TwitterFacebookPinterestGoogle+

Zašto se medijski blokira inicijativa za osnivanje Pokreta za hrvatsku budućnost?

  • Written by:

Prilog člana Poticajne skupine za osnivanje Pokreta za hrvatsku budućnost raspravi na Projektu Velebit ispod članka Marka Ljubića “Zašto višegodišnji pokušaji otpora režimu ne donose rezultate u Hrvatskoj?”
(http://projektvelebit.com/marko-ljubic-zasto-visegodisnji-…/ ).

Marko Ljubić opisuje stanje začaranoga kruga i konstatira da nastavak prakse kakvu smo imali dosad znači daljnje ostajanje u začaranom tom krugu pozicije i tzv. opozicije, ljevice i (tzv.) desnice, iz koje “meljave” nikako da nastane kakva stvarna i zdrava nacionalna “pogača”. Točnije: u društvu u kojem se, da parafraziramo Lenjina, opoziciju najbolje kontrolira tako da se upravlja njezinim čelnicima. 

Istina je da Marko zanemaruje određene sociološke novume, kao što je Živi zid, pa i razmjerno neočekivan uspjeh Mosta na dvama izborima, te da zanemaruje neka kretanja na liberalno-građansko-socijalnom spektru. No on postavlja prava pitanja kad je riječ o novim referendumskim inicijativama odnosno metodologiji, kadrovskoj netransparentnosti i dubioznim dometima njihovim. 

Točno je i to da Marko ne posvećuje dovoljno pozornosti realitetima koji pokušavaju nastati, no on za to zasigurno ima razloge u svojim procjenama. 

Mi bismo voljeli da i on i ostali koji debatiraju o politici po forumima i mrežama ne zanemaruje našu ovoljetnu inicijativu za stvaranje Pokreta za Hrvatsku budućnost (PHB). (https://www.facebook.com/Pokret-za-hrvatsku-budu%C4%87n…/…/… ). Istina je da je naša inicijativa još u zametcima, u fazi koja tek prethodi formiranju Inicijativnog odbora ove jeseni, ali je istina i to da je ona zapravo “javni poziv” hrvatskim državljanima kojima je stalo do izlaska iz dosadašnje zle spirale devastacije hrvatske politike, gospodarstva, društva, nacije i etike – da se uključe i stvore ono što je po njihovoj volji, razumu i srcu. Dakle da si stvore stranku “po svojoj mjeri”, a ne da i dalje biraju između “opcija” koje im serviraju Plenković/Brkić/Vrdoljak/Ilčić/Čačić, Bernardić/Mrak, Petrov/Sinčić, Bandić, Glavaš, Jakovčić & comp. 

Na taj naš “javni poziv” dosad se odazvalo malo hrvatskih ljudi. A ovaj put doista nije riječ o tomu da bi neka umišljena skupina ambicioznih intelektualaca etablirala sebe i oktroirala politički program i ostalo, s mišlju na vlastite buduće položaje i promocije, nego je riječ o stranci/pokretu koji je otvoren za sukreaciju iznutra odnosno “odozdol”, iz bića hrvatske nacije. HPB je posvema otvoren – po određenim kriterijima, dakako! – za manje poznate i nepoznate čestite i stručne ljude, osobito srednjih i mlađih godina. Mi stariji želimo postići da se takvi uključe i da preuzmu sva kormirla i da definiraju prograsmke i ostale sadržaje u onomu što zapravo tek ima nastati. I što će, ako Bog da, u dogledno vrijeme i nastati!

Zašto komentatori i politički analitičari kao što su Ljubić (on se doduše oglasio u jednom forumu i pozdravio kao čitatelj PHB), Šola, Ivkošić, Raspudić, Marijačić, Oruč – Ivoš, Milardović, Tolići i ini skupa s medijima za koje surađuju ili koje uređuju šute o toj našoj inicijativi, usred opće medijske blokade te iste nam inicijative (čast iznimkama kao što je Projekt Velebit, hkv.hr, HU Benedikt, Hrvatsko nebo!), to je pitanje na koje bismo željeli dobiti bar neke odgovore. 

Zašto “aktivisti” po forumima šute o tomu, a informirani su ili su mogli biti informirani o PHB-u, imamo se pravo pitati! 

Jesu li čestiti i dobrohotni Hrvati spremni uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i stvarati si to što sami žele po svom srcu i volji? 

Ili je premnogima draže i sljedećih godina samo debatirati, kritizirati stanje, jamrati, kukati i napadati “neprijatelje” i “veleizdajnike”, i međusobno se prepirati i sumnjičiti, to je jedino istinsko pitanje ovoga časa! 
That’s the question! 
Es ist die Frage!

Zdravko Gavran, član Poticajne skupine za osnivanje Pokreta za hrvatsku budućnost

Komentari

2 comments

  1. Goranka

    Answer is:To nije HIP nego hop. Već godinama Hrvatska se rastače, pljačka i uništava, a Hrvati odlaze, kažu “trbuhom za kruhom”, a ustvari od nepravde i nesigurnosti zbog tzv. “političke nepodobnosti” (jer politička podobnost je jedini kriterij koji se traži pri zapošljavanju i rješavanju svih drugih životnih problema), nestručnosti i pokvarenosti vladajućih do sada svih viđenih opcija. Već godinama u Hrvatskoj se stvaraju nove strančice, pokreti i pokretići koji okupljaju razočarane ljude a na kraju vladaju uvijek iste koalicije sa različitim nazivima. A u svim koalicijama je neizbježni Pupovac.
    “Riječi, riječi riječi..(parole, parole, parole…words, words. words…)
    https://lyricstranslate.com/en/parole-parole-rije%C4%8Di-rije%C4%8Di.html

  2. Mario Milovčić

    Dragi gosp. Zdravko, ako već citiramo Hamleta, onda je bolja i prikladnija ova: “Nešto je trulo u državi Danskoj!” (čitaj: Hrvatskoj). Pa, naravno da Plenković i njegovi poslušnici koji svi odreda glasaju za Istanbulsku u H.D.Saboru, neće i ne žele tu pravu Hrvatsku Budućnost, jer im je itekako odgovara lažna hrvatska prošlost koju podučavaju i brane Goldstein, Jakovina, Klasić i Mrakovina, dobra je im nepodnošljiva hrvatska sadašnjost koja baš počiva na toj “GJKM istoriji”, tako da u Hrvatsku Budućnost možemo vjerovati i ja i vi, samo bez korjenite, dubinske tj. visinske promjene tih vrhuški lažne političke elite udbaških gojenaca, nema nam budućnosti osim u Irskoj ili Njemačkoj. A to je mogla baš sv. Lustracija koju u ratu navodno nisu mogli ili nisu htjeli, jer kako bi Manolić i Mesić, Perković i Mustač mogli riješiti Barešića, Kraljevića i srediti Paragu i Prkačina,neizravno ubiti skoro 3000 branitelja samoubojica i danas kažu da je kasno. Nije! PHB-HZODUS!!