TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI Njemački novinari za neovisnu Hrvatsku

Za stvaranje javnog mišljenja bili su važni mediji, bilo je važno da Europa i svijet dobiju informacije što se događa u Jugoslaviji. Njemački novinari Johann Georg Reißmüller, Carl Gustaf Strohm, i Hans-Peter Rullmann su dali veliki doprinos da se sazna istina o ratu u Jugoslaviji.

Johann Georg Reißmüller, (1932. – 2018.; njemački novinar, publicist i nakladnik) bio je veliki prijatelj Hrvatske koji je svojim pisanjem poticao njemačku vladu na priznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije.

Bio je dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitung, (FAZ), iz Beograda od 1967. do 1971. godine. Vidio je i shvatio kako funkcionira jugoslavenski socijalizam. Godine 1991. je snažno zagovarao međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije te je svojim tekstovima utjecao na javno mijenje ali i na njemačke političare (ministra Hansa Dietricha Genschera i kancelara Helmuta Kohla). Svojim pisanjem je neupućenima pojašnjavao da se radi o agresiji na Hrvatsku a ne o podijeljenoj odgovornosti “zaraćenih strana”.

Gospodin Johann Georg Reißmüller je 27. kolovoza 1991. Godine napsao: “Civilizirani svijet više ne smije samo pasivno promatrati krvoproliće u Hrvatskoj”. O njemu su napisali:
„Njegovi gotovo dnevni uvodnici činili su stalni pritisak na Kohlovu politiku. I Kohl se izjasnio za priznanje jer mu je više bilo dosta te diskusije. “Reißmüller nas je sve stavio pred vrlo djelatni pritisak”, prisjećao se dvadesetak godina kasnije bliski Genscherov suradnik, ambasador Jurgen Chroborg. Bliski Kohlov suradnik priznao je pak FAZ-u da su Reißmüllerovi komentari “dovodili Kohla do ludila”, da ih je sve “kužno zarazio” svojim člancima, da bi naposljetku Kohl rekao: “Sad mi je više dosta. Priznat ćemo.” No nije riječ samo o stotinu i tridesetak uvodnika i reportaža koje je Reiβmüller 1990. i 1991. objavio u FAZ-u o raspadu bivše Jugoslavije i ratu u Hrvatskoj. On je barem jednom tjedno dolazio u ured saveznog kancelara Kohla i brifirao ga o razvoju situacije, požurujući ga na priznanje. Nakon čega bi Kohl sa strepnjom čekao njegov sljedeći uvodnik u FAZ-u.

U svojoj kolumni Gojko Borić je napisao:
„U velikom nekrologu koji je objavio Frankfurter Allgemeine Zeitung (12. 12. 2018. godine) iz pera suizdavača ovih novina Bertholda Kohlera posebna je pozornost posvećena Reißmüllerovu djelovanju kao komentatora za vrijeme, kako se u Njemačkoj neutralno kaže, jugoslavenske krize.

Kohler piše: ‘Kad su Srbi početkom 90-tih godina pokušali s brutalnom silom spriječiti nesrpske narode da napuste Titovu državu, koja se počela raspadati već 80-tih godina, mnogi su na Zapadu krivnju za to prebacivali više na Ljubljanu i Zagreb nego na Beograd. Prije svega Pariz i London, ne naposljetku radi historijskih razloga, htjeli su po svaku cijenu spriječiti nezaustavljivo raspadanje Jugoslavije. ‘Secesionisti’ nisu uživali dobar glas ni u Njemačkoj što je dovelo do toga da su velikosrpski agresori često politički i moralno stavljani na istu razinu kao i njihove žrtve.

To Reißmüller nije dopustio. U veljači 1991. napisao je u uvodniku pod naslovom ‘Zablude vladajućega naroda’: ‘Bez obzira s koje strane promatramo jugoslavensku krizu i nevolju jugoslavenske države, kao glavni razlog tome pokazuje se srpski imperativ za vlašću. Mentalitet vladajućega naroda gura određene slojeve Srba da tretiraju druge narode u Jugoslaviji kao objekte svoje želje za tlačenjem.’‘ Naš njemački komentator upotrijebio je za Srbe njemački izraz Herrenvolk! A mi znamo da su nacisti svoj narod tako nazivali. I onda Kohler ističe kako Reißmüller nije vjerovao u opstojnost Jugoslavije pa je svojim komentarima pledirao za što brže priznanje dviju republika, Slovenije i Hrvatske.

Kohler dalje: ‘Njegovo djelovanje nije time dovoljno opisano: on je pisanjem pospješio priznanje. S dugom serijom uvodnika doveo je Kohlovu vladu do toga da više ne čeka na krzmajuće europske partnere. Nema mnogo slučajeva da je jedan novinar tako upućivao, čak gurao politiku u smjeru koji je želio. U ovom slučaju bilo je tako, kako su to potvrdili političari i diplomati koji su stajali pod Reißmüllerovom bubnjarskom vatrom.’ (završen navod).

Srbi su u Srbiji raspisali potjernicu za njim, s velikom nagradom.
Gospodin J. G. Reißmüller se perom borio za neovisnost Hrvatske, nije tražio ništa, nije htio primiti ništa osim počasnog doktorata Zagrebačkog sveučilišta 1995. godine.

Carl Gustaf Ströhm, (1930. – 2004.; novinar i publicist)

Na početku agresije na Hrvatsku doselio se s obitelji u Zagreb i živio u Hrvatskoj gotovo jedno desetljeće. Bio je dopisnik i komentaror Die Welta za istočnu i jugoistočnu Europu. Od 1992. godine bio je kolumnist Večernjeg lista. Također je pisao za tjednik Glasnik i dnevnik Vjesnik, radio je reportaže i bio političkim komentatorom na Hrvatskoj televiziji. Pred kraj života imao je stalnu kolumnu u Hrvatskom slovu a povremeno je pisao i za tjednik Fokus.

Zbog promicanja ugleda i priznanja Republike Hrvatske predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ga je 1995. godine odlikovao Ordenom Danice Hrvatske.

Hans-Peter Rullmann, (1934. – 2000.; novinar i publicist)

Bio je dopisnik njemačkih novina (Der Spiegela) i radijskih postaja iz Beograda. Komunističke vlasti su ga uhitile 10. ožujka 1970. godine zbog navodne špijunaže. Bio je osuđen na 6 godina zatvora, nakon revizije procesa u lipnju 1971. godine je oslobođen i nakon toga se vratio u Njemačku.

Izdavao je mjesečnik na engleskome jeziku That’s Yugoslavia (kasnije That was Yugoslavia: information and facts koja je izlazila od 1987. do 2014. godine).

„Rullmann je osnovao i “Njemačko-Hrvatsko Društvo” (Deutsch-kroatischen Gesellschaft e.V.) sa sjedištem u Hamburgu i bio njegovim predsjednikom sve do raspuštanja. Bio je urednik revije Hrvatska domovina u Hamburgu. Zbog njegove dugogodišnje predanosti borbi za ljudska prava u ondašnjoj Jugoslaviji i za pravo na samoodređenje naroda u njoj, američki su ga Hrvati listopada 1990. proglasili Hrvatom godine, iako nije bio Hrvat, a grad Los Angeles odlikovao ga je potvrdom o časti“.

Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: faz.net, wikipedija

Komentari