Fra Mario Knezović: Stepinac i pobijeni franjevci upitni, a Irinej velikan
Odavna nismo čuli dvije šokantnije i neprimjerenije izjave. Prva se veže za bivšega predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, a druga uz papu Franju. Ivo Josipović, partizanski sin i mentalni komunist, izjavio je da su ubijeni franjevci u franjevačkome samostanu na Širokome Brijegu bili legitiman vojni cilj.
Papa Franjo je u zrakoplovu o kanonizaciji blaženoga Stepinca kazao da treba sačekati i neke stvari pitati srpskoga patrijarha Irineja (stvarnim imenom Miroslav Gavrilović). Usto Papa je kazao, a mogao je tako kazati jer je očito od savjetnika ili kanala diplomacije izmanipuliran, kako je Irinej velik patrijarh.
To da Irinej nije rastom visok, niti je krjepostima velik, „ceo svet“ zna. Dakle, Papina izjava je točno glasila ovako: „Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh.“ Neka mi dragi moj papa Franjo, kojega u mnogočemu poštujem, a čak mi neki spočitavaju kako ga previše promoviram, oprosti, ali ću mu ovdje reći da se nije molio ili je to nevaljano činio. Jer da se molio, nikada ne bi mogao reći da je Irinej velik patrijarh.
Ne vjerujem da je u toj molitvi Bog to Papi šapnuo. Ne vjerujem da bi mu šapnuo o Irinejevoj veličini, čovjeku koji se druži sa zločincima i koji je blagoslivljao zločince. Ne vjerujem da je baš nakon molitve Papa došao do spoznaje da je Irinej velik dok se taj isti sastajao na sajmu knjiga u Beogradu s osuđenim zločincem Vojislavom Šešeljom. Šešelj je tom (ne)prigodom patrijarhu dao knjige s naslovima „Vatikan glavno Satanino gnezdo“ i drugu, valjda da bi ogadio Islam, „Haško Bajramsko prase“. To je literatura koju čita „veliki“ Irinej.
Zna li Papa, a očito ne zna, da i u naše doba četnički vojvoda, tako sam sebe Šešelj proziva, u Hrtkovcima u Vojvodini zastrašuje Hrvate i katolike? Tijekom rata ih je ubijao, progonio, zatvarao, a sada ih prijetnjama zastrašuje? Znali Papa, a očito ne zna, kako taj „veliki“ Irinej opravdava srpske zločine pa je presudu zločincu Ratku Mladiću nazvao „vražjim djelom koji rade svjetski moćnici“. Dakle, stvar je jasna.
Ako su za Irineja zločinci velikani i krjeposni ljudi, razumljivo je da su za njega pravednici i uzorni ljudi, kao što je Stepinac, zločinci. U tome silogizmu nema srednjega puta ili drukčijega zaključka. Zna li Papa, a očito ne zna, da je još nedavno taj „veliki“ Irinej kazao: „Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima“ i dodao kako smatra tragičnim ponašanje braće rimokatolika.
Zamislimo da se u slučaju nevinih žrtava na Ovčari, Vukovaru ili Srebrenici pita za savjet Karadžića, Mrkšića, Mladića i Šljivančanina jesu li ti pobijeni ljudi bili nevini ili ne? Eto, tomu nalikuje mogući upit pape Franje patrijarhu Irineju. Bog neka mi, što bi braća pravoslavci rekli,„dušu prosti“, ali ja Irineja ne bih pitao ni kojim putom se ide u zahod, a kamoli ovakve ozbiljne stvari. Papa ipak treba neke pojedinosti upitati Irineja. Treba ga čim prije upitati hoće li se konačno pokajati i od zločinaca odmaknuti? To je jedini upit koji Papa može uputiti Irineju jer smrt kuca na vrata, čovjeku je već 89 godina.
Povremeno bacim oko na kartu Hrvatske i pitam postoji li još? Postoji li zemlja koju su domoljubi, molitva, žrtva, branitelji i Tuđman stvorili, kada vidim kakvi su je strvinari (bilo lijevi ili lažno desni) nakon rata vodili, pustošili, kriminalizirali i oblatili. Jedan od takvih u nizu je Ivo Josipović. To je onaj Josipović koji je još za mandata svojim neistomišljenicima (Josip Jurčević i Zdravko Tomac) govorio da su luđaci. Taj Josipović, kojega li licemjerstva, nakon što je u svome mandatu, uz velike molbe, došao na Široki Brijeg, sada izjavljuje da su franjevci bili legitiman vojni cilj. To znači da su, po njemu, zakonski ubijeni.
Kada to čujemo od školovana pravnika, bivšega predsjednika, jasno nam je u kakvome ideološkom zarobljeništvu živimo. Na čemu Josipović, dobar poznanik jednoga kardinalova župnika u Posavini, temelji ovakve svoje tvrdnje? Njegov su temelj, kao i svim komunističko-ideološkim povjesničarima, knjige i dokumenti bivšega sustava. Ti su dokazi ovako nastajali: lažni svjedoci, lažirani dokumenti, iznuđeni iskazi, montirani procesi i onda se na temelju toga arhiva stvaraju knjige koje drže relevantnima. Tako je i otužni Josipović za svoje argumente uzeo knjigu Nikole Anića, partizana i oficira JNA.
Upravo stoga se neprestance, pravim povjesničarima i domoljubima, nabija medijska hajka kako se sada želi u Hrvatskoj činiti revizija povijesti. Da. Ako išta treba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini učiniti, to je: ispravak povijesnih neistina, utvrđivanje činjenica i provedba postupka lustracije. Dok to ne bude, bit će trajni mrak.
Najgore je od svega, što sam uvjeren, kako bi potomci partizanskih odreda činili te iste stvari i danas.
Josipović bi, ne pada kruška daleko od stabla, poput svoga oca iznova posegnuo za progonima po Golim otocima i sudjelovao u sustavu onih koji su bez suda, krivice i osude pobili nevine franjevce i tisuće drugih nedužnih civila.
I da zaključim ovu pisaniju, po meni, najvažnijim detaljem. Nije slučajno u isto doba došlo do prozivke Stepinca, hercegovačkih franjevaca i spora oko mise na Bleiburgu. Iz iste kuhinje to dolazi.
Pitati se što mi činimo? Što čine naši biskupi, što radi državna diplomacija, što rade tajne službe, što rade lobistički uredi, mediji? Ma možda je i ovaj moj upit nakrivo!? Bolje još k tomu pitati za koga neki od njih rade?
I još jedna najava. U posjedu sam, uskoro to objelodanjujem, dokumenta koji su još 1889. u ime pravoslavlja Srbi poslali Papi u Rim, a u potpisima su ovako stavljena imena i prezimena (citiram i duboka isprika što donosim izvorno): Jebemti Papa, Anton Picka, S. Dupe, Viste Magarac, Jedi Govna, Jebenti Popovi idr. To su autentični potpisi protokoliranoga pisma Papi. Dakle, to bijaše mnogo prije Stepinca i ratova koji su uslijedili. U izokrenutim vrijednostima možda će neki, nakon svega, moliti: Sveti Irineju – moli za nas. Nemoj, svega ti…
Izvor: DR. FRA MARIO KNEZOVIĆ/MISIJA
