“Prosvjedni hod protiv Marakeškog sporazuma“/ Prosvjedni hod protiv nacionalne izdaje
Što nam donosi Marakeški sporazum pojasnili su nam hrvatski intelektualci, koji su sporazum pročitali, Ivica Šola i Nino Raspudić. Gospodin Ivica Šola i gospodin Nino Raspudić su jasno naveli zašto je taj sporazum problematičan, odnosno neprihvatljiv za većinu civiliziranog svijeta.
Gospodin Ivica Šola je naveo kako se ljudska prava poštuju selektivno, kako se prešućuju zločini i progoni kršćana u islamskim zemljama: slučaj Asie Bibi u Pakistanu, progon kršćana u Egiptu i drugdje „U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 posto. U Siriji je na početku 20 stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak, pa i Pakistan, u kojem je paradigmatičan primjer Asia Bibi“.
Brojke su zastrašujuće, u svijetu danas: „trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje biva ubijeno zbog njihove vjere u Isusa Krista… 200 do 250 milijuna su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda.
Osim “običnih” vjernika, ovim činjenicama možemo pridodati i brojku od četrdesetak katoličkih svećenika misionara koji svake godine bivaju ubijani pri izvršavanju svoga poslanja.
Početkom dvadesetog stoljeća (Izvor: Antonio Socci: Novi progonjeni. Istraživanje o protukršćanskoj netoleranciji u novom stoljeću mučeništva) 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto.“
Zašto se ne poštuju ljudska prava kršćana u islamskim zemljama i širom svijeta? Zašto OUN o tome ne piše, ne donose deklaracije, izjave, ne poduzima mjere za zaštitu njihovih ljudskih prava?
Gospodin Šola je naveo što je suštinu sporazuma: „Marakeški sporazum smatram običnom licemjernom farsom, smišljenim planom, koji ima nečasne ciljeve: rušenje vladavine zakona (legalizacija ilegalnih migracija), koji uz pomoć i pod krinkom ljudskih prava vrši invaziju na Europu sa svrhom miješanja stanovništva, destrukcije europske kulture te sukladnim gušenjem među Europljanima njihova temeljnog ljudskog prava, a to je sloboda govora kada je islam u pitanju, te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji, pa i kada govoriš istinu.“
Gospodin Ivica Šola za svoje navode ima uporište u dokumentima: „Kada kažem da je ovo smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana, onda mislim na “filantropa” Georga Sorosa koji stoji iza svega toga. (https://newsroom.mastercard.com/press-releases/mastercard-and-george-soros-to-explore-private-sector-solutions-to-societal-challenges/)“.
Ovo je prava istina: „Rasprave o Marakeškom (ne)sporazumu posvuda u Europi i kod nas prepune su laži, dok se druge koji govore istinu osuđuje i optužuje za laž.“
Gospodin Nino Raspudić je kazao: „Čitajući taj dokument, sastavljenom na birokratskom pojednostavljenom engleskom jeziku, ima tridesetak stranica, na svoju žalost sam ga pročitao i proanalizirao i on neprestano upućuje na druge dokumente. Između ostalog na Newyoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima, Agendu 2030. za održivi razvoj te Akcijsku agendu iz Adis Abebe. Za godinu ili dvije možemo očekivati neku obvezujuću rezoluciju iz UN-a. To nije nimalo nevažna stvar.“
OUN je organizacija koja uništava nacionalni suverenitet i identitet s ciljem stvaranja svjetske vlade….
UN-ovi birokrati, EU birokrati donose dokumente kojima se blokiraju nacionalna zakonodavstva jer su ti dokumenti iznad zakona država članica pa se negira pravo na nacionalni identitet, političko i vjersko uvjerenje kao i na pravo izbora zastupnika. Birokrati OUN-a se imenuju, njih se ne bira na izborima i oni nisu odgovorni narodu već samo onima koji su ih imenovali.
