Fra Ivo Rastočić: Škola Vukovara!

Nedjelja, 14 listopad 2018 21:42
Written by: milanN

“Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja” (Iz 53,3)

Svaka suza Sunčice naše i križ u grlu i svaka batina i svaki kundak na leđima i svaki nož na vratu i svaki krik i jauk, i svaka suza na očima majke…
O prijateljice i prijatelju koliko smo puta ovo čuli danas, koliko smo puta čuli o iskazima i prijavama?
No, zapitajmo se koliko smo puta pali na ispitu Vukovara?
Koliko smo puta našim zaokruživanjem, našom šutnjom, našim ‘to se događa tamo daleko’, mi pridonjeli da ovo opet nakon 27. godina slušamo i suzu puštamo?
Koliko još patnji trebaju proći ti ljudi, ‘hrabri ljudi’, koji su nam danas posvjedočili i to čine neprestano 27. godina? Svjedoče i ne umaraju se!
Nije se to dogodilo tamo nekom drugom, tamo daleko, ta suza je pala upravo sa tvoga i moga lica, danas, i još teče i ne će stati. Ne će stati dok majka sinove ne pokopa, dok otac kćeri ne utješi, dok sin ne nađe roditelje… i to je ono što danas imamo naučiti i krenuti tako naučeni prema ispravljanju i naših pogrješaka i propusta, naših ne činjenja i zatvaranja očiju, naših odmahivanja rukom i našega odbacivanja.
To je škola života!
To je škola Vukovara!
Ta škola kao da želi povezati današnje generacije mladih i one koji su mladost ostavili na ulicama Vukovara. Povezati ideale mladih ljudi sa idealima Igora Kačića.
Ta škola kao da želi povezati Ružicu Markobašić sa svim majkama roda našega.
Ta škola kao da želi povezati Katu Šoljić i sve obitelji naše. Taj uspravni stav pred izazovima današnjih dana.
Ta škola kao da želi povezati Jean-Michel Nicoliera i nas da ostanemo tu, bilo u dobru, bilo u zlu!
Ta škola kao da želi povezati Darka Pajčića sa svakim braniteljem i braniteljicom. Ta krv iz zemlje viče: ‘ne blatite mi suborce, ne varajte ih’!
Biti učenik u toj školi znači, danas i sutra, biti sa suzom u oku.
Biti učenik u toj školi znači, danas i sutra, biti onaj koji će postati aktivni svjedok i branitelj pravde, a ne samo pasivni promatrač.
Biti učenik u toj školi znači glasno i jasno reći da su zločine radili i oni s kapom na tri roga koja je označena sa petokrakom i oni pod šubarom sa kokardom, da su zločine radili i ‘komšije’ i oni s istoka…
Biti učenik u toj školi znači pozvati na odgovornost ne samo državne odvjetnike već sve vlade u zadnjih 20. godina zbog ne marnosti i ne rada i ne brige!
Tu ne smijemo dobiti negativnu ocijenu, tu ne smijemo ostati pasivni!
Nema pasivnosti kod svjedočanstva ISTINE!
Upravo pasivnost nas je dovela do toga da se ne čini ništa, da zločinci šeću i da krvnici budu na pozicijama odlučivanja. No, tu se, na toj pasivnosti, ne smijemo zaustaviti. Tu treba ići ‘protiv svake nade’ (Rim 4,18) i upravo je tu naša snaga, koju učimo u školi Vukovara.
Budimo odlikaši i nemojmo još jednom pasti na ispitu Vukovara!
Ne dopustimo sebi, kao narod, da nas opet uvuku u svoju, tko zna koju, rundu beznađa, sumnje i poteškoća.
Postanimo odlikaši i stvarni čimbenici promjena!
Za istinu, za pravdu, za Vukovar, za Hrvatsku!