Molitva – Petak, 3. svibnja
Božja prisutnost
Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?
Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.
Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.
Riječ Gospodnja
Iv 14,6-14
U ono vrijeme reče Isus Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?”
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Filip je manje poznati apostol. Spor s razumijevanjem situacije izazvao je blago, ali nekako ljuto Isusovo odbijanje na Posljednjoj večeri: “Filipe, toliko sam s vama i još me ne poznaješ?”
Filip je uz Isusa od početka. Prema Ivanovim zapisima bio je četvrti Isusov učenik. Njegov poziv bio je poseban. Dok su Andrija i Ivan vidjeli i pošli za Isusom, a Petra je doveo Andrija, Isus je “našao Filipa i rekao mu ‘slijedi me'”. Mogu li čuti Isusov poziv u svome životu?
Isus gleda očima Duha, a ne ljudskim očima. On ne gleda na vanjštinu, već na srce. Gospodine, udijeli mi milost da na svoju braću i sestre mogu gledati tvojim očima, da ih gledam kao jednako vrijedne članove zemaljske obitelji koje ti ljubiš.
Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
