Jovanović pokušava zakrviti Zagreb i Split, Torcidu i Bad Blue Boyse
Prizori zajedničkog navijanja Torcide i Bad Blue Boysa trn su u oku brojnim zlonamjernicima u Hrvatskoj, a posebno ministru koji se hrani sukobima i neredima
{jathumbnail off}Zajedničko navijanje i marširanje ulicama Zagreba i Splita dviju najvećih navijačkih skupina u Hrvatskoj nije ostalo ne zamijećeno niti na političkoj sceni. Uskomešali su se brojni zlonamjernici koji su godinama hranili animozitete između hrvatskog sjevera i juga. Zajednička pjesma, pritom još hrvatska, dviju najvećih navijačkih skupina može pokrenuti val jedinstva i nacionalnog ponosa, a to nikako ne ide u prilog onima koji žive i opstaju na liniji hrvatskih podjela i sukoba.
Ministar Željko Jovanović, najveća politička karikatura aktualne vlasti, političar koji se hrani sukobima, neredima, vrijeđanjem i podjelama, odlučio je stati na kraj navijačkom jedinstvu, a pritom i jedinstvu hrvatskog sjevera i juga. Za ovu priliku odlično mu je došla namjera Hrvatskog nogometnog saveza koji u Zagrebu, na Sveticama, želi izgraditi nogometni kamp.
Iskoristio je Jovanović priliku i poentirao kako bi od tih novaca, novaca HNS-a, bilo dobro obnoviti Poljud, koji bi po njemu, trebao biti nacionalni stadion.
Ima Jovanović iskustva sa gradnjom i financijama, od planiranih 350 škola nije započeo graditi niti jednu, a prilikom sastavljanja proračuna Ministarstva znanosti obrazovanja i športa preračunao se za čak pola milijarde kuna. Ipak, za sitne političke podvale, političko kokošarenje, i više je nego talentiran i sposoban.
Jasno je kako i Poljud i Maksimir moraju imati svoje mjesto u kalendaru nastupa Vatrenih, isto kao i Kantrida i Gradski vrt. Svi krajevi Hrvatske imaju pravo uživati u igrama nacionalne reprezentacije, a svaki uređeni nogometni teren može biti nacionalni stadion.
Međutim, o tome treba odlučiti krovna kuća nogometa u Hrvatskoj, Hrvatski nogometni savez, na temelju određenih kriterija. To nije politička odluka, već treba biti zasnovana na financijski aspektima, uvjetima pojedinih stadiona, ali i na pravu svih gradova u Hrvatskoj na nastupe nacionalne reprezentacije.
Nije poznato na temelju kojeg kriterija je ministar Jovanović odredio kako to mora biti baš i samo Poljud, osim ako se nije vodio sitnim političkim interesima razbijanja tek formiranog navijačkog i nacionalnog jedinstva između sjevera i juga Hrvatske.
Bio je ovo još jedan u nizu Jovanovićevih pokušaja provođenja blitzkiega prema ustanovama za koje smatra kako sadrže neprimjerenu dozu nacionalnog identiteta i ponosa te je neprimjereno „rasipaju“ po hrvatskom javnom prostoru.
Još su svježa sjećanja na Jovanovićevo vrijeđanje gospodina među nogometašima, čovjeka koji je ustrojio i zadužio hrvatski nogomet, pokojnog Vlatka Markovića. Razina napada i vrijeđanja upućena prema ovom osvjedočenom domoljubu i nogometnom entuzijastu od strane Željka Jovanovića, zaprepastila je cjelokupnu hrvatsku javnost. Pravi cilj Jovanovićeva napada tada je bio Hrvatski nogometni savez, isto kao što je to ovih dana Hrvatski olimpijski odbor. Za Jovanovića su i HNS i HOO rasadnici nacionalizma i ne treba birati sredstva kako bi se osvojile ove nacionalističke utvrde. Ustvari, za Jovanovića je svaka institucija koja ima hrvatski predznak nacionalistička i kao takva mora nestati ili se pokoriti.
Najnoviji pokušaj ubacivanja kosti između Zagreba i Splita, Torcide i Bad Blue Boysa, samo je nastavak stare politike Beograda prema Hrvatskoj. Izazivanje regionalnih antagonizama, politika zavadi pa vladaj, ima li razlike između patrijarha Irineja, ministra Jovanovića, premijera Milanovića ili predsjednika Josipovića?
Željko Primorac/hrsvijet.net
