(FOTO) Ususret Došašću održana duhovna “Dođi Gospodine Isuse!”
SLAVLJENIČKI ZAVRŠETAK DUHOVNE OBNOVE U SPLITU S FRA IVANOM MATIĆEM
U ORGANIZACIJI MOLITVENE ZAJEDNICE PADRE PIO I HRVATSKE UDRUGE BENEDIKT
Dođi Isuse, iscijeli srce moje
Reci jednu riječ da procvjetam
Samo reci riječ, otvori moje oči
Reci jednu riječ da progledam.
Poruka ovih stihova pjesme bila je tema trodnevne duhovne obnove u dupkom ispunjenoj crkvi Presvetog Otkupitelja franjevačkog samostana na Trsteniku, koju je vodio fra Ivan Matić . Karizma ovog vrsnog duhovnika je dobro poznata ne samo u „Kući susretaTabor“ koju vodi već i diljem naše domovine. Umorni i opterećeni životnim brigama, ali istovremeno željni olakšanja, ohrabrenja i nade tražimo pomoć, a ona nam stiže Božjom providnošću i ove godine. Franjevački klerikat na Trsteniku, od petka do nedjelje, bio je duhovna oaza Splita. U osvit Došašća osjećala se toplina Božje prisutnosti, neka čudesna snaga pouzdanja, vjere koja je dolazila poput snažne rijeke u riječima fra Ivana Matića i otvarala gotovo zaključana srca. „Ma tko može odoljeti zovu našeg Gospodina koji nam nudi lijek i liječnika za naše boljke i životne nevolje“! na početku nam je poručio voditelj i nastavio „Isus, svjetlo koje razgoni svu tamu ovoga svijeta silazi k nama u svojem drugom dolasku u sili s anđelima i svecima da bi postao jedan od nas, ali zbog nas da nas posveti, da nas spasi. Da nas oslobodi svih „navezanosti „kako ne bismo ostali zatočni u prolaznosti i zavodljivosti ovoga svijeta, već kako bismo u pripravnosti postali nositelji radosne vijesti, ljudi Došašća. Ovo je vrijeme povratka prvoj ljubavi – maranatha, dođi Gospodine Isuse! Mnogi među nama traže Krista, ali ne mogu doći k Njemu, jer nema onih koji će ih dovesti Gospodinu. Zato svoju radost posvjedočimo drugima. Sotona neprestano spletkari protiv čovjeka, zlo mu prikazuje pod prividom dobra, ali kada se nađemo u prostoru njegove vlasti, onda razara.Krist nas želi spasiti, zato svjedočimo, govorimo istinu koju mnogi žele čuti“. Fra Ivan Matić je bio nezaustavljiv u porukama, savjetima i uvjerljivim preporukama želeći nam vratiti izgubjenu nadu, učvrtiti vjeru, vratiti povjerenje i pouzdanje u rađanje novog Božjeg svijeta. Bili su ovo dani u kojima se osjećala neodoljiva Božja prisutnost, ljubav i dobrota. Bio je to susret čovjeka sa Stvoriteljem. Mjesto spoznaje vlastitog dostojanstva, prepoznavanje i prihvaćanje istog u drugome, jer mi smo svi Božja ljubljena stvorenja, braća i sestre u Kristu. Riječi fra Ivana stizale su k nama hrabreći nas u svojoj jednostavnosti i jasnoći . Klanjanje pred Presvetim, značio je završetak dnevnog programa, ali bio je uvijek poseban njegov dio uz voditeljeve molitve, prošnje izgovorene za nas, naše skladno zajedništvo u obitelji, za hrvatski narod, za cijelu našu domovinu. Žarke prošnje upućene Gospodinu za bolesne, nemoćne, potrebite naše pomoći, zalutale u lažnim ugodama ovoga svijeta, zlo okultizma, kletve i klevete. Molili smo Duhu Svetome onako kako je molio naš hrvatski blaženik, miljenik vjernog hrvatskog puka, blaženi Alojzije Stepinac. Bilo je dirljivo do suza slušati svjedočanstva prisutnih o dobivenim milostima od Gospodina.
