti, ginekološko osoblje, pa i drugi iz „medicinskih“ struka, sudjeluju u grijesima kroz proizvodnju, izdavanje, reklamiranje i distribuciju kontracepcijskih i abortivnih sredstava i postupaka.

 U tom stilu vrlo štetno su, pogotovo nekada ranije, djelovale i mnoge patronažne sestre, pa i doktori školske medicine kroz nemoralna predavanja i na druge načine

Čujem da su u borbu protiv života nerođene djece i protiv Božjeg dara plodnosti negdje uključeni i radnici centara za socijalni rad, trgovci po kioscima i drugim trgovinama.

– Odricanje od Božjeg plana o čovjeku i prihvaćanje pogrešnih ideologija, poput etičkog relativizma i novog poganstva. nažalost se reklamira i izvodi preko raznih tzv. nevladinih organizacija, loše državne zakone, loše sadržaje na internetu i javnim glasilima, kroz loše sadržaje i programe u obrazovnom sistemu. Dopustite da o o ovime kažem nešto malo više.

Posljednjih godina, u brojne škole, vrlo agresivno i sistematski, dolazile su ponude za promicanje grijeha bludnosti te borbu protiv života, plodnosti i rađanja, preko raznih udruga, „radionica“, pozivanja u tzv. „prijateljske“ centre, predavanja nekih doktora i studenata, tribina, anketa, nekih časopisa, pa i školskih knjiga, pozivanja nastavnika na “edukaciju“,  preko brošura i letaka  koje su pokušavali dijeliti učenicima i roditeljima, filmova, seminara, tzv. “edukacije edukatora”, preko pokušaja postavljanja već uramljenih plakata i sl., ovijeno pričama o “programu djelovanja za mlade”, o navodnoj brizi  za “reproduktivo zdravlje”, za “sprečavanje AIDS-a”, za “spolni odgoj” i sl.. Bilo je slučajeva da je to, nažalost, stizalo i  uz preporuku institucija vrlo zvučnih i poznatih naziva.

Promicatelji ovih pogubnih ideja pronalaze i razne druge smicalice u želji da im ravnatelj škole otvori vrata. U nekim školama nemoralnim odgojem su se već bavili i pojedini nastavnici.

Sada sve ovo zlo, pa i nova zla netko pokušava uvesti u škole i preko tzv. “zdravstvenog odgoja” .

Zapravo, vidi se da se radi o zajedničkom programu kojega razne međunarodne organizacije koje se bore protiv rađanja djece i koje promiču razni nemoral, uz pomoć domaćih suradnika, žele nametnuti svim postkomunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe, a i šire. Na dijete ne gledaju onako kako bi to trebalo gledati, kao na Božji dar, nego kao na “insekta” protiv kojega se bore. Takvi stavovi međutim nisu u interesu niti jednog naroda. Takvi stavovi ne rješavaju nikakve probleme, nego stvaraju nove probleme!

Djelovanje protuživotnih organizacija na ovim prostorima se je uočavalo i ranije. Međutim, sada, kada su statističke činjenice o opasnosti biološkog izumiranja brojnih naroda prodrle u javnost, predstavnici i plaćenici takvih organizacija često izbjegavaju direktne izjave da se bore protiv rađanja djece, pa djeluju na podmukliji način, obmanjujući da se navodno zauzimaju protiv AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti.

Međutim, razdvajanjem seksualnosti od braka i od rađanja, erotiziranjem publike, podržavanjem predbračnog i izvanbračnog seksualnog života, zapravo razdvajaju povezanost koju je dragi Bog predvidio između seksualnog života, braka i začeća. Kao rezultat, propadaju ne samo pojedinci, nego i zajednica.

