Daniela Dujmović Ojvan: Napad je Pupovcu došao kao naručen za potvrdu njegove mantre o ugroženosti Srba
Napad ostacima hrane na Milorada Pupovca i njegova saborskog i stranačkog kolegu Borisa Miloševića došao je kao naručen predsjedniku SDSS-a za njegovu tezu o ugroženosti Srba na kojoj je i izgradio političku karijeru u Hrvatskoj te je isti jednoglasno od ‘naprednih’, anacionalnih i ‘demokratskih’ krugova odmah okarakteriziran kao još jedna otvorena manifestacija mržnje prema pripadnicima nacionalnih manjina u ‘primitivnom, nacionalističkom i fašiziranom’ društvu kao što je Hrvatska.
Neki su otišli i korak dalje te su napad na predsjednika SDSS-a protumačili kao napad na otvorenu i naprednu Hrvatsku. Svoje ogorčenje napadom izrazio je i dojmljivo progresivan predsjednik HSS-a Krešo Beljak i to ‘kultiviranim i naprednim’ rječnikom nazvavši ‘bagrom’ pripadnike te ‘zaostale i zatucane’ Hrvatske koju se šutke tolerira u društvu ‘dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere, a onda i nas ostale’ koji se ne uklapaju u ‘takvu’ Hrvatsku.
Elementi parodije
Priopćenje Srpskog narodnog vijeća povodom tom nemilog incidenta na kraju je ispalo i komično zbog vrlo eksplicitnog opisa kako su se ostaci hrane ‘kretali’ po mantilu i tijelu Milorada Pupovca. Čak su odradili i dio policijskog i forenzičkog posla jer su po ‘jačini i preciznosti udarca’ naveli s kojeg se restorana dogodio napad, a koji ima potencijal ‘opasnog fizičkog napada’, dok je elemente prave parodije u cijeli slučaj na kraju unio vlasnik restorana ustvrdivši kako nitko nije gađao iz njegova objekta jer tko bi u restoranu imao limun?!
Navodeći ova opažanja pri tom ne želimo nikako umanjiti neprihvatljivost napada na HDZ-ova koalicijskog partnera i isti je svakako za osudu kao i bilo koji verbalni i fizički nasrtaj na integritet i dostojanstvo druge osobe, uključujući javne djelatnike i političare. I pri tom nije nikakva utjeha što su i neki drugi političari i javne osobe u Hrvatskoj također gađani primjerice jajima, a jedan je novinar i pisac čak poliven fekalijama i što takvi oblici protesta nisu neuobičajeni u zapadnim društvima koja nisu ‘fašizirana i zatucana’ poput Hrvatske. Štoviše, takav iskaz neslaganja s javnim djelovanjem nekog političara ne bi trebala biti ‘tekovina’ koju ćemo baštiniti od razvijenijih demokratskih društava.
Hrvatska kao društvo opasnih namjera
No, upravo je fascinantno koliko je taj napad na Milorada Pupovca sladostrasno dočekan kod pripadnika ‘antifašističkih’ krugova kojima i sam pripada, i to kao bjelodana potvrda njihove mantre o hrvatskom društvu kao društvu opasnih namjera u kojem stoluje Crkva, branitelji i svi mogući nazadni elementi koje samo možemo zamisliti i koji Hrvatsku vode u mrak nacionalizma, šovinizma, fašizma itd. itd.
I zbog te histerične reakcije u kojoj su se međusobno nadmetali u razbacivanju spomenutim epitetima te karakterizacijom napada kao gotovo terorističkog čina s nesagledivim posljedicama na razvoj pojedinca i društva u cjelini, napad ostacima hrane na formalnog i neformalnog predstavnika Srba u Hrvatskoj pretvoren je u pravu grotesku.
Doprinos Milorada Pupovca
Unatoč tim tragikomičnim elementima ne sumnjamo kako će ovaj napad Milorad Pupovac dobro politički kapitalizirati i naravno iskoristiti kao još jedan dokaz o lošem položaju Srba i njihovoj ugroženosti u Hrvatskoj. O istom je odmah obavijestio Aleksandra Vučića, a uskoro možemo očekivati i izjave stranim medijima u kojima će uz podsjetnik o 200 ili 250 tisuća protjeranih Srba u Domovinskom ratu (ovisno o prigodi), kao najsvježiji primjer navoditi i konkretan napad na svoju osobu.
To će biti dobro poznat i jedini doprinos Milorada Pupovca u borbi za prava Srba i poboljšanju međuetničkog dijaloga kao i stvaranju mirnog i tolerantnog ozračja i uvjeta u kojima ćemo svi zajedno, ne samo Hrvati nego i Srbi i pripadnici drugih nacionalnih manjina, doživljavati Hrvatsku kao svoju domovinu.
