Molitva – Srijeda, 19. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.

Sloboda
Božjom milošću mi je darovan život u slobodi.
Slobodno uživam u blagodatima koje je On stvorio za mene.
Ljubljeni Gospodine, daj da mogu živjeti onako kako si ti zamislio,
s potpunim povjerenjem u tvoju nježnu brigu za mene.

Svjesnost
Kada osjetim toplinu sunca na licu,
svjestan sam tvoje prisutnosti u ovome svijetu.

Riječ Gospodnja
Lk 1,5-25
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No, nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No, anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”

Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.” Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Unatoč molitvi i uvjeravanju anđela Zaharija nije mogao povjerovati u Božji plan. Posljedica toga bila je izolacija, nemogućnost komunikacije. Iako je Zaharija bio tvrdoglav Božja naklonost prema njemu pokazuje se u rođenju sina. Elizabeta nema poteškoća priznati izvor novoga života: “Evo što mi učini Gospodin.”
Mogu li danas razmisliti o svome životu i reći isto?

Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content