Molitva – Srijeda, 3. srpnja
Božja prisutnost
Što više vapijemo Gospodinu, to više osjećamo njegovu prisutnost.
Iz dana u dan, sve više i više, privuci nas svome nježnom Srcu.
Sloboda
Božjom milošću mi je darovan život u slobodi.
Slobodno uživam u blagodatima koje je On stvorio za mene.
Ljubljeni Gospodine, daj da mogu živjeti onako kako si ti zamislio,
s potpunim povjerenjem u tvoju nježnu brigu za mene.
Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Iv 20,24-29
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Kad je Isus ustao od mrtvih, svjedoci poput Marije Magdalene, otišli su i rekli to učenicima. Oni su povjerovali riječima glasnika, ali ne Toma kojega bi jedino “dokaz” zadovoljio.
Postoje različiti stupnjevi vjere; Isus je sasvim jasan da je Tomin “dokaz” rijedak: oni koji će kasnije prihvatiti kršćansku vjeru neće imati ovakvu vrstu parade. No njihova dublja vjera imat će posebnu nagradu.
Iako je skupina Isusovih sljedbenika bila blizu nove realnosti nastale uskrsnućem, trebalo je vremena da njihova vjera ojača. Ovaj prizor smješta ih iza zatvorenih vrata – još uvijek u strahu – iako ih je Uskrsnuli posjetio prije osam dana.
Ne trebamo se uznemiriti ako otkrijemo da naša vjera – kao i vjera učenika – treba još rasti.
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