Nadahnute riječi s oltara dobivale su svoju potvrdu i snagu u pjesmama zbora Molitvene zajednice Padre Pio osnaženi glasovima gostujućih pjevača, a svi zajedno vođeni glasom njihove požrtvovne voditeljice Hani Čargo. Gitaristica i pjevačica Marija iz Tabora počastila nas je i ove godine svojim dolaskom, zvonkim glasom i svojom gitarom koja je uz sjetne i nježne zvukove violine nudila prisutnima poseban ugođaj. Svečanost u crkvi uvijek je imala svoj vrhunac u glazbi tijekom obreda, a posebno na kraju programa večeri. Bilo je za mene pravi doživljaj promatrati zanos vjernika svih uzrasta dok su svojim pjevanjem pratili i podržavali pjesmu opraštajući se dugo i nevoljko od svojeg duhovnika, na kraju večeri. Ponesen toplim ozračjem Fra Ivan Matić sjajnog glasa, uvijek spreman dati hvalospjev Gospodinu, nije lako napuštao oltar. Porijeklom Janjevac član je Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, učenik fra Zvjezdana Linića, vrijedan je i tražen voditelj duhovnih obnova i seminara kako u Taboru tako i diljem domovine. Dok sam promatrala strpljivo čekanje vjernika u dugim redovima za sakrament pomirenja bila sam gotovo sigurna da je sjeme fra Ivanovih riječi uistinu palo na plodnu zemlju. Hvala od srca poštovani fra Ivane na Vašim riječima i trudu da nam približite ljubav i pažnju našeg Gospodina. Zahvalni smo za iskazanoj pažnji nama, poslužiteljima trodnevne duhovne obnove, kojima ste nam uz zajedničku molitvu podijelili blagoslov, izvan službenog dijela programa. Duša ovog susreta č.s. Dominika Grgat, kako je to lijepo rekao fra Domagoj Runje u svojoj zahvali. Mi, sudionici ovog milosnog susreta čestitamo i zahvaljujemo joj na uspješnom dogovoru s fra Ivanom Matićem kao i umijeću odlične organizacije i temperamentne koordinacije izvan scene, ali i na sceni ako je to potrebno. U svojem izravnom obraćanju, č.s. Dominika, inače voditeljica spomenute molitvene zajednice i članica Hrvatske udruge Benedikt, uputila je hvalu najprije Bogu: “Gospodnje je to djelo!“ Potom, svoju zahvalnost i sjajnom domaćinu, samostanu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja na Trsteniku i gvardijanu fra Domagoju Runji na gostoljubivosti i sudjelovanju u obredima. Zahvalnost na podršci uputila je i nadbiskupu Marinu Barišiću. Podsjetila nas je svih preminulih nezaboravnih duhovnika, karizmatika, voditelja ovakvih susreta. S posebnom pažnjom i uspomenom na fra Josipa Marcelića koji je prošle godine u ovoj crkvi dijelio radost i zanos milosnog susreta. Sve preminule preporučila našim molitvama. I na kraju, zahvalila „služiteljima u skromnosti“ članovima Hrvatske udruge Benedikt koji su dali svoj doprinos ovom vrijednom događaju.
„Dođi Gospodine Isuse u naša srca, naše obitelji, naš hrvatski narod koji trebaju tvoju pomoć, mudrost i zaštitu!“. Bila je ovo završna misao fra Ivana Matića u nedjelju 2. prosinca na završetku još jedne velike duhovne obnove u Splitu. Vjerujem da će je mnogi prisutni pamtiti po njezinim plodovima o kojima će nam, nadam se, svjedočiti na nekom budućem susretu.
Margita Vučetić/HUB
