Zadarski slučaj „Žigosana“ – što je istina?
Mediji javljaju:
„U ZADARSKOJ Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi jedan učenik prvoga razreda srednje škole je užarenim predmetom u obliku slova “U” doslovno žigosao jednu školsku kolegicu i jednog kolegu. Nakon toga joj rekao da sada može govoriti da je ustaša, ispričala je djevojka“
Neprofesionalni novinar je izostavio da se radi o užarenom upaljaču! Nije napisao kako je zaista došlo do „žigosanja“!?
„Medije je o svemu obavijestio otac. Priča o žigosanju u školi postala je glavna tema, osobito nakon što je ravnatelj Jozo Dragić sve pokušao relativizirati kazavši kako je sve to dječja igra.“
Jest dječja igra, neprimjeren nestašluk koji se nasilno prikazuje u drugom svjetlu. Što je pozadina, koji je cilj stvaranja slučaja na nacionalnoj osnovi to još nije jasno (ili možda jest)?
Činjenice su: radi se o grubom nestašluku učenika! Radi se o lakšoj tjelesnoj ozljedi!
Političari, politikanti i novinarski bjednici stvaraju slučaj i prave veliku štetu učenicima i obrazovnom sustavu u cjelini.
Logično je postaviti nekoliko pitanja:
- Je li učenica bila u majici kratkih rukava na nastavi (zima je, nije ljeto)?
- Ako nije bila u majici kratkih rukava kako je njen kolega došao do nadlaktice na koju je prislonio zagrijani upaljač? To nam novinari i ostali nisu pojasnili!
- Zašto se učenica nije digla, vikala, zajaukala kada ju je nasilnik na satu „žigosao“?
- Gdje je zapaljena kožna jakna? Je li zapaljena kako otac tvrdi?
- Zašto otac nije prijavio prijašnji slučaj nasilja na drugoj kćeri koja je „bila do krvi prebijena“? Ako nije zašto nije?
- Zašto je za incident važna bivša politička orijentacija, članstvo ravnatelja u političkoj stranci?
- Zašto je za incident važno da je otac ugledni član albanske zajednice u Zadru? Bi li pisali o incidentu da nije „ugledni“ član?
- Zašto se od neprimjerenog ponašanja učenika pravi politički slučaj na nacionalnoj osnovi?
Izjave druga Pupovca nema smisla komentirati jer su sramotne. On inače ima dvostruka mjerila, širi mržnju, netrpeljivost i laži.
Na jednom portalu piše: „Tako na jednoj fotografiji ona ponosno pozira u majci s ustaškim znakovljem, na kojem je prvi kvadratić na hrvatskom grbu bijele boje.“
Što je polupismeni novinar i mrzitelj Hrvatske htio reći? Bjednik ništa ne zna o hrvatskom grbu, ako zna onda je širitelj mržnje i netrpeljivosti!
Jesu li bile prijetnje na nacionalnoj osnovi ili su novinari, mediji i političari stvorili prijetnje pitanje je sada?
U pravu je ravnatelj škole kada kaže da to nije bio veliki incident. Ima većih incidenata o kojima nitko ne piše i ne govori a ovaj je poslužio politikantima kao dokaz ustaštva u Hrvatskoj!? Što se politizacijom učeničkog neprimjerenog ponašanja zapravo hoće poručiti?
Činjenica je da u našim školama postoji učeničko nasilje ali o njemu se ne piše i ne govori već u izuzetnim slučajevima. Prije nekoliko godina su učenica i učenik u Splitu fizički napali nastavnicu i nikome ništa. Iz tog i drugih slučajeva ništa nismo naučili. Učeničko nasilje je u porastu ali o tome se ne piše objektivno već tendeciozno (od slučaja do slučaja).
Što se medijskim linčom želi postići? Mediji su učenicima napravili nepopravljivu štetu, „žigosali“ su ih. Mediji svojim neprofesionalnim, tendecioznim, pisanjem ne će ništa rješiti, kao ni ulica. Učeničko nasilje se rješava u školi uz sudjelovanje svih institucija i pojedinaca koji su pozvani za rješavanje učeničkog nasilja, bez medija i ulice. Politizacija ovog ili nekog drugog slučaja je nedopustiva, štetna i sramotna.
Činjenica je da se radi o lakšoj tjelesnoj povredi koja je nanesena zagrijanim upaljačem. Iz dosadašnjih izjava i objava jasno je da se radi o učeničkom neprimjerenom nestašluku koji se dogodio za vrijeme nastave. Okolnosti samog čina nisu jasne, zašto se učenica nije digla, zajaukala, vikala i upozorila nastavnicu, kolegice i kolege da se događa nešto nenormalno. Je li učenica bila na nastavnom satu u kratkoj majici, ako jest zašto je bila u kratkoj majici budući da je zima?
Nije ova prvi ni posljednji incident u našim školama. Ne treba ga relativizirati ali ne smije mu se davati značenje koje nema kao što rade antihrvatski mediji, drug Pupovac i drugi. Slučaj se ne može rješiti na ulici ili u medijima već u školi. Davati incidentu značenje koje nema je štetno i sramotno, ali u Hrvatskoj je sve moguće.
Ima li novinara u Hrvatskoj koji će istražiti i napisati istinu o žalosnom slučaju ili su svi neprofesionalni i neetični?
Marko Jukić; Foto: zadarski list
