Ivan Ugrin: Labuđi pjev
Nakon povijesno lošeg rezultata kojeg je na netom održanim europarlamentarnim izborima postigao vladajući HDZ, ne prestaju prokazivanja krivaca za podbačaj kojem se nije nadao osobito predsjednik stranke, Andrej Plenković. Međutim, tko god je objektivno i kritički gledao način na koji je Plenković vodio HDZ od kada je prije tri godine izgovorio da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka, ovakav rasplet događaja mogao je očekivati.
Naime, na krilima europučana i glavnog savjetnika Vladimira Šeksa, Plenković je iskoristio situaciju u kojoj se spletom okolnosti našlo bivše vodstvo HDZ-a, i kao jedini kandidat zasjeo na čelo stranke koja je bila u pobjedničkom uzletu. Na euro izborima bilo je više od 40 posto glasova, predsjedničke izbore dobila je Kolinda Grabar-Kitarović, na parlamentarnim izborima osvojeno je najviše mandata, no zbog nesuglasica s Mostom pala je koalicijska Vlada nakon čega je Tomislav Karamarko dao ostavku na čelu HDZ-a.
Preuzevši HDZ, Plenković se uporno trudio usmjeravati stranku prema centru, čak štoviše i ulijevo, uvjeren da je na ispravnom putu, na desnom centru, i sad mu se sve to obilo o glavu, jer je posljednji rezultat od samo 22 i nešto posto glasova uistinu najlošiji na svim dosadašnjim izborima, pa i u usporedbi s onima koji su se održali nakon Tuđmanove smrti, kao i onima u jeku afere Fimi medija kad je HDZ gubio izbore i bio u opoziciji.
Da će stvari ovako krenuti bilo mi je jasno odavno, osobito od trenutka kad je na silu nametnuo ratifikaciju Istanbulske konvencije – koja promovira rodnu ideologiju nasuprot kršćanskoj antropologiji koja govori o Bogu stvoritelju čovjeka – ne uvažavajući mišljenje većine stranačkog tijela i ne dopuštajući glasovanje po savjesti. Nakon glasovanja protiv Istanbulske, smijenio je političkog i međunarodnog tajnika Davora Ivu Stiera i Mira Kovača, iako su mu ta dvojica bili ponajbolji ljudi u predsjedništvu stranke, i okružio se klimoglavcima. Treba samo pričekati kad će mu ovi potonji raditi o glavi.
No, prije toga, ne bi me iznenadilo da se Plenković skrasi u Bruxellesu. Trenutno je pregovarač EPP-a u pregovorima za najviše pozicije u Europskoj uniji. To ne znači da neće iskoristiti priliku i zasjesti na neko od vodećih mjesta u Europskoj komisiji, ili možda na čelo Europskog vijeća. Tu bi zacijelo bolje plivao nego u hrvatskim političkim vodama, gdje još uvijek traži crnog labuda na kojeg bi svalio svu odgovornost za izborni fijasko. A zaboravlja da je listu za EU izbore sastavljao isključivo s ljudima koje je sam izabrao, čak je štoviše bio uvjeren da bi i s dvanaest patuljaka odnio pobjedu.
Ako ostane u Hrvatskoj i nastavi s ovakvom politikom, pitanje je kako će proći i na unutarstranačkim izborima koji će biti najkasnije za godinu dana. Ovi europarlamentarni mogli bi mu biti tek običan labuđi pjev.