U dokumentu Svetog zbora za katolički odgoj “Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi”, između ostalog piše: “Stidljivost, osnovna sastojnica osobnosti, s ćudorendog je gledišta kao neka budna svijest što brani čovjekovo dostojanstvo i istinsku ljubav. Stidljivost se odupire određenom ponašanju i koči postupke koji potamnjuju dostojanstvo osobe. Ona je neophodno i djelotvorno sredstvo za gospodarenje nagonima, pomaže da se rascvjeta istinska ljubav… “

Uništenjem stida nemoralnim sadržajima u školi ili na bilo kojem drugom mjestu i prihvaćanjem nemoralnog života, doprinosi još većem širenju raznih spolno prenosivih bolesti, razvijaju se negativni stavovi prema braku i roditeljstvu, neopravdano se odgađa ili potpuno izbjegava brak, gube se duhovne, psihološke i biološke predispozicije za sretan i uspješan brak, raste postotak neplodnih bračnih parova i rastava brakova s negativnim posljedicama ne samo za supružnike, nego i za djecu i društvo.

Još donedavno su po školama lagali da Boga nema. To je bio napad na Prvu Božju zapovijed. Međutim, reklamom grijeha kontracepcijskih i abortivnih sredstava i postupaka, te poticanjem na bludnost također napadaju i druge Božje zapovijedi. Da li će se netko opredijeliti za pohađanje vjeronauka, to je već druga tema. Međutim, mora se naglasiti da školske a niti druge ustanove nemaju pravo raditi niti protiv jedne od Božjih zapovijedi.

Kada se napada bilo koju od njih, onda je to usmjereno protiv interesa svakoga čovjeka, bez obzira koje vjere ili nacije bio.

Ne može se biti pametniji od dragoga Boga i činiti dobro napadajući one životne principe koje nam je dao Bog, koji nas je i stvorio!

Na bezbroj primjera se može dokazati da zdravlje čovjeka u velikoj mjeri ovisi o načinu njegovog života. Priroda neke greške jednostavno rečeno ne oprašta.

A, kada se moralni integritet čovjeka i onaj prirodni zdravi stid razore na jednom području, lakše se propadne i na drugom.

Netko se čudi zašto među mladima ima toliko mnogo drskosti, nepoštivanja drugih pa niti sebe, neodgovornosti, lijenosti, razočarenja, drogiranja, alkoholizma, preziranja braka, zašto ima toliko nesretnih supružnika. Međutim, vrlo često su svim tim problemima prethodili baš grijesi s područja spolnosti i roditeljstva, koje netko nažalost još uvijek pokušava nametati kroz školski sistem i to još pod maskom navodne brige za “reprodukciju” i za “zdravlje”, radeći u stvari i protiv reprodukcije i protiv zdravlja.

Spomenut ću dva konkretna događaja koji su s ovim povezani, a govore vrlo mnogo. Obratila mi se 19 godišnja djevojka s rakom maternice, zaražena Humanim Papiloma Virusom (HPV). Pokušali su ju izliječiti odstranjivanjem dijela cerviksa maternice, tzv. konizacijom, ali se vidjelo da nije dovoljno, pa je naručena na histerektomiju (odstranjenje cijele maternice) da bi joj se spasilo život. Dok je bila u gimnaziji, kaže da im je došla držati predavanje jedna doktorica i poticala ih na upotrebu raznih sredstava protiv rađanja. To ju je ohrabrilo da počme s predbračnim seksualnim životom, pa se zarazila Humanim Papiloma Virusom (HPV-om) i dobila rak.

Za one koji misle da do raka ne bi došlo da se je u spolnim odnosima, koje je imala, upotrebljavalo prezervativ, moram ponoviti da se HPV i razne druge spolne bolesti prenose s prezervativom kao i bez njega. Prezervativ pruža lažnu sigurnost. Institucije i pojedinci koji su ga reklamirali, zapravo su odgovorni za bolesti, smrt i tragedije mnogih ljudi.

O zaražavanju teškim, a i smrtonosnim bolestima preko prezervativa, već je malo prije bila riječ u poglavlju o neplodnosti.

