TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI Zbor narodne garde 1991. godine

17. travnja 1991. godine donesene zakonske pretpostavke za formiranje Zbora Narodne Garde (ZNG)

Zbog prijetnji ratom i naoružanih pobunjenika Republika Hrvatska je osnovala prvu policijsku brigadu, 8. kolovoza 1990. godine. Brigada je kasnije imala 1.700 ljudi. Antiterorističke jedinice policije na državnoj razini su organizirane 7. rujna 1990. godine.  Pripadnici policijske brigade i antiterorističkih jedinica policije su bili okosnica formiranja jedinica Zbora narodne garde (ZNG).

 

Dana 9. travnja 1991. u Banskim dvorima održana je prva sjednica Vrhovnog državnog vijeća na kojoj je donesena odluka da Hrvatska mora ustrojiti svoje oružane snage. Hrvatska je još bila u SFRJ-u i po zakonu nije smjela imati svoje oružane snage pa su obrambeno-redarstvene snage formirane unutar Minstarstva unutarnjih poslova. Pripreme za ustroj brigada Zbora narodne garde (ZNG) su počele 12. travnja 1991. godine.

Dana 17. travnja 1991. godine Sabor Republike Hrvatske (RH) je prihvatio  Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o unutarnjim poslovima kojim se ustrojava ZNG unutar Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Temeljem odluke Hrvatskog sabora predsjednik dr. Franjo Tuđman je 20. travnja 1991. godine donio Odluku o preustroju redarstvenih snaga MUP-a u posebne operativne obrambene postrojbe ZNG-e. Temeljem Odluke predsjednika RH krajem travnja i početkom svibnja ustrojene su prve četiri brigade ZNG-a (označene kao »A« brigade). Brigade su predstavljene javnosti na smotri obrambeno-redarstvenih snaga u Zagrebu (na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici) 28. svibnja 1991. godine.

U travnju 1991. osnovana je i Narodna zaštita (NZ) kao oblik obrambenoga samoorganiziranja po mjesnim zajednicama i općinama.

Zbor narodne garde (ZNG) naziv je za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u RH. ZNG-e su bile ustrojene unutar MUP-a RH ali je njima zapovijedalo Ministarstvo obrane. ZNG je preteča Hrvatske vojske (HV).

„Formalne zadaće ZNG  bile su zaštita državne granice Republike Hrvatske te zaštita nepovredivosti državnog područja, zaštita od narušavanja javnog reda i mira u većem opsegu, zaštita od terorističkog i drugog nasilnog djelovanja odnosno oružane pobune, zaštita zračnih luka i zračnog prometa, zaštita obale i mora, pružanje pomoći radi otklanjanja posljedica u slučaju opće opasnosti prouzročene elementarnim nepogodama i drugih nesreća, zaštitu određenih osoba, objekata i prostora, te druge poslove utvrđene zakonom. ZNG je zamišljen kao pričuvni i djelatni. Prema prvim planovima trebao je imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna ZNG-a. Ukupno je u pričuvnom dijelu trebao imati 38.726 ljudi. Ustroj pričuvnog sastava napravljen je na temelju brojnog stanja pričuvne policije.“

„Sljedeći korak u razvoju HV-a bilo je donošenje Zakona o obrani RH 26. VI. 1991. Tim je zakonom utvrđeno da oružane snage RH tvore jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske (HV) i ZNG-a, a pričuvni sastav Teritorijalne obrane prevodi se u pričuvni sastav ZNG-a. Odlukom predsjednika RH, 27. VI  1991. general pukovnik Martin Špegelj postao je prvim zapovjednikom ZNG-a, 29. VII. 1991. ministar obrane propisao je ustrojavanje postrojba Narodne garde: Zapovjedništva ZNG-a, pozadinske baze Zapovjedništva ZNG-a (Tuškanac), Časničke škole Kumrovec, četiri brigade ZNG-a, pričuvnih brigada od 99. do 120. i samostalnih bataljuna ZNG-a. U tom razdoblju bili su ustrojeni Zapovjedništvo Zagrebačkoga korpusa, Zapovjedništvo ZNG-a za Slavoniju i Baranju, Zapovjedništvo obrane za sjevernu i srednju Dalmaciju i druga zapovjedništva koja su preuzela zapovijedanje nad postrojbama u svojem području odgovornosti i počela voditi borbena djelovanja u suradnji s republičkim kriznim stožerom te s regionalnim i općinskim kriznim stožerima organiziranima u mjesecu srpnju.“

Do 12. kolovoza 1991. g. su ustrojene četiri brigade ZNG-e. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60.000 pripadnika, od toga 30.000 pripadnika u sastavu MUP-a.  Hrvatska je sredinom 1991. godine bila slabo naoružana, imala je samo lako naoružanje jer je Teritorijalna obrana bila razoružana i postojao je embargo na uvoz oružja. U početku je sustav zapovijedanja bio kaotičan, u zapovijedanje su se mješali lokalni političari (krizni štabovi) bez vojnog znanja i iskustva. ZNG-e je bio pod MUP-om ali i pod Ministarstvom obrane što je također dovodilo do nesporazuma. Peta kolona je bila jako aktivna jer su njene strukture praktično ostale netaknute pa je to bio dodatan razlog za zbrku, krive procjene i neuspjeh na terenu.

U rujnu 1991. godine su donesene Izmjene i dopune Zakona o obrani temeljem kojega se oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV). Glavni stožer (GSHV) je imenovan 21. rujna 1991. godine, za načelnika je imenovan Anton Tus. HV je bio profesionalni sastav a uz njega u obrani domovine su sudjelovale pričuvne jedinice ZNG-e, Teritorijalne obrane, Narodne zaštite i Domobrani.

