DA SE NE ZABORAVI 31. kolovoza 1991. uhićen hrvatski domoljub Antun Kikaš
Poznati hrvatski domoljub Anton Kikaš, ugledni biznismen iz Kanade, je u kolovozu 1991. avionom boeing 707 Uganda Airlinesa pokušao dopremiti lako naoružanje za hrvatsku policiju i ZNG. Avion je prisilno prizemljen na zagrebački vojni aerodrom gdje je Anton Kikaš uhićen. Oružje je oduzeto, a Anton Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beograd gdje je bio tri mjeseca. Hrvatska i srpska strana su dogovorili razmjenu pa je Anton Kikaš razmijenjen za generala Aksentijevića.
Anton Kikaš je donaciju oružja dogovarao s Josipom Manolićem i njegovim agentima. Avion s oružjem je trebao sletjeti u Ljubljani ali je u pratnji dva MIG-a prisilno prizemljen u Zagrebu gdje je gospodin Kikaš uhićen od strane JNA. Kikaš je dovezao 19 tona oružja za MUP i ZNG. Oružje je kupljeno u Africi a novac su dali kanadski Hrvati. Kontraobavještajna služba (KOS) je znala da dolazi avion s oružjem, obavijest je došla iz MUP-a Hrvatske.
Kada je Anton Kikaš donio oružje Hrvatska još nije bila pod embargom za uvoz oružja. Embargo na uvoz oružja je uveden kasnije (24. rujna 1991.). Za uvođenje embarga Hrvatskoj zasluge pripadaju i Budimiru Lončaru.
Prema svjedočenju Antona Kikaša agent koji ga je pratio u Kanadi i kasnije imao je kodno ime „Merđo“ i bio je povezan s Josipom Manolićem.
Anton Kikaš je promovirao Hrvatsku u Kanadi i svijetu i u doba Jugoslavije. Ispravljao je jugoslavenske krivotvorine o Hrvatima i Hrvatskoj. U Torontu je promicao hrvatsku baštinu i istinu o Hrvatskoj. Zaslužan je za otvaranje Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u blizini Toronta, 1989. godine. Godine 1982. organizirao je turneju Dinama po Kanadi i Americi.
O gospodinu Antonu Kikašu je filmski redatelj Jakov Sedlar napravio film „Nisam se bojao umrijeti“. Gospodin Kikaš piše ljubavnu i domoljubnu poeziju.
Zastupljenost Hrvata u Jugoslaviji
Godine 1990. od 2.256 zaposlenih u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove samo je 267 (11,8) iz Hrvatske, a i od toga broja samo je nešto više od 50 posto Hrvata.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr
