Molitva – Ponedjeljak, 25. veljače
Božja prisutnost
Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Mk 9,14-29
U ono vrijeme kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim sve ono mnoštvo ugleda Isusa iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.
A on ih upita: “Što to raspravljaste s njima?” Odvrati netko iz mnoštva: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.” On im odvrati: “O, rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!” I dovedoše ga k njemu.
Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!” Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: “Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!”
Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No, Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?” Odgovori im Isus: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Postajem dio mase koja je uključena u ovaj uznemirujući događaj, slušam i gledam. Isus vidi učenike kao “bez vjere” i naglašava potrebu vjere i molitve.
S obzirom na pokušaj učenika, očeva vjera je bila suzdržana – oklijevao je. Ipak, Isus mu pomaže da jače pokaže svoju vjeru i ozdravljenjem odgovara na vjerom ispunjenu molbu.
Postoji li ovdje poruka i za mene?
Razgovor
Dragi Isuse, otvaram ti svoje srce.
Mogu ti reći sve što me muči.
Znam da se brineš za sve što se tiče moga života.
Nauči me da živim u znanju da se ti brineš danas za mene,
da ćeš se brinuti sutra i sve dane moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
