Artur Bagdasarov: Marginalnost u građanskoj inicijativi?
Neprimjerenа lektirа u školama
Kurikularna reforma u školstvu traje više od tri godine, ali i sada postoje rasprave i prijepori o poželjenosti i nepoželjenosti pojedinih autora tijekom odabira lektire za školu. Zagana (problem) je u odabiru književnih djela u tom da je prije započinjanja kurikularne reforme trebalo imati vijeće za reformu školstva koje bi bilo sastavljeno od strukovnjaka iz različitih područja uz suradnju s nevladinim udrugama za odgoj i obrazovanje. Vijeće bi se moglo ustrojiti, prmjerice, u sklopu Agencije za odgoj i obrazovanje. Vijeće za reformu školstva, nažalost, nije osnovano, vjerojatno zbog prijašnjega iskustva kad su slična vijeća osnivana i ukidana takoreći preko noći. Ozbiljne odluke u odabiru izborne lektire ne rješavaju se uz pomoć bezimenoga anketiranja jer ispitanici nisu odgovorni u popunjavanju ispitnoga listića i ne zna se jesu li uopće učitelji ili školski knjižničari čitali pojedine autore. Zadaće koje stavljaju ministarstva mjerodavnim ustanovama ponekad se rješavaju ili mogu se rješavati administrativno ili površno bez ozbiljne raščlambe. Jedna je od zagana (problema) i u tom da se ne zna tko je konkretno u tim ustanovama sudjelovao u konačnoj inačici odabira lektire. Nitko ne snosi odgovornost (osim ministarstva) jer ne se ne zna tko je konkretno radio na sastavljanju konačne inačice lektire i je li uopće taj netko pročitao sva ta djela navedena u popisu obvezne i izborne lektire.
Uzgred budi rečeno da je 25. travnja 2019. god. potpisan sporazum MZO o suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojemu je cilj, prema priopćenju javnosti, veće uključivanje akademske zajednice u reformske procese. Sporazumom se uz ostalo predviđa sudjelovanje u osmišljavanju i ostvarivanju procesa obrazovanja i obrazovne reforme, kreiranje obrazovnih kurikuluma i programa edukacije te materijala za edukaciju učitelja i nastavnika kroz sudjelovanje u osposobljavanju učitelja, nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika za primjenu kurikularnih dokumenata o prosudbi udžbenika i drugih obrazovnih materijala u skladu s kurikularnim dokumentima, kroz evaluaciju primjene predmetnih kurikuluma i savjetovanje o primjeni, recenziranje predmetnih/modularnih kurikuluma u osnovnoškolskom i gimnazijskom obrazovanju, recenziranje priručnika za odgojitelje, učitelje, nastavnike, ravnatelje i stručne suradnike za primjenu kurikularnih dokumenata, kroz izradu priručnika za učitelje, nastavnike i ostale odgojno-obrazovne djelatnike za primjenu kurikularnih dokumenata…“. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu bavi se uglavnom naobrazbom sveučilištaraca, a navedeni Institut znanstvenim istraživanjem hrvatskoga jezika. Prema sadržaju Sporazuma mnoge navedene zadaće mora ostvariti Agencija za odgoj i obrazovanje jer je to njihov posao i Učiteljski fakultet, ali ih, nažalost, nema među potpisnicima toga sporazuma. Valja reći da je ministarstvo još prije zatražilo mišljenje Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Filozofskog fakulteta u Rijeci, Filozofskog Fakulteta u Zagrebu i Fakulteta organizacije i informatike o kurikularnoj reformi, a “Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ već je izdana (NN 10/2019, (215), odluka, 29. 1. 2019., https://www.azoo.hr/index.php?view=article&id=7174&naziv=hrvatski-jezik-). Razvidno je da Filozofski fakultet i Institut preuzimaju na sebe dodatne funkcije u osnovnoškolskom i gimnazijskom obrazovanju.
Na sreću ima ljudi koji se brinu za svoju djecu i mladež i njima nije svejedno što čitaju školarci u školi i doma. Ljudi su iz građanske inicijative “Stop neprimjerenoj lektiri“ javno, mirno i na demokratski način izrazili zabrinutost popisom preporučene lektire, prethodno pročitavši književna djela koja ne smije ili ne moraju, prema njihovu mišