TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI Raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995.

Pobunjeni Srbi su za odmazdu za vojni poraz u Operaciji „Bljesak“ izveli raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. Bila su dva raketna napada kasetnim bombama (sustav Orkan) na civilne ciljeve.

Projektili iz raketnog sustava Orkan pali su 2. svibnja na križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, a sljedećega dana projektili su pali na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, blizu Hrvatskog narodnog kazališta, na Zrinjevac te kraj Doma umirovljenika Centar, na središte grada, ADU i zračnu luku Pleso. Stanovnicima Zagreba prijetilo je 500 neeksplodiranih zvončića. Zvončiće je deaktivirala policija; jadan policajac je poginuo pri deaktivaciji.

Među poginulima bio je i Luka Skračić, student prve godine filmske režije, a među ranjenima hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu.

Milan Martić se pred kamerama pohvalio svojim zlodjelom što je evidentirao i Haški sud gdje je zločinac osuđen na 35 godina zatvora.

Zagreb od 2007. godine ima Trg svibanjskih žrtava 1995. u spomen na taj tragični događaj. U Zagrebu je 3. lipnja 2013. otvoren Memorijalni centar granatiranja Zagreba 1991. -1995.

Topništvom su napadnuti Karlovac i Sisak.

Navod iz članka Ive Puljić-Šego (28. travnja 2006.)

Kobnog 2. svibnja 1995. u 10.30 sati srpski teroristi na Zagreb i njegovo predgrađe bacili su zabranjene kasetne bombe iz kojih se po metropoli rasula kiša ubojitih zvončića. Strossmayerovim šetalištem, Petrinjskom, Starom Vlaškom, gdje je pogođen i tramvaj pun putnika, te u dvorištu gimnazije u Križanićevoj odjeknule su eksplozije. Zagreb je bio meta srpskih terorista i 3. svibnja. Šest projektila ispaljenih iz raketnog sustava M87 Orkan odjeknulo je točno u 12.10 sati. Njihovo odredište ponovno je bilo središte grada. Pogođena je i Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj te zgrada u kojoj je balet HNK imao probu. U ta dva dana u Zagrebu je poginulo šestero ljudi, a 174 osobe su ranjene.

Dvjema ženama, Sanji Risović i prvakinji baleta HNK-a Mirni Sporiš-Paladi 3. svibnja zauvijek je ostao urezan u pamćenje. Po zlu. Sanja Risović, tada 31-godišnja majka četveromjesečne djevojčice Anamarije, nije ni slutila da će od tog dana sretne majčinske dane zamijeniti dugogodišnjim oporavcima, mukotrpnim operacijama. Ona i njezina beba, naime, ranjene su dok su u neuropedijatrijskoj ambulanti čekale na pregled.

Gospođa Sanja Risović je kazala: „Nisam u grupi civilnih žrtava koje su tužile RH zbog odštete jer apsurdno mi je tužiti vlastitu državu. Ali kad vidim kako se ta ista država odnosi prema nama, dođe mi da ih tužim sve odreda“ – ogorčena je 42-ogodišnja Sanja.

Primabalerina Mirna Sporiš-Palada slaže se sa Sanjom Risović – civilne žrtve rata posve su zanemarene. Zbog svojih ozljeda ostvarila je 20 posto invalidnosti, što već šest godina “vrijedi” mizernih 99 kuna.   

Komentar: Agresori i silovatelji nisu odgovarali za počinjene zločine već su dobili posao i mirovine u RH.

Pri napadu na Zagreb 2. i 3. svibnja 1995. poginulo je 7 osoba, a 205 je  teže ili lakše ranjeno.

Marko Jukić/hu-benedikt.hr

Komentari