Dr. Marko Jukić: Izbori za Europski parlament

Iz pouzdanih izvora saznajem: Birokrati u EU-administraciji drhte, uzimaju benzodijazepine za smirenje jer dolazi 11 (12) “strašnih” zastupnika iz Republike Hrvatske. EU birokrati imaju želučane smetnje, ne mogu spavati, organiziraju savjetovanja kako se oduprijeti tim hrvatskim (ili antihrvatskim) zastupnicima. Još kada su čuli da bi mogli doći “mladi lavovi” to ih je dodatno uznemirilo.

Šalu na stranu, budimo iskreni i realni. Nije ih briga za  1,47% zastupnika Europskog parlamenta (EP) koji stvarno ne odlučuju o ničemu! Europska unija ima 500 milijuna stanovnika a Republika Hrvatska 4,2 milijuna (danas manje od 4 milijuna). Kada se pogleda BDP članica jasno je da je RH među najsiromašnijima.

Tijekom izborne kampanje za EP svjedočimo lažima, prodaji magle i etiketiranjima. Treba podsjetiti koja je uloga zastupnika u EP-u i o čemu EP odlučuje, citat:

“Zastupnik Europskog parlamenta u okviru rada u jednom od parlamentarnih odbora sastavlja izvješće o prijedlogu „zakonodavnog teksta” koji je predstavila Europska komisija, jedina institucija koja ima ovlast predlagati zakonodavstvo. Parlamentarni odbor glasuje o tom izvješću i eventualno ga izmjenjuje. Nakon što se tekst revidira i usvoji na plenarnoj sjednici, Parlament je usvojio svoje stajalište. Taj se proces ponavlja jednom ili više puta ovisno o vrsti postupka i o tome je li postignut dogovor s Vijećem ili ne.

Kod usvajanja zakonodavnih akata treba razlikovati redovni zakonodavni postupak (suodlučivanje), u kojem Parlament ima jednak položaj kao i Vijeće, od posebnih zakonodavnih postupaka koji se primjenjuju samo u posebnim slučajevima i u kojima Parlament ima samo savjetodavnu ulogu.”

Iz navedenog je jasno da Europska komisija ima glavnu ulogu a da je uloga EP-a sekundarna, savjetodavna. Koliki utjecaj može imati 11 hrvatskih zastupnika (1,47%) procjenite sami.  

Neki kandidati, zastupnici u prošlom sazivu EP-a, su se stvarno dokazali kao izdajnici hrvatskih nacionalnih interesa.  Današnja EU ne podržava državotvornost jer nameće svoje zakone državama članicama i pri tome se služi ucjenama, prijetnjama i ekonomskim pritiscima. EU ne podržava domoljublje već ga proglašava nacionalizmom, revizionizmom, fašizmom, konzervatizmom itd.  Kažu da su oni demokršćani! Oni nisu  demokrati niti su kršćani, nisu narodni već antinarodni pa su protiv Poljskog naroda, protiv Mađarskog naroda protiv Hrvatskog naroda…

Treba podsjetiti da je Republika Hrvatska protupravno postala članicom EU jer nije održan referendum što je bila dužnost vladajućih prema Ustavu RH (članak 135. sada je to članak 141.). Lisabonski ugovor ima 2.800 stranica i pitanje je koliko je naših zastupnika pročitalo Lisabonski ugovor, koliko kandidati znaju što tamo piše jer to je zakon. Dosadašnja praksa pokazuje da su pristupni pregovori s hrvatske strane loše određeni pa danas snosimo posljedice.

Zastupnici za Europski parlament se biraju u zemljama članicama a sve ostalo se bira unutar EU birokracije tako da se tu radi o jako ograničenoj demokraciji. Najvažnija je Europska komisija koja donosi zakone a Vijeće ministara ih uglavnom prihvaća bez provjere. Zakone za EU piše 3000 radnih grupa za koje se ne zna kako su formirane. Europski parlament ima savjetodavnu ulogu, može pokrenuti raspravu o nekom prijedlogu ili zakonu ali zakone ne donosi i ne može staviti veto na zakon kojeg je donijela Europska komisija!

Potpisivanjem Lisabonskog ugovora Republika Hrvatska je ograničila svoj suverenitet a temeljem  “Sporazuma o slobodnoj trgovini između Hrvatske i EU” RH je pristala na uništavanje industrije mlijeka, mesa, poljoprivrednih proizvoda itd. Također je omogućila kupovinu nekretnina strancima. Danas nitko nema podatak što su sve stranci kupili i što slijedi u budućnosti. 

Budući da se europarlamentarci obvezuju da će prvo štititi interes EU izbori su jako važni jer određuju budućnost EU-a, članica EU-a. Važno je tko će zastupati mnogoljudne članice EU-a. Uloga hrvatskih zastupnika je mala jer čine samo 1,47% članova parlamenta. Bez obzira na navedeno treba izići na izbore i glasovati za domoljube, za one koji će bar pokušati braniti nacionalne interese.

