Ivan Ugrin: Kako se Vatikan zapetljao oko Stepinca
Ovih je dana u Hrvatskoj boravio šef vatikanske diplomacije, odnosno tajnik Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskup Paul Richard Gallagher.
Održao je sastanak s hrvatskim biskupima okupljenima na jesenskom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, susreo se u Apostolskoj nuncijaturi i s predstavnicima drugih vjera u Hrvatskoj, održao predavanje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, predvodio svečanu misu u Đakovu u povodu desete obljetnice uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, sastao se s hrvatskim premijerom te na kraju pohodio zagrebačku katedralu i pomolio se na grobu blaženog Alojzija Stepinca.
“Vidim da je ova katedrala simbol katoličkog života u Hrvatskoj i u gradu Zagrebu. Radostan sam što sam imao priliku moliti na grobu blaženog Alojzija Stepinca. Kao svećenik i biskup molio sam njegovu pomoć da što dublje živim svoje poslanje. Primjer njegova mučeničkog života rječito govori. Govori o osobi koja je dala sve za Krista i narod Božji. Više od toga se ne može tražiti”, rekao je mons. Gallagher, moleći na grobu blaženika zajedno s domaćinom kardinalom Josipom Bozanićem i njegovim pomoćnim biskupima, apostolskim nuncijem u Hrvatskoj mons. Giuseppeom Pintom i još nekolicinom prelata.
Plodovi komisije su nedostatni
U tijeku svog boravka u našoj zemlji, nadbiskup Gallagher dao je i intervju za Hrvatski katolički radio. Na pitanje novinarke Tihane Semijalac kad će papa Frane posjetiti Hrvatsku i može li se očekivati skoro Stepinčevo proglašenje svetim, vatikanski šef diplomacije odgovorio je diplomatski kako mu je žao, ali da ne zna odgovor na ta dva pitanja.
“Ne znam datum kanonizacije i ne znam kada bi Sveti Otac mogao doći u posjet. Znam da su neki prethodnici pape Frane bili u Hrvatskoj i to je bio veliki blagoslov.
Što se tiče kanonizacije, svi znaju da je postojala komisija koja je nastojala proniknuti dublje u lik blaženog kardinala Stepinca i uspostaviti zajednički dogovor oko nekih ličnosti iz Drugoga svjetskog rata. Plodovi rada ove komisije bili su, možemo reći, nedostatni.
Nije postignuto ono što je Sveti Otac očekivao. Ali bila je to vrlo važna gesta, koju Srpska pravoslavna crkva veoma cijeni. Nadamo se nastavku tog procesa”, poručio je Gallagher.
Međutim, u jednom drugom manje diplomatskom razgovoru, tajnik Svete Stolice za odnose s državama priznao je jednom našem uglednom diplomatu kako su se u Vatikanu sa Stepincem našli u situaciji da ne mogu “ni naprijed ni natrag”.
Za HKR Gallagher jasno kaže kako se nadaju nastavku procesa sa SPC-om, jer oni veoma cijene gestu pape Frane koji ih je uključio u rad komisije, koja nije postigla ono što je Sveti Otac očekivao. A što se očekivalo? Možda da srpski pravoslavci priznaju Stepinčevu svetost?! Pa iz Srbije i SPC-a je proisteklo ponajviše najgorih laži i objeda na račun hrvatskog blaženika koji se prije, za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poslije njega zalagao za svakoga čovjeka i spašavao u okviru svojih mogućnosti svaku osobu, bez obzira na vjeru ili nacionalnost. O tome postoje tisuće svjedočanstava.
Zamislite, s druge strane, da netko iz Katoličke crkve u Hrvata dovede u pitanje svetost pojedinih likova koje je SPC kanonizirala, s kakvom bi se salvom uvreda s njihove strane suočio.
Drugo čudo je potvrđeno
Radi njegove vjernosti Svetom Ocu i Rimokatoličkoj crkvi komunistički je montirani sud u Zagrebu Stepinca osudio na kaznu zatvora. U tamnici je sustavno trovan tako da je od tih posljedica kao mučenik preminuo u kućnom pritvoru 10. veljače 1960. u svome rodnom Krašiću.
Blaženim ga je prije 20 godina u Mariji Bistrici proglasio sveti papa Ivan Pavao II., a ima već nekoliko godina kako se po Stepinčevu zagovoru dogodilo i drugo čudo, što je bio preduvjet za završetak postupka za proglašenje svetim.
Postulator mons. Juraj Batelja prije tri godine na ovu je temu govorio: “Vjerujte svojim duhovnim pastirima, vjerujmo Svetome Ocu jer je kauza završena. Tu se više nema što reći. Čudo je potvrđeno! Ako se čudo dogodilo po Stepinčevu zagovoru, znači da je Bog na djelu, da je to Bog potvrdio. Pa nećemo u pitanje dovoditi Božju volju…”
Na HKR-u je nadbiskup Gallagher, na konstataciju novinarke o tome da “oko svetosti kardinala nema ni najmanje sumnje”, potvrdio kako je i u Australiji vidio vitraje posvećene blaženom kardinalu i da je očigledno kako se Stepinac ne poistovjećuje više samo s određenim teritorijem, već da postaje baština opće Crkve.
