Velečasni Sudac: Svaki čovjek ima još zora koje nisu svanule
„U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: „Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: „Imamo oca Abrahama!” Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.”
„Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.” (Mt 3,1-12).
Poziv na obraćenje je glavna misao i nit vodilja ove nedjelje Došašća. Čovjek je uistinu grijehom golo ništa. Tu nemoć samo Bog može milošću iscijeliti. Ne treba vjerovati u grijeh, nego u oproštenje grijeha. Nije svemoguć grijeh, nego milost. Da se grijeh uvidi i prizna, treba s njega skinuti masku dobra, koristi i potrebe. Pokajanju prethodi uvjerenje: Što moraš ostaviti, tog se moraš i odreći, jer su razočarenje i žalost neizbježni. Ne može se živjeti s novim početkom. Ostala je prošlost koja je neuništiva, barem utoliko što se bez nje ne može ništa početi. Uistinu je sve Otkupljeno Njegovom Ljubavlju s Križa.
Danas se sve naziva Ljubavlju, osim njegova Križa. On razapet, mirno šuti i promatra stoljećima taj sraz i tu zabludu. Istina nad istinama, Ljubav nad ljubavlju, svojom stalnošću i milosrđem prkosi duhu ovog svijeta i obmane. On zna da je zauvijek utisnuo svoje korake i stoga je svaka navala utvara na Njegove riječi porazna. Jer On je početak i svršetak, Alfa i Omega. On je vladar. Tako je bilo, tako jest i tako će biti. Dok je Srca koja ga ljube, bit će i Njegova života.
U Njegovoj ćemo se pravdi svi umiti. Što ćemo tada skidati pred Njegovim Izvorom Života, pokazat će djela. Neka nam bude kako smo vjerovali. Nema ni jednog grijeha neoprostiva, nema ni jednog pada konačna, osim sumnje u Božju moć i milosrđe. Stoga…
…svaki čovjek ima još zora koje nisu svanule.
