Z. Vukman: Desakralizirani europski duh
Nacizam i boljševizam su na Zapadu i Istoku Europe udarili na temelje judeokršćanske baštine, u biološkom i kulturalnom, a onda i u metafizičkom smislu
{jathumbnail off}Potreba obnove europskog duha
Pitanje obnove ili unutarnjeg restrukturiranja europskog duha ozbiljnije je nego što političko-ideološki arhitekti nove Europe mogu i zamisliti. Njegovu konstitutivnost temelje na zasadama koje su gotovo aseptično očišćene od judeokršćanske tradicije. Stara filozofija kao metafizika i duhovno-religijska baština Jeruzalema, Atene i Rima, ne samo da je zbrisana nego i proskribirana kao arhaični duh koji Europi više nije potreban. Sve što ne ulazi u okvir liberalističke infantilne političke slike svijeta, izbacuje se naglavce preko terase nove babilonske građevine.
Duh vjere, postojanosti, prokušane mudrosti, strahopoštovanje pred Stvoriteljem, nepoželjne su kvalitete za novi desakralizirani europski duh. Možda je još najmorbidnija činjenica, čiju inverzivnost ne uočavaju ni najveći svjetovni liberalni umovi, da je njihov svijet utaban nacizmom i boljševizmom, i da bi Hitler i Staljin barem donekle bili zadovoljni postignutim stupnjem njegove neopoganizacije.
Naime, i Hitler i Staljin su Europu dobrim dijelom oslabili upravo u smislu njezine metafizičke baštine i ljudske kvalitete: nacizam i boljševizam su na Zapadu i Istoku Europe udarili na temelje judeokršćanske baštine, u biološkom i kulturalnom, a onda i u metafizičkom smislu. Cijela Europa je sudjelovala izravno ili neizravno u etničkom čišćenju Židova, a onda je asistirala i u drugom dijelu svog suicida: asistirala je i u progonu kršćana i kršćanstva, u otvorenoj ili prikrivenoj ateizaciji. Biološki su Hitler i Staljin uklonili velik dio judeokršćanske memorije u Europi, potom su naštetili i vlastitim narodima, bilo guranjem u osvajački rat (Hitler), bilo pogromima u gulazima (Staljin).
Neshvatljivo je da zapadni um još nije napravio istinsku inventuru te pošasti upravo u smislu njezinih duhovno-bioloških konzekvenci, i umjesto da je tražio put povratka Bogu, on je zapravo daleko odmakao na putu neopoganizacije i ateizacije, misleći da se liberalizmom distancira od nacističko-komunističke povijesti, a zapravo ostvaruje njezine ciljeve drugim sredstvima i pod drukčijim predznakom!
Duhovni debilizam
Što je ostalo od zapadnog duha i uma koji je očišćen od judeo-kršćanske baštine i sveden na slugu ideologija? Na instrument politike, medija i moći novih ideologa koji su prisvojili i stari žrtvoslov Europe, prepjevali njezine mitove, iskrivili njezinu povijest, unijeli pomutnju u njezino pojmovlje i memorije, i doslovno je sveli na duhovni debilizam, na nesposobnost da se razluči dobro od zla, a pluralizam i demokracija kao gole apstrakcije prodane su Europljanima kao golemi hladni totemi, oltari pred kojima prinose žrtve i mantraju nove ideologeme o toleranciji, ljudskim pravima i manjinskom apsolutizmu, ne shvaćajući da je sve to u ime zaštite najveće i najmoćnije od svih manjina: besramno bogatih kokainiziranih moralnih debila koji vladaju monetarnim, ekonomskim i medijskim krvotokom zapadnog svijeta!
Ne želim biti nikakav pseudoprorok zapadne propasti – o tomu se piše već više od jednog stoljeća pa još nije propao – ali puno toga upućuje da ovaj hedonistički, neurotični svijet ide do đavola, i da mu je krajnji čas da se otrijezni, ali ne uz pomoć marksističke ekonomske ezoterije, nego ususret svojoj korjenitoj duhovnoj preobrazbi! Zapad mora iznova pronaći svoje duhovno-metafizičko uporište i obnoviti se u svom najdubljem bitku, mora se otvoriti božanskomu da bi se zaustavio prije sunovrata i revitalizirao svoju metafizičku memoriju!
Katolički duh je u tom kontekstu posebno odgovoran, i u tom smislu se slažem s Maritainom koji je davno, još prije Drugog svjetskog rata, pisao da katolici moraju biti u stanju nadići osobne partikularizme i pokazati svijetu jednu univerzalnu filozofiju spasenja, posvjedočiti duh koji nadilazi sve naše ljudske uskogrudnosti! Katolicizam nasukan u mulju sitničavih zadjevica i klanskih interesa besplodan je i ne može biti svjedočko-apostolska snaga koja bi preobrazila zapadni duh i um!
Europa koja odbija biti dom vlastitog univerzalizma, duha koji ju je izgradio, postat će ruglo svijeta, groblje slonova, besplodna i bespomoćna, zemlja muzej, koju će gaziti neki novi barbari i na njezinim granicama zabiti svoja koplja dok europska dekadentna liberalna inteligencija bude i dalje buncala o pravima onih koji će joj sutra raditi o glavi.
Svaka samodostatna elita na koncu bude zbrisana jer je u sebi samoj postala slaba, i ne može se oduprijeti izvanjskoj navali nekog novog vitaliteta, neke druge kulture u naletu, trenutno biološki superiornije. To je zakon svijeta: sve staro i mrtvo odumire, nestaje, sve što u sebi klone, izgubi duh i vitalitet ustupa mjesto jačemu i životnijemu. Ako Europa ne obnovi svoj kršćanski duh, odumrijet će kao neplodna smokva.
Zoran Vukman/velecasnisudac.com