Jedna stranke se hvali svojom domoljubnom tradicijom! Nekada je to bila domoljubna stranka ali više godina to nije a posebno ne danas. Ta stranka nije dobila izbore (2013. i 2014.) na programu nacionalne izdaje, nije dobila izbore na programu koalicije s antihrvatskom i pročetničkom strankom. Radi se o gruboj prevari biračkog tijela.  Također nije dobila izbore na programu usvajanja Istanbulske konvencije niti potpisivanja Marakeškog sporazuma.

Prodavači magle nam govore o oporavku, sjajnim rezultatima hrvatskog gospodarstva ali ne navode podatke koliko je pala proizvodnja mlijeka, koliko je pala proizvodnja mesa od ulaska u EU. Ne navode podatak koliko je ljudi napustilo Hrvatsku ( više od 250.000), koliko je malih poljoprivrednika uništeno, koliko nam je pala industrijska proizvodnja.  Ekonomski stručnjaci se slažu da BDP od 2,6% (očekuje se pad na 2,3%) nije niti održiv, niti razvojni!

Nažalost, zahvaljujući političarima Hrvatska je postala zemlja beznađa zbog: pravna nesigurnost, glomazne administracije, loše porezne politike, loše gospodarske politike, kriminala i korupcije, neučinkovitog i groznog pravosuđa, neodrživog zdravstvenog sustava, zbog nakaradnog izbornog zakona, zbog manjinskih predstavnika u Saboru (u EU toga nema!), zbog cenzure, nepoštivanja privatnosti, dozvoljenog etiketiranja itd.

Koliko je EU sređena vidi se po neredima u Francuskoj, vide se po izlasku Velike Britanije, vidi se po ponašanju migranata itd. To što se o tome ne piše, ne govori, što se incidenti, silovanja i kriminal prešućuju je pokazatelj kakva je današnja EU. Točno je da mnogi malo znaju o EU birokraciji ali znaju razlikovati izdaju od zastupanja narodnih interesa!

Nije pitanje trebamo li biti u EU već je pitanje kakvu EU trebamo, želimo. Ne trebamo EU koja diktira protuprirodne zakone, koja uništava nacionalnu ekonomiju, koja potiče iseljavanje, koja potiče migracije i uništava nacionalni identitet. EU nas toliko cijeni da ni nakon 6 godina hrvatski jezik nije ravnopravan u EU. Toliko nas EU cijeni da nas je godinama “držala u čekaonici” a sada četničku Srbiju gura bez obzira na ispunjavanje uvjeta prijama!

Hrvatski političari stvaraju nered jer narodu brane referendum, brane narodu isticanje svojih nacinalnih simbola, brane narodu povijesne istine. Gluposti i laži čujemo od političara, gledamo cirkusarije u Saboru, čujemo i vidimo izljeve mržnje u državnim i privatnim medijima. Imamo cenzuru u medijima i govor mržnje i to oni zovu europskim vrijednostima.

Hvale se političari “velikim” rezultatima, vraćanje investicijskog reitinga. Međutim, zaboravljaju da je to prvenstveno političko pitanje, čemu smo svjedočili u prošlosti. To je pokazatelj kako politika moćnika ocjenjuje ponašanje služinčadi. Ako se suprostaviš njihovoj politici preko noći ti padne reiting.

Navodno smo u plusu, dobili smo više eura nego što smo uložili ali zato smo uništili poljoprivredu, industriju i izgubili 250.000 stanovnika. Zar je to uspjeh?

Ova vlada je stvorila beznađe u Hrvatskoj (nastavila je politiku prijašnjih vlada)  jer nije napravila strukturne reforme, nije smanjila već povećala administraciju, nije sredila stanje u pravosuđu, nije reformirala neodrživi zdravstveni sustav, nije izmjenila nakaradni izborni zakon, jer je lagala o broju nevažećih listića za referendum i drugo.

Da ne bude zabune, autor je za članstvo u Europskoj uniji! Međutim, za EU koja nas poštuje, koja poštuje našu narodnu tradiciju, za EU koja poštuje našu vjeru, za EU koja poštuje naš jezik, za EU koja stvarno (ne deklarativno) osuđuje komunističke zločine i zločince, za EU istine a ne laži, za EU koja poštuje ljudsko dostojanstvo, prirodne zakone i Božji zakon. To je Europska unija koju želim/o, koju trebam/o i za koju se zalažem/o!

U svakom slučaju treba izići na izbore i dati svoj glas domoljubima a ne onima koji ne poštuju volju naroda, ne onima koji brane referendum i promjenu izbornog zakona.

Dr. Marko Jukić

Skip to content