TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Subota, 20. travnja

  • Written by:

Božja prisutnost
“Stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.

Sloboda
Molim za milost vjere
u sve ono što bih mogao biti i učiniti
kada bih se samo predao Bogu, onome koji sve stvara iz ljubavi,
da me nastavi stvarati, voditi i oblikovati.

Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.

Riječ Gospodnja
Lk 24,1-12
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše žene na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba.

Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'”

I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Velika subota je dan iščekivanja onoga što će doći. Praznina u našim srcima zbog smrti voljenoga mjeri se prazninom groba. Ne samo da više nemamo živoga Isusa, čak nemamo ni njegovo mrtvo tijelo. Žene su bile prve koje su čule da je Isus uskrsnuo. No to im stvara još veću zbrku jer ne mogu razumjeti što to znači – “uskrsnuo je”. S druge strane, učenici misle da su žene sve izmislile.
Ipak, Petar, nagao kao i uvijek, još uvijek obuzet osjećajem krivnje zbog zatajenja Isusa, trči na grob provjeriti priču. I on ga nalazi praznog.
Što prazan grob govori tebi?

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari