Mili Lozančić: Vratite se, vi iz Izvandomovinstva, odmah!
Obraćam se Izvandomovinstvu iz Republike Hrvatske, misleći pritom i na našu dragu drugu Domovinu BiH. Obraćam se hrvatskomu rodu i porodu u bivšim prirodnim i kraljevskim granicama i posvuda po svijetu.
Izostavit ću povijesni kontekst i povijest i mnogo „pobjednika“ na ovim prostora, pa tako i mnogo povijesti o Hrvatima, često netočne.To ću ostaviti povjesničarima.
Ovdje bih rekao: Vratite se,vi iz Izvandomovinstva, u Domovinu, odmah! Ostavite tuđinu. Sad je biti ili ne biti. Trebaju nam hrvatski ljudi da zemlja ne opusti, trebaju nam glasovi za Hrvatski sabor, za pravu hrvatsku vlast i za zdrave zakone za hrvatski narod i njegovu budućnost u vlastitoj zemlji. Bez masovnog višemilijunskog povratka, nas za 50 godina neće biti.
Trebaju nam Hrvati i u BiH kao hrvatskoj domovini.
Bog i Hrvati i svi ljudi dobre volje!
Sve dosadašnje vlasti su krivci su za ovaj jad i nevolju koja nam se događa! Zbog grijeha nečinjenja, a i neznanja, neprofesionalnosti,nedostatka domoljublja, ili jednostavno zbog iskvarene moralno-etičke vertikale (čitaj: zbog krađe, privatizacijske pljačke tijekom i poslije Domovinskog rata) i nedostatka osjećaja rada za opće dobro, umjesto da živimo u zemlji kojom teče med i mlijeko, a po potencijalima i bogatstvu zemljinih prirodnih i radnih resursa ljudi tako bi moglo biti – od Domovine i države napravljena je razbojnička pećina.
Javila se je ovo ljeto inicijativa o kojoj se unatoč medijskoj blokadi glas pročuo. I treba se još više i dalje čuti, na sve strane, ne samo u Domovini, nego i tako da segne do najudaljenijih krajeva širom svijeta, gdje se god nalazi vrijedna Hrvatica i Hrvat. To je Pokret za hrvatsku budućnost
(https://www.facebook.com/search/top/?q=pokret%20za%20hrvatsku%20budu%C4%87nost),
koji sve zdrave snage čistih ruku i obraza, stručne, mlade i stare, žene i muškarce, a isto tako i nestručne, no koji su punog srca za Domovinu, želi ujediniti i združiti. Kako bi svi skupa pokušali ostvariti izborni uspjeh, pobjedu, e da bi političkim polugama vlasti doveli Domovinu i narod u život dostojan čovjeka. Da bismo legalnim demokratskim putem, kao potezom penkale izumom našega velikana Slavoljuba, smijeniti vlast koja mnogima ne otvara perspektivu ostanka ili povratka, i pokušali popraviti što se popraviti može!
Zemlja je osiromašena i zapuštena. Stari ljudi muku muče s malim mirovinama i dugim listama čekanja po bolnicama i domovima. Srednji naraštaju „kubure“ s malim plaćama i velikim daćama. Mnogi mladi i obrazovani ljudi, ali i stariji,hrle za kruhom ili pravdom i priznanjem iz zavičaja u tuđinu. A za to vrijeme strane kompanije i domaće ortačke mreže izvlače sebično milijarde za sebe svake godine, a ne ulažu ih u naš gospodarski razvoj.
Nastavi li se ovako, Hrvatska uskoro neće imati stručnih ljudi ne samo za oživljavanje sela i poljoprivrede, nego ni za obnovu zanata, obrta i industrije, a ni za mnoge druge potrebe, pa čak ni za tekuće održavanje poslovnih i stambenih objekata ili za održavanje prometne, energetske ili komunikacijske infrastrukture. U Hrvatskoj nema dovoljno ni ugostiteljskih radnika, a mnogi kvalitetni liječnici, medicinske sestre, tehničari i njegovateljice odlaze „van“.
Hrvatsku suverenost gaze mnogi izvana i iznutra. Ona je zanemarena zbog politika domaćih vodstava kojima nisu na prvom mjestu narod i njihovi interesi u svem njihovu obujmu. Primjer koji to možda to najbolje oslikava jest povlačenje nepovratnih sredstava iz EU; dosad je od sredstava namijenjenih Hrvatskoj u ovom sedmogodišnjem razdoblju, do godine 2020., praktički iskorišteno svega devet posto!
Pa koji je smisao našeg ulaska u Europsku uniju ako se u njoj ne znamo izboriti za sebe – da nam bude bolje negoli da u nju nismo ni ušli?!
Loše stanje posljedica je toga što se loše vodiili se nikako ne vodi briga za sadašnjost i budućnost naroda, posao koji je u nadležnosti političke vlasti. A da bismo imali svoju vlastitu državu koja će štititi vlastite državljane, Hrvati i jesu napustili Jugoslaviju; za svoju državu borili su se i izborili politički i s oružjem u ruci.
Kako bi se (1) spriječilo daljnje propadanje zemlje i daljnje siromašenje naroda, (2) obnovile hrvatska državna samostalnost i suverenost te (3) vratilo zadovoljstvo u hrvatske obitelji i nada u mlade ljude, potrebno je ponovno obnoviti suverenističku svijest u Hrvatskoj i imati vlast koja će suverenističku politiku voditi i provoditi.
Franjo Tuđman dobio je godine 1990. izbore uz geslo: „ODLUČIMO SAMI O SUDBINI SVOJE HRVATSKE!“ Tako se danas trebaju postavljati i drugi europski narodi, a neki se tako već postavljaju. U Europu je opet došlo prijelomno vrijeme!
Iskoristimo ga kao onda pad Berlinskog zida, ali ne naivno, nego sada s više mudrosti, koju smo, nadam se, stekli za ovo vrijeme naše mlade države.
A iskustvo iz cijelog svijeta neka nam donese naše izvandomovinstvo!
Želimo da Hrvatska bude „raj na zemlji“, a ona to sada nije. Možda jest za one koji nakratko dođu kao turisti. Ali ne i za hrvatske ljude koji iznova u stotinama tisuća iz nje odlaze u svijet, a ne bi to željeli niti su takvu nacionalnu državu sanjali i za nju se borili i žrtvovali.
Mili Lozančić