Prije par godina bio sam u Latviji i čuo zabrinjavajući podatak od djelatnika televizije. Bili su u jednoj srednjoj školi, razgovarali sa stotinjak učenika, a  nitko od njih u životu ne želi ući u brak i imati djecu. Kažu da kod njih u školi postoji tvz. “seksualni odgoj”, da su ih naučili provoditi seksualni život uz razna sredstva protiv rađanja, da su se već na to navikli i da ne vide potrebu za brakom. Brak je odgovorost i obveza.

Pitam se gdje je budućnost bilo kojem narodu ako mlade generacije ne žele ostvariti brak i rađati djecu?

U razumijevanju problematike i u zauzimanju protiv štetnih programa, vrlo nam pomaže dokument Papinskog Vijeća za obitelj, pod naslovom “Ljudska spolnost: istina i značenje”. iz 1995. god. (3).

S obzirom da su se pokušaji zloupotrebe školskog sustava za širenje nemorala pojavili koordinirano u raznim zemljama, a također i povezivanje destruktivnih, antinatalitetnih međunarodnih organizacija s ateističkim protubračnim, feminističkim i protuživotnim strukturama u zemljama žrtvama, u spomenutom Crkvenom dokumentu nalazi se i poglavlje “Metode i ideologije koje treba izbjegavati”. Tu između ostalog piše:

Danas roditelji trebaju pripaziti na načine na koje se nećudoredni odgoj može prenijeti njihovoj djeci različitim metodama, promicanim od skupina sa stajalištima i interesima koji su suprotni kršćanskom ćudoređu. (t.135)

“Djeci i mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskoga obilježja, bilo pojedinačno bilo skupno”.  (t. 126.3).  Ovo načelo poštivanja djeteta isključuje sve nepripadne oblike umiješanosti djece i mladih. Glede toga, mogu se, među ostalima, spomenuti slijedeće pogrešne metode spolnoga odgoja: a) bilo kakvi “dramatizirani” prikazi, oponašanja ili “uloge” koje opisuju pitanja genitalnosti ili erotska pitanja; b)stvaranje slika, plakata, modela i slično…”(127.4)

Roditelji ponajprije moraju odbiti sekulariziran i protunatalni spolni odgoj koji Bogu daje rubno mjesto u životu i drži rođenje djeteta prijetnjom, rasprostranjenom preko velikih organizacija i međunarodnih udruženja koja promiču pobačaj, sterilizaciju i kontracepciju. Te organizacije žele nametnuti lažan način života protiv istine ljudske spolnosti. Djelujući na nacionalnoj i krajevnoj razini, ovi organizmi pokušavaju među djecom i mladima pobuditi strah glede “prenapučenosti”, kako bi promicali kontracepcijski, tj. “anti-life” (protuživotni) mentalitet. Oni šire lažne pojmove u svezi s tzv. “reprodukcijskim zdravljem” i sa “spolnim i reprodukcijskim pravom” mladih. (161).  Nadalje, neke protunatalne organizacije podupiru one klinike koje, kršeći roditeljska prava, mladima osiguravaju pobačaj i kontracepciju, promičući na taj način promiskuitet i, susljedno tomu, porast trudnoće među djevojkama. “Kako to da gledajući dvijetisućitu godinu ne mislite na mlade? Što im se predlaže? Društvo “stvari” a ne “osoba”. Pravo da se slobodno čini sve od najranije dobi, bez kočnica, ali s najvećom mogućom “sigurnošću”. Nesebično sebedarje, vlast nad nagonima, smisao za odgovornost, drže se pojmovima vezanim za neko drugo vrijeme.” (136)

“U nekim društvima djeluju profesionalna udruženja odgojitelja, savjetnika i terapeuta za spolnost. Budući da se njihov rad nerijetko temelji na nezdravim teorijama koje nemaju znanstvene vrijednosti i koje su zatvorene istinskoj antropologiji, te koje ne raspoznaju pravu vrijednost čistoće, roditelji bi se prema tim udruženjima trebali odnositi s velikim oprezom, bez obzira na to kakvo su službeno priznanje primili, i to posebno kad je njihova točka gledišta u neskladu s naučavanjem Crkve, što je očigledno ne samo u njihovu djelovanju, već i u njihovim izdanjima koja su široko rasprostranjena u različitim zemljama.”  (138).

“Još se jedna zloporaba primjećuje kad se želi pružiti spolni odgoj, tako da se, i crtežima, djecu uči o svim intimnim pojedinostima spolnih odnosa. Danas se to često događa s obrazloženjem da se želi ponuditi odgoj za tzv. “sigurni seks”, posebno u odnosu na širenje SIDA-a (AIDS-a). U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga “safe sex-a” (sigurnog seksa) ili “safer sex-a” (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a). Roditelji trebaju inzistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze”. (139).

  1. Objašnjenje zbog čega se ne smije sudjelovati u umjetnoj oplodnji.

Katolička Crkva je  kroz Zbor za nauk vjere, uz odobrenje Sv. Oca Pape, 1987. objavila svemu svijetu dokument “Donum Vitae – dar života” (4), a 2008. god. i „Dignitas Personae“ (5), u kojemu se objašnjava zbog čega se ne smije sudjelovati u umjetnim oplodnjama, gdje do začeća dolazi bez specifičnog čina bračnog odnosa, kao što su npr. inseminacija, oplodnja u epruveti i kloniranje.

Evo obrazloženja zbog čega je zabranjena oplodnja u epruveti pa makar se radilo o sjemenu muža. Ispod pitanja “Da li je moralno dopuštena homologna oplodnja u epruveti?” u spomenutom dokumentu, nalazimo odgovor: Homologni FIVET obavlja se izvan tijela bračnih drugova uz pomoć radnji trećih osoba, o čijoj upućenosti i tehničkoj djelatnosti ovisi da li će zahvat uspjeti; život i identitet zametka povjereni su moći liječnika i biologa i uspostavlja se gospodstvo tehnike nad ishodištem i sudbinom ljudske osobe. Takvo gospodstvo u sebi je u suprotnosti s dostojanstvom i jednakošću, koji su nužno zajednički roditeljima i djeci. Začeće in vitro rezultat je tehničkog pothvata kojim se dolazi do oplodnje; ono se doista ne postigne niti stvarno želi kao izraz i plod specifičnog čina bračnog sjedinjenja. … Iz istih razloga ostaje moralno nedopušten i tzv. “jednostavni slučaj“, tj. postupak FIVET u kojem nema ustupaka abortivnom uništavanju zametaka ni masturbacije, jer lišava ljudsko rađanje njemu svojstvenoga i prirođenoga dostojanstva…. Crkva se i nadalje, s moralnog stajališta, protivi homolognoj oplodnji in vitro; ona je u sebi nedopuštena i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se sve poduzme da ne dođe do smrti ljudskog zametka.”

Nije istina da se umjetnim oplodnjama radi u prilog životu. Sve one na razne načine predstavljaju grubo narušavanje Božjeg plana o stvaranju novih ljudi, zanemaruju dužnost brige za spas duša i predstavljaju narušavanje dostojanstva čovjeka. Osim toga, oplodnje u epruveti su povezane još i s masovnim ubijanjem tako začete djece.

Tako je danas jedan od najčešćiih uzroka smrti čovjeka u Hrvatskoj upravo ubojstvo nerođenog djeteta kroz različite postupke vezane uz začeće u epruveti. Taj broj već premašuje broj tzv. “kirurških” pobačaja.

U travnju 2012.,  na Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji protiv umjetnih oplodnji, čulo se da samo u jednoj takvoj zagrebačkoj klinici, ima 18 tisuća žive smrznute djece. Poslije sam čuo da ih tamo ima već preko 20 tisuća.

Svaki će pošteni čovjek reći da se ne smije ubijati niti takvu djecu, ali će još reći da se na umjetni način djecu ne smije niti začinjati!

Još i prije toga se čulo u Hrvatskoj,  u frižiderima, žive tisuće smrznute djece. A koliko su ih tek ubili, a da ih nisu ni stavili u frižider, ili pak nakon odleđivanja?

Čujemo da diljem svijeta, mnogu djecu koja su se na umjetni način pojavila, odbacaju na razne načine, s njima izvode smrtonosne eksperimente ili ih izvoze i prodaju na međunarodnom tržištu.

Više nije tajna da dolazi do stvaranja djece i bez oplodnje jajne stanice spermatozoidom, preko umjetnog stvaranja blizanaca, cjepkanjem maljušnog tijela djeteta, u raznim njegovim uzrastima, a i na neke druge umjetne načine.

Prema izvješćima onih koji se bave takvim oplodnjama, čujemo da se rodi manje od 5% djece koju su tako začeli. Nad nekojom od te djece eksperimentiraju, nekoju bacaju u kanalizaciju, već ih iz nekih zemalja izvoze, nekoju drže živu, ali smrznutu u frižiderima, a nekoju pokušaju usaditi u maternicu. Čak i od one koju su stavili u maternicu, najčešće se ne prihvati niti jedno, nego umru zbog neprirodnih uvjeta.

Onaj tko bi htio glasati za oplodnje u epruveti, taj bi zapravo glasao za masovna ubojstva nerođene djece! Umjetne oplodnje treba što hitnije zabraniti državnim zakonima! 

Čak ako nekoja djeca nakon zečaća u epruveti ipak prežive, pa se rode,  u vremenu poroda, pa i neki broj godina poslije, čujemo da mnoga od njih još uvijek ima svoju živu braću i sestre koja su istovremeno začeta, ali su ostala u nekom frižideru bolnice.

O kakvim se to državama može govoriti iz perspektive desetaka a izgleda već i stotina tisuća ovako začete djece koja su ubijena ili čiji su životi još uvijek ugroženi?

Država Kostarika je jedno vrijeme imala državni zakon koji je podržavao oplodnje u epruveti, ali ih je 11. X 2000. god Ustavni Sud ipak zabranio, utvrđujući da oplodnja u epruveti izlaže riziku živote začete djece. U njegovoj odluci piše: “Princip svetosti života čovjeka podrazumijeva pravo koje pripada svakome, bez izuzetka, a svaki izuzetak ili ograničavanje razarali bi bit toga prava”. Pred sudom je svjedočila i doktorica koja se ranije bavila takvim oplodnjama, ali je potom shvatila svoje pogreške i pokajala se.

“Donum Vitae”, naravno, objašnjava zbog čega su nedopuštene i heterologne umjetne oplodnje gdje davalac sjemena nije muž, bilo da je riječ o inseminaciji ili oplodnji u epruveti.

A na pitanje: “Kako s moralnog stajališta ocijeniti homologno umjetno osjemenjivanje?” (gdje je davatelj sjemena suprug, a ne radi se o epruveti), Donum Vitae pruža jasan odgovor: “Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga što svojevoljno rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva razdvajanja je masturbacija kojom se obično pribavi sjeme; i onda kad se izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg značenja: “nedostaje mu… spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji u okviru prave ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja”.
 “… Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji “neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno ukinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja… Kontracepcija hotimice lišava bračni čin njegove otvorenosti rađanju i tako samovoljno razdvaja svrhe braka. Objektivno na sličan način, postižući rađanje koje nije plod posebnog čina bračnog sjedinjenja, homologna umjetna oplodnja također razdvaja dobra i značenja braka…”

Među pravima djeteta, Donum Vitae izričito spominje pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakog ljudskog bića od časa njegova začeća do smrti,  prava obitelji i braka kao ustanove i u tom sklopu, prava djeteta da ga začnu, dadu na svijet i odgoje njegovi roditelji. Tako ovdje nalazimo: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.

Katolička Crkva se kroz “Donum Vitae” toliko zalaže za poštivanje spomenutih prava djeteta, da u svom poglavlju “Moral i građanski zakon” naglašava: “Kao posljedica poštovanja i zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenu povredu njegovih prava”.

Dakle, ovdje je jasno da Katolička Crkva od države traži donošenje takvih zakona koji predviđaju kaznene odredbe ne samo za one koji ubijaju na razne načine nerođenu djecu sve od začeća pa nadalje, nego i za one koji izvode umjetne oplodnje, bilo inseminacije ili one u epruveti.

Sve više se razvijaju načini liječenja neplodnosti tako da do začeća ipak može doći na prirodni način, kroz specifični čin bračnog odnosa, a također da začeto dijete preživi trudnoći unatoč ugroženosti. Međutim, neplodni supružnici, medicinsko osoblje, političari i ostali ljudi ne smiju sudjelovati u onome što se protivi vječnim i nepromjenjivih etičkim načelima, a njih je navijestio “Donum Vitae”.

Pogrešno bi bilo zamišljati si kako roditelji imaju “pravo na dijete”. Donum Vitae u vezi toga govori: “Pravo na dijete, u strogom smislu, bilo bi suprotno dostojanstvu i naravi braka. Dijete nije nešto što se duguje i ne može se promatrati kao predmet vlasništva: radije je dar, “najdragocjeniji” i najnezasluženiji dar braka i živo svjedočanstvo uzajamnog darivanja njegovih roditelja.”

Očito je da su se zastupnici u parlamentima, ministri i mnogi drugi našli na testu: da li će u svome djelovanju služiti Bogu i donositi odluke u skladu s Njegovom voljom, ili će se prikloniti lažnim bogovima, “zlatnoj teladi. Sve ih pozivam neka se poklone Isusu Kristu, kao što su se poklonila i Sv. Tri Kralja! A, pokloniti se Isusu Kristu, to podrazumijeva i prihvaćanje Njegovoga reda i Njegovoga zakona!

U Sv. Pismu jasno piše kako je dragi Bog kaznio one koji su se klanjali zlatnome teletu dok se Mojsije nalazio na Sinajskom brdu (Izl. 32, 1-10).

Ponekad se dogodi da sretnemo ljude koji kažu da u dragoga Boga ne vjeruju, i da Ga neće slušati. Zar to onda znači da oni smiju ubiti čovjeka na ulici, pljačkati banku ili prebrzo voziti jer u Njega ne vjeruju? Naravno da ne smiju, a to onda znači da ne smiju niti donositi  pogrešne državne zakone koji narušavaju Božji plan o začeću novih ljudi, zakone koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka ili ga u nekim periodima života osuđuju na smrt.

Dragi Bog ne ostavlje takove ljude na miru, pa čak niti onda ako obnašaju visoke državne funkcije. On im preko proroka Davida u Svetome Pismu poručuje:

 ” Opametite se sada, vi kraljevi,

Urazumite se, suci zemaljski.
Služite Jahvi sa strahom,
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu,
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima koji se njemu utječu!
“(Ps. 2, 10-12)

Već smo više puta mogli primijetiti da svaki grijeh ima svoje posljedice, i to ne samo na duhovnom, nego i na psihološkom, a često i na biološkom i nacionalnom planu. Ako griješe osobe koje su na vlasti, to znači da se posljedice njihovih grijeha mogu odraziti čak i na mnoge druge ljude.

Naši narodi su proživljavali velika iskušenja i teške periode povijesti. Nje lako niti danas.