Iznio je svoje osobno mišljenje da je čin kanonizacije od strane lokalne zajednice stanovito odricanje jer štovanje više nije na lokalnoj razini. Ali, po njegovim riječima, taj korak iziskuje određeno vrijeme…
“A možda još nije sazrelo vrijeme za to. Vjerujmo Svetom Ocu kojemu pripada donošenje te velike odluke. Kardinal Parolin je prošle godine rekao kako ta odluka pripada Katoličkoj crkvi i ne ovisi o mišljenju i stavu drugih. Mislim da moramo imati to sinovsko povjerenje u Svetog Oca koji će razlučiti i donijeti odluku kada će doći do toga čina koji je tako važan za opću Crkvu, kada će za to biti pravi trenutak”, kazao je šef vatikanske diplomacije u hrvatskom eteru, i na svoj se način našao u procjepu, jer nakon svega izrečenog nameće se pitanje: Ako odluka pripada samo Katoličkoj crkvi, čemu onda navođenje da su plodovi rada Mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca bili nedostatni, i da se oni u Vatikanu nadaju nastavku toga procesa.
Žrtva odnosa s pravoslavljem
Valja se prisjetiti da je postupak osnivanja navedene komisije pokrenut nekoliko mjeseci prije nego je papa Frane u veljači 2016. na neutralnom terenu u Kubi imao povijesni susret s patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom.
Papin je državni tajnik kardinal Pietro Parolin u travnju 2015. uputio srpskoj i hrvatskoj strani prijedlog za formiranje mješovitog povjerenstva. O samom zastoju Stepinčeve kanonizacije u Rimskoj kuriji se malo znalo, osim u Državnom tajništvu koje je preuzelo na sebe formiranje komisije i određivanje načina i vremena njezina rada.
Prva pisana službena vijest o tome u Vatikanu je objavljena tek 18. siječnja 2016. kada je, nakon posjeta izaslanstva Srpske pravoslavne crkve Papi, L’Osservatore Romano objavio dugi članak o odnosima Katoličke crkve s pravoslavnim crkvama. Potom se dogodio kubanski susret i na tome je sve ostalo.
Bolji poznavatelji vatikanske diplomacije ocijenili su kako je Stepinac na svoj način “žrtvovan” radi boljih odnosa s pravoslavljem.
Nota bene, ovih se dana u pravoslavnom svijetu događa i raskol poput onog iz 1054. godine. U znak prosvjeda što je Ekumenski carigradski patrijarhat priznao autokefalnost Pravoslavne crkve u Ukrajini, Moskovski patrijarhat prekinuo je zajedništvo u euharistiji s Carigradskim patrijarhatom.
Upitno je u ovoj situaciji s kime će uopće Vatikan voditi daljnji ekumenski dijalog, kad se pravoslavne Crkve ni među sobom ne uvažavaju.
Nakon godinu dana rada (od srpnja 2016. do srpnja 2017.) i šest zasjedanja zaključak je mješovite komisije kako “u slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita”.
Naglasili su kako se u radu “moglo također osvijetliti život i službu jednog uglednoga katoličkog Pastira u osobito teškom povijesnom razdoblju”. Naveli su još kako su od početka rada komisije članovi bili svjesni da je “postupak kanonizacije kardinala Stepinca u isključivoj mjerodavnosti Pape te priznaju također da svaka crkva ima vlastite kriterije za postupak kanonizacije”.
I na kraju, što je preostalo od Stepinčeve kauze. Novinarka HKR-a završavajući intervju s nadbiskupom Gallagherom, primijetila je sljedeće: A ono što mi vjernici možemo učiniti je neprestano moliti…
Stepinac Santo Subito!
“Tako je, uvijek moliti, utjecati se zagovoru blaženika i slijediti njegov primjer te biti svjesni onoga čime se blaženi Stepinac uvijek odlikovao, a to je vjernost Svetom Ocu. I u ovome trenutku kad ne nedostaje teškoća, siguran sam da bi to bila njegova pouka i nama u ovome trenutku”, zaključio je vatikanski šef diplomacije.
Vjerujemo mi Svetom Ocu i znamo da je njegova zadnja u svakoj, pa i u ovoj kanonizaciji, ali kardinal Stepinac i Crkva u Hrvata nisu zaslužili da se njegova kauza ovoliko odugovlači. Ili ćemo, možda, u međuvremenu dočekati još koje čudo po Stepinčevu zagovoru. Recimo naprimjer, da papa Frane obznani hrvatskim biskupima, koji će od 11. do 17. studenoga biti u pohodu “ad limina” u Rimu, radosnu vijest kako je odlučio u najskorije vrijeme proglasiti svetim Alojzija Stepinca. Santo subito!
