DON MARINKO MLAKIĆ: Nova zapovijed za novi svijet
5. vazmena C
Evanđeoski odlomak ove nedjelje dio je Isusova oproštajnog govora na Posljednjoj večeri, u kojem učenicima najavljuje svoju proslavu i daje zapovijed ljubavi. Nakon što im je već objavio da će ga jedan od njih izdati, da će ga glavari svećenički osuditi i pogubiti, a Juda, njegov izdajica, već otišao da izvrši djelo izdaje, on sasvim mirno upućuje učenike da je to čas njegove proslave i da se Bog po njemu proslavlja.
Svoj poraz, poniženje i smrt na križu on naziva svojom i Božjom proslavom!? Nama se to čini apsurdno. Mi slavu vidimo u uspjehu u društvu, u divljenju ljudi, u moći i bogatstvu… To je slava svijeta, zemaljska, slava od ljudi. O takvoj slavi većina ljudi sanja. Prema njoj se mjeri uspjeh ljudskog života. Zbog nje su, na žalost, mnogi spremni pogaziti svoju savjest, okrenuti se od Boga, slagati, ukrasti, prevariti, izdati, ubiti…
Upravo se to dogodilo Isusovim protivnicima, židovskim glavarima. Oni su bili jako dobro svjesni da je Isus pun milosti i istine, da je njegova slava od Boga i da čini djela Božja (Iv 1,14; 3,2; 11,48; 12,42). Međutim, kako im je više bilo stalo do slave ljudske nego do slave Božje, nisu bili spremni povjerovati u njega (Iv 5,44; 12,43).
Zemaljska slava nije volja Božja za nas, jer nas ona ne može u potpunosti i trajno ispuniti blaženstvom. Ona je varljiva i prolazna. Svakom iole razumnom čovjeku je to jasno. Nas Bog hoće uvesti u svoju, božansku slavu u kojoj nam jamči vječno blaženstvo. U Isusu Kristu, utjelovljenom Božjem Sinu, on nam objavljuje svoju slavu i svoju spasiteljsku volju. Po njemu nas hoće osloboditi od svih lažnih slava i privesti k sebi u puninu svoje slave.
Međutim, Božja slava se, kako nas uči Isus, ne ostvaruje u grčevitim natjecanjima i borbama s drugima već u pravoj ljubavi prema njima. Drugim riječima, mi Boga proslavljamo i sami po njemu bivamo proslavljeni kada ljubimo jedni druge onom ljubavlju koju on ima prema nama. Toj ljubavi nas Isus poučava i nju svojim životom svjedoči. Zato on zapovijeda ljubav i zato čas, kada će sam žrtvom života potvrditi svoju sinovsku vjernost Ocu i njegovu otkupiteljsku ljubav prema nama, vidi kao čas svoje i Božje proslave. Isusova smrt na križu je čas kada je ljubav pokazala svu svoju moć nad zlom i smrću.
Isusova žrtva ljubavi novi je savez po kojem on želi graditi novi Božji narod i novi Božji svijet. Isus ga ne gradi iznova s nekim drugim ljudima i u nekom drugom svijetu. On ga želi graditi s nama u našem svijetu. On nas i naš grješni svijet želi preobraziti u svijet Božje ljubavi i slave. Budući da nam je sam pokazao ljubav do kraja, on može starozavjetnu zapovijed ljubavi, koja je pozivala da se bližnjega ljubi kao sebe samoga, sada preinačiti u novu zapovijed da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio.
Zapovijed ljubavi sažetak je svih Isusovih riječi, cijelog njegovog otkupiteljskog djela. Kada je svojim učenicima predaje, on ih oslovljava s dječice. Time im hoće kazati da je zapovijed ljubavi njegova oporuka. Isus svojim učenicima ne ostavlja nikakvo drugo naslijeđe već svoju riječ i svoja djela. Ostavlja im zapovijed ljubavi i primjer iste po svojoj žrtvi na križu. Oni, njegovi učenici, trebaju nastaviti njegovo djelo spasiteljske ljubavi kao što djeca nastavljaju graditi svoje živote na onome što su im njihovi roditelji ostavili. I po tome bi u svijetu trebali biti prepoznati da su njegovi učenici.
Po krštenju smo i mi postali Isusovi učenici pa tako zajedno s apostolima i baštinici njegove oporuke. Isus i nas poziva da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio. Vrijeme u kojem živimo, svijet tame, grijeha i smrti, naše je vrijeme u kojem svojim djelima ljubavi trebamo proslavljati Boga te tako i sami biti proslavljeni. Živeći tako, iako pritisnuti smrću, mi već sada posjedujemo predokus budućega svijeta, Božje slave.
Don Marinko Mlakić