Sjetimo se da su pored raspetog Isusa na križeve postavili i dva razbojnika. I oni su trpjeli slične fizičke muke kao i sam Isus. Jedan od njih se na kriñu, u mukama ipak pokajao, međutim, onaj drugi, s lijeve strane nije se pokajao niti tada. Međutim, nemojmo dopustiti takvim ljudima da svoju pokvarenost pretoče još i u državne zakone. Podsjetimo se prijetnje koju je Isus izrekao, a zabiljeñio Sv. Matej. “… Tada gradove u kojima su se dogodila veoma mnoga njegova čudesa poče koriti što se nisu obratili: “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Ta, da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su se u vama dogodila, već bi se odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili. Ali će, kažem Vam, lakše biti na Sudnji dan Tiru i Sidonu nego vama. A ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do neba? Sići ćeš do pakla! Ta, da su u Sodomi bila čudesa što su se u tebi dogodila, ostala bi do dana današnjega. Ali će, kažem vam, zemlji sodomskoj biti lakše na Sudnji dan nego tebi.”  (Mt 11, 21-24)

Potrudimo se svi da se ove prijetnje ne ostvare. To znači da uvijek trebamo živjeti i ponašati se po Božjoj volji, pa tako i onda kada nam se zbog vjernosti Božjem zakonu rugaju, kada nam prijete kaznama na radnom mjestu ili negdje dalje, ili kada imamo bilo kakove teškoće. Dok smo na Božjoj strani, nemojmo se ničega bojati, jer mi smo tada većina!

Zaključak

Stanje je loše ne samo zato što netko izvodi ono što je loše, nego i zato što oni koji kažu da su dobri, šute ili nedovoljno iskorištavaju talente i pozicije na kojima se nalaze, da se zauzimaju protiv grijeha.

Potrebno je dakle:

– odmah prestati griješiti i pokušati ispraviti posljedice dosadašnjih grijeha.

– shvatiti svoje zablude i odreći ih se.

– odreći se sotone i njegovog zavođenja.

– distancirati se od svega što je protivno Božjem zakonu pa makar to dolazilo i od onih koji se nalaze na strateški važnim položajima ili imaju vrlo zvučne titule.

– prihvatiti Isusa Krista koji je naš jedini Spasitelj i Otkupitelj, Put, Istina i Život.

– pokajati se i pristupiti Sakramentu Sv. Ispovijedi kod svećenika koji ima pravo otpuštati grijehe raskajanom griješniku u Božje ime.  Dragi Bog ne želi smrti griješnika nego da se obrati i spasi.

– Trebamo se kroz molitvu i post truditi upoznavati što Bog od nas očekuje i razvijati talente koje mu je Bog dao, na slavu Božju,  za spas vlastite duše i dobrobit drugih. Trebamo biti dobri kršćani!

Zainteresiranima mogu poslati linkove na emisije koje sam snimio za Radio Marija na ove teme i još neke tekstove.

Literatura:

  1. Casti connubii, “Encyclical of Pope Pius XI on Christian Marriage” (December 31, 1930), at: http://65.108.168.229/CASTI-CONUBII.html
  2. “Humanae Vitae”, Humanae vitae, “Encyclical of Pope Paul VI on the Regulation of Birth” (July 25, 1968), at: http://www.vatican.va/holy_father/paul_vi/encyclicals/documents/hf_p-vi_enc_25071968_humanae-vitae_en.html
  1. “The Truth and Meaning of Human Sexuality” (1995), Pontifical Council for the Family, at: http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/family/documents/rc_pc_family_doc_08121995_human-sexuality_en.html
  1. “Donum vitae (February 1987),”Instruction on respect for human life in its origin and on the dignity of procreation”, Congregation for the Doctrine of the Faith, at: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19870222_respect-for-human-life_en.html
  1. „Dignitas Personae“ Instruction on certain bioethical questions“, (20 June 2008) Congregation for the Doctrine of the Faith, at: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_en.html

Dr. med. Antun Lisec, 2018. god.

E-mail: antun.lisec1@gmail.com

Komentari