Odlukom predsjednika dr. Franje Tuđmana,  od 30. IX. 1991. g, ustrojavaju se Zapovjedništava operativnih zona (OZ) Osijek, Bjelovar, Zagreb, Karlovac, Rijeka i Split. Sveukupna organizacija dopunjena je u veljači 1992. ustrojem sektora Zadar i Dubrovnik.

Stvaranjem operativnih zona i sektora manji voj. sastavi uspješnije se povezuju, a olakšava se zapovijedanje i nadzor na nacionalnoj i na lokalnim razinama. Od lokalne obrane prešlo se na obranu širih zona i smjerova. Dotadašnji krizni štabovi ispunili su svoju zadaću, izgubili pravo zapovijedanja te postali stožeri civilne vlasti sa zadaćom provedbe najširih obrambenih priprema, vođenja regrutno-mobilizacijskih poslova i logističke potpore vojske i građana.

Početkom listopada 1991. u sastavu OS RH nalazile su se 24 naoružane brigade, 10 brigada u stvaranju i niz samostalnih bojna i satnija. U listopadu i studenom mobilizirano je još 20 brigada, tako da je 2. 1. 1992., na dan potpisivanja Sarajevskoga sporazuma o bezuvjetnom prekidu vatre, u RH bilo 330.000 vojnika u 65 brigada i velikom broju pukovnija i bojni te oko 40.000 pripadnika MUP-a, od kojih je jedna trećina bila na bojištu.

Udarnu snagu Kopnene vojske činile su gardijske postrojbe oslonjene na profesionalni kadar; važan doprinos sposobnosti oružane sile davala je i Specijalna policija MUP-a RH.

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) se obilježavaju 28. svibnja, na dan kada je 1991. g. održana svečana smotra jedinica ZNG-a, Policije, Teritorijalne obrane i Narodne zaštite.

Odlukom predsjednika RH 12. rujna 1991. g. ustrojena je Hrvatska ratna mornarica (HRM), koja će voditi sveukupna bojna djelovanja na moru i otocima. Snage ZNG-a, MUP-a i pripadnika HRM-a su u rujnu 1991. godine osvojile skladišta morskih mina i pješačkog naoružanja u Pločama, zarobile 5 obalnih topničkih bitnica, raketnu bazu s protubrodskim raketama, 30 ratnih brodova u Raketnoj bazi Šibenik, raketnu topovnjaču RTOP-11 u izgradnji u brodogradilištu u Kraljevici, a u području Zadra i u Dubrovniku formirali su se odredi naoružanih brodova.

Prve zrakoplovne postrojbe organizirale su se u Sinju, Čakovcu, Osijeku i Splitu. Ustroj Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO), kao i zračnih baza Pula, Pleso i Zadar, propisao je ministar obrane 12. prosinca 1991.g. Stvarni ustroj HRZ-a i PZO-a je bio tijekom 1992. godine kada su hrvatski piloti s borbenim zrakoplovima pobjegli iz JNA. Hrvatska je, zbog embarga, tajnim kanalima nabavljala ozužje pa tako i borbene zrakoplove MiG 21 bis i borbene helikoptere. Mil Mi-24 kao i transportne helikoptere.

U JNA je bilo više od 6.000 djelatnih osoba hrvatske nacionalnosti. Manje od 50% djelatnih vojnih osoba hrvatske nacionalnosti je pristupilo hrvatskim oružanim snagama (oko 3.000 djelatnih vojnih lica, od toga oko 1.700 časnika i oko 1.300 dočasnika). Iz JNA je hrvatskim oružanim snagama pristupio i manji broj djelatnih vojnih osoba drugih nacionalnosti.

Zbog teške ugroze 1991. godine koja je prijetila Hrvatskoj i hrvatskom narodu Hrvatska stranka prava (HSP) je organizirala oružane formacije Hrvatske oslobodilačke snage (HOS) koje su bile privatno naoružane, razmjerno dobro obučene i uvježbane na taktičkoj razini te raspoređene na kritična mjesta na bojištima. HOS je djelovao u koordinaciji sa ZNG-om ili pod zajedničkim zapovjedništvom (Vukovar, Dubrovnik i drugdje). U prvoj polovici 1992. godine jedinice HOS-a su integrirane u HV.

I druge stranke su naoružavale svoje aktiviste ali nisu borbeno djelovale kao HOS. Bivši komunisti, Stranka demokratskih promjena (SDP) je u Istri, Primorju i Dalmaciji naoružavala svoje aktiviste, jednako kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Postojale su i dobrovoljačke postrojbe pod kontrolom lokalnih moćnika. Ponegdje je ipak reaktiviran sustav TO (npr. u Zagrebu).

ZNG je u svom sastavu imao jednu posebnu postrojbu, Satniju hrvatskih umjetnika, koja je promicala domoljublje, obranu domovine. Neki umjetnici su bili i borci na prvoj crti bojišnice. 

ZNG je službeno preimenovan u Hrvatsku vojsku (HV) 3. studenoga 1991. godine. Legendarne hrvatske gardijske brigade, uz specijalne postrojbe MUP-a i MORH-a, podnijele su glavni teret u obrani i oslobađanju Republike Hrvatske: Prva gardijska brigada – Tigrovi, Druga – Gromovi, Treća – Kune, Četvrta – Pauci te kasnije ustrojene Peta – Sokolovi, Sedma – Pume, Osma (lako-jurišna) – Orlovi, Deveta – Vukovi.

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnom ustroju sve do 12. ožujka 1996. g. kad su odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana prešle na mirnodopski ustroj.

Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Dani ponosa-HRT, Hrvatski vojnik, wikipedia

Komentari