DA SE NE ZABORAVI Operacija “Spaljena zemlja” (18. svibnja – 30. lipnja 1992.)
Dubrovnik je bio u potpunom okruženju. Cijela okolica Dubrovnika kao i sva hrvatska mjesta južno od Pelješca bila su okupirana i spaljena, stanovništvo protjerano, a neki i poubijani (krajem 1991.). Vuk Drašković, jedan od organizatora srbijanske agresije, a kasnije ministar vanjskih poslova Srbije izjavio je: „Ako porušimo Dubrovnik nema veze, izgradit ćemo još stariji i ljepši.“
Vojnom akcijom Spaljena zemlja Hrvatska je vojska započela deblokadu Dubrovnika. Akcija je započela 18. svibnja 1992. U operaciji su sudjelovale sljedeće postrojbe HV-a: 1. gardijska brigada („Tigrovi“), 4. gardijska brigada, 156. brigada HV, 145. brigada HV-a i 163. brigada HV-a.
Cilj operacije bila je deblokada Pelješca s kopnene strane i deblokada prometnica koje vode prema Dubrovniku.
Poluotok Pelješac deblokiran je za dva dana od početka akcije, 20. svibnja 1992. Nakon toga oslobođeno je selo Čepikuće (21. svibnja), Slano (25. svibnja) te dubrovačko primorje: Mokošica, Rijeka Dubrovačka, Župa Dubrovačka Brgat i Bosanka (26. svibnja). Osigurana je kopnena prometnica prema Dubrovniku.
Također je oslobođen dio istočne Hercegovine i hrvatsko selo Ravno (30. svibnja). Oslobađanje zaleđa Dubrovnika nastavilo se do kraja lipnja. Vođene su teške borbe na nepristupačnom terenu. Trebalo je osvojiti vrhove brda na kojima je neprijatelj bio utvrđen i s kojih je kontrolirao prilaze (Golubov kamen i Vlaštica). JNA se prema sporazumu povlačila prema jugu Hrvatske, a na položajima je ostala dobro naoružana srpska vojska (Hercegovački korpus) i Teritorijalna obrana.
Nakon operacije „Spaljena zemlja“ izvedene su oslobodilačke operacije: „Čagalj“ (7. – 10. lipnja), „Tigar“ (1 – 13. srpnja), „Oslobođena zemlja“ (23. srpnja do 13. kolovoza), „Vlaštica“(22. – 26. listopada) i operacija „Konavle“ (19. – 29. listopada 1992.) kojima je oslobođeno dubrovačko zaleđe i jug Hrvatske.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Slike: Razoreni Stradun 1991. godine (DuList)
