DON MARINKO MLAKIĆ: Sila odozgor
(Duhovi)
Svetkovina Duhova označava rođenje i početak djelovanja Crkve. Djela apostolska nas izvještavaju kako su na dan Pedesetnice apostoli bili okupljeni zajedno na istome mjestu. Iznenada se uz šum s neba u obliku plamenih jezika spustila sila Duha Svetoga na svakoga od njih. Izišli su pred ljude i počeli govoriti kako im Duh davaše govoriti. Razglašavali su veličanstvena djela Božja. Svi su ih razumjeli na svojim jezicima i divili se.
Sila Duha Svetoga, koja dolazi odozgor, ponajprije preobražava one koji je u molitvi iščekuju. Učinak te preobrazbe očituje se u njihovom nastupu pred ljudima. Oni svjedoče veličanstvena djela Božja. Ljudi ih slušaju, razumiju, izvan sebe su od čuda, dive se…
Crkva je zajednica Duha Svetoga. On je stvorena zahvatom s neba. Djelovanje Duha je poput silna vjetra i vatre. Vjetar puše gdje hoće. Ništa ga ne može zaustaviti. Snaga vatre je zastrašujuća. Ona mijenja sve što zahvati. Ono što je slabo i nestalno pred njom nestaje, ono što je jako i postojano ostaje i biva još jače, još postojanije. Takva je sila Duha Svetoga. Crkva živi i djeluje njegovom snagom. I samo snaga Duha, koji djeluje na različite načine i u različitim darovima, može Crkvu trajno uzdržavati da odoli svakoj neprijateljskoj sili te da svijetu naviješta veličanstvena djela Božja.
Crkva nije obična ljudska zajednica, nije samo zemaljska stvarnost. Nju bitno čini i oblikuje zahvat odozgor. Odozgor ona prima svoj identitet i svoju snagu. Kada živi i djeluje onako kako joj Duh daje, učinak Crvke nadilazi ljudske mogućnosti, natkriljuje svaku ljudsku mudrost i sposobnost.
Crkva zato ne smije živjeti i djelovati kao obična ljudska organizacija, kao ona u kojoj čovjek vodi glavnu riječ, u kojoj se odlučuje po ljudskim mjerama, interesima ili predviđanjima. Svi u Crkvi, i oni koji imaju upravljačku službu, i oni koji dobivaju najrazličitije darove, trebaju ponajprije biti jednodušno postojani u zajedništvu i u molitvi. Samo tada i samo tako njihovi Božanski darovi postaju sila koja nadilazi njihove ljudske sposobnosti te postiže nesaglediv i neprotumačiv učinak među ljudima.
U današnjim čitanjima jasno se mogu iščitati znakovi istinske prisutnosti Duha Svetoga. Divljenje veličanstvenim Božjim djelima, zajedništvo u različitosti darova, zauzetost oko izgradnje mira i opraštanja, razumijevanje među ljudima unatoč razlikama u jeziku ili kulturi – sve su to pokazatelji koji očituju autentično djelovanje Duha Svetoga.
S druge strane, poteškoće s kojima se mi danas u Crkvi suočavamo – bolne napetosti i razjedinjenosti unutar različitih redova i zajednica, zloupotrebe crkvenih služba i karizma koje pojedinci otkidaju od tijela Crkve i otimaju njezinoj prosudbi, grješan i sablažnjiv primjer što ga često službenici i članovi Crkve pružaju svijetu oko sebe – sve nam to treba biti pokazatelj kako moramo više biti zajedno u molitvi i otvoreni sili Duha Svetoga. Jer, sigurno je, Duh Sveti i danas djeluje. U prilikama plamenih jezika on i danas pohađa Crkvu. Međutim zaokupljenost vlastitim silama, nedostatak molitve i zajedništva, možda zadivljenost djelima ovog svijeta, onesposobljava nas da se toj sili otvorimo i da nas ona zahvati.
Očito je kako trebamo danas više hrabrosti, više spremnosti da jednodušno molimo kako bi i nas zahvatila sila Duha Svetoga – sila odozgor.
Don Marinko Mlakić
