Molitva – Nedjelja, 30. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Gospodine, pomozi mi da se potpuno uživim u tvoju prisutnost.
Zaogrni me svojom ljubavlju.
Neka moje srce postane jedno s tvojim.

Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.

Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Lk 2,41-51
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Kao i svaka druga majka Marija je bila osoba koja je imala najviše utjecaja na sinovo srce. Učila ga je kako voljeti, dijeliti, moliti, biti blag i imati sućuti. Prva mu je govorila o Bogu. Isus je u svojoj majci mogao vidjeti vrijednosti koje oživljuju. Marijo, oblikuj i nauči moje srce da bude što bliže Isusovu srcu kao što je bilo tvoje.
Evanđelje otvoreno kaže da Marija i Josip nisu razumjeli sinovljev odgovor. Ne razumiju ga ni roditelji mnogih današnjih tinejdžera. Marijo, pomozi roditeljima da vjeruju svojoj djeci, pomozi im u njihovoj svakodnevnoj borbi da ih bezuvjetno ljube – čak i onda kada ih ne razumiju.

Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content