Uhljebi su zbrinuti, okrenimo se budućnosti
Završili su izbori za Europski parlament, uhljebe smo zbrinuli pa se sada možemo okrenuti stvarnosti a stvarnost je slijedeća (dva primjera):
- Za promidžbu uhljeba potrošili smo 4 milijuna kuna iz proračuna a bolnice duguju oko 2,5 milijardi kuna!
- Neodrživi sustav zdravstva ima gubitak oko 7,5 milijardi kuna!
- Nedostaje 8.000 do 12.000 medicinskih sestara u sustavu zdravstva!
- Nedostaje oko 4.000 liječnika u sustavu zdravstva!
- U jednom kliničkom bolničkom centru specijalizant se može odmoriti (kada nema posla) u dvorani za sastanke (popularno zvana biblioteka) i onda se pitamo zašto liječnici odlaze. Odlaze zbog ponižavajućeg položaja, loših uvjeta rada i edukacije!
Vlada ne želi izvršiti reformu zdravstvenog sustava i tako doprinosi urušavanju!
Hrvatsko pravosuđe je jako bolesno i nužno je napraviti stvarne reforme sustava. Nedavno je gospodin Hodak napisao osvrt na naše pravosuđe: „Od trenutka kada su bilo Smiljko Sokol bilo Šeki nagovorili Tuđmana da se suci biraju doživotno i mogu raditi do 70. godine, dobili smo sudačku kastu u kojoj su nepravedno pomiješani sposobni i nesposobni, radišni i lijeni, kompetentni i nekompetentni suci, karakterne osobe i politički poltroni. Doživotni izbor ih štiti, čak i od političkih pritisaka, ali na žalost one loše jednako kao i one dobre. Je li uopće potrebno podsjećati kakve smo sve sudačke odluke morali probavljati i to one donesene kako pred općinskim sudovima tako i one Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda (kod kojeg srećom nema doživotnih mandata).”….
“Novi Zeland koji ima oko pet milijuna stanovnika, znači nešto više od RH, godinama ima 99 sudaca bez i jednog neriješenog predmeta.
Hrvatska ima nešto više od četiri milijuna stanovnika, 58 prvostupanjskih sudova sa 122 ispostave i 18 drugostupanjskih sudova. Nizozemska ima 16 milijuna stanovnika, 11 prvostupanjskih sudova i četiri žalbena suda. Kad bi Nizozemci mislili o svom pravosuđu isto kao i Hrvati o svom, nastao bi opći kaos. U roku odmah mijenjali bi se ministri, zakoni, sustav i ljudi. U RH, međutim, vlada tipična pravosudna nirvana, iako svaki novi ministar pravosuđa mantra o reformama pravosuđa koje obično završe još tragičnijim stanjem.
Recimo, upravo se kozmetički po tko zna koji puta mijenja zakon o zloglasnim ovrhama. Umjesto socijalno uravnoteženog zakona dobivamo još lošiji, tromiji i sporiji zakon. Što ovrha dulje traje kamate i troškovi će biti veći, a dužnici će plaćati još više.
Drugi primjer, Vrhovni sud RH godinama nije želio ujednačavati različitu praksu presuđivanja na niže-stupanjskim sudovima, a kad je i zauzeo neki stav često je bio pravno problematičan tako da je dovodio u praksi nižih sudova opet do novih problema u primjeni prava. Sustav je katastrofalno loše postavljen, tako da sam iz sebe generira nove predmete, a intervencije vlasti bilo u organizaciju sudova bilo u zakonodavstvo su uglavnom nedostatne, loše ili kozmetičke.”…
“Dok će Hrvatska imati 43,2 suca na 100 tisuća stanovnika, a Irska 3,3 suca na 100 tisuća stanovnika, dotle će 75% građana imati negativnu percepciju o neovisnosti sudova u RH.
Završimo ovu pravosudnu priču s dva konkretna primjera. Ubojice 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu i nakon 28 godina su bez pravomoćne presude. Bravo za DORH! Što je s institutom ”suđenja u odsutnosti?”
To je naša stvarnost koju žurno treba mijenjati ako želimo opstati. Ne poduzimanje temeljnih reformi zdravstvenog sustava, pravosuđa i drugih djelatnosti je čin nacionalne izdaje.
O ovome nam političari (vlast i opozicije) ne govore.
Dr. Marko Jukić