Nametanje protunarodne politike, druge vjere, druge tradicije od strane UN-a se naziva borbom za ljudska prava. Tako UN štiti legalne i ilegalne migracije, potiče te migracije i njihovo nametanje njihove kulture, vjere i oblika ponašanja drugim, sredinama, narodima. Zar kršćanka Asia Bibi nema pravo na poštivanje svojih ljudskih prava. Zatočena od 2009. godine i osuđena na smrt zbog navodne blasfemije (vrijeđanja proroka Muhameda). Ove je godine oslobođena. U Pakistanu su nastali neredi zbog oslobađajuće presude nakon 9 godina pa se postavlja pitanje je li moguć suživot s tim prosvjednicima.
Sporazum nalaže legaliziranje ilegalnih migranata, nalaže zdravstvenu zaštiti, pravnu pomoć i spajanje razdvojenih obitelji migranata. Granica između legalnih i ilegalnih migranata nije jasna pa se može proizvoljno tumačiti.
Od država potpisnica se traži promicanje prava migranata i gušenja slobode medija o objektivnom izvještavanju (migrantskom nasilju, krađi, neradu i neredu kojega migranti rade) jer objektivno izvještavanje se proglašava netrpeljivošću, ksenofobijom, diskriminacijom i rasizmom.
„Orvelovski dio vreba pri kraju dokumenta i nalaže: “promicati neovisno, objektivno i kvalitetno izvješćivanje medijskih kuća, uključujući internetske informacije, uz senzibiliziranje i edukaciju medijskih djelatnika o pitanjima i terminologiji vezanim za migracije, ulaganje u etičke standarde izvješćivanja i oglašavanje te zaustavljanje dodjele javnih sredstava ili materijalne potpore medijima koji sustavno promiču netrpeljivost, ksenofobiju, rasizam i druge oblike diskriminaciju prema migrantima, uz puno poštivanje slobode medija”.
Dakle, ovim se guši sloboda izvješćivanja jer su mediji u rukama globalista koji promiču politiku UN-a i oni su ti koji će ocjenjivati što je objektivno a što neobjektivno izvješćivanje u medijima. To je diktatura!
Bez javne rasprave, bez rasprave u Saboru Vlada šalje ministra unutarnjih poslova da potpiše Marakeški sporazum što je čin veleizdaje. Tim potpisom se legalizira diskriminacija i ukidaju ljudska prava svima koji ne misle kao birokrati UN-a.
Ako je Marakeški sporazum neobvezujući, kako nas uvjeravaju, zašto ga podupiremo, zašto ga potpisujemo, prihvaćamo kada je očito da se radi o spornom dokumentu koji je u suprotnosti s našim nacionalnim interesima, u suprotnosti s ljudskim pravima (svi imaju pravo na ljudska prava a ne samo neki kako je u dokumentu). Vladama SAD-a, Italije, Mađarske, Češke, Slovačke, Belgije, Japana i drugima je sporazum neprihvatljiv pa je pitanje zašto je Plenkovićevoj vladi prihvatljiv?
Vlada je objavila interpretativnu izjavu uz Marakeški sporazum! Kolika je pravna vrijednost te izjave? Nisi obvezan da prihvatiš sporazum a ti ga prihvaćaš (nitko te ne sili), zašto? Zašto se hrvatska vlada tako ponaša, zašto vodi izdajničku politiku?
Umjesto da se hrvatska Vlada bavi gospodarstvom, demografijom, reformom pravosuđa, reformom državne uprave (smanjenjem broja birokrata i uhljeba), reformom zdravstvenog sustava, sređivanjem zemljišnih knjiga itd. hrvatska Vlada se bavi „neobvezujućim“ sporazumima kojima se ukida državni suverenitet i vrši diskriminacija. Sporazumom se osigurava cenzura, guše medijske slobode i uskraćuje financiranje slobodnih, neovisnih medija. To je strašno!
Nitko nema pravo potpisati Marakeški sporazum bez suglasnosti naroda!
Dr. Marko Jukić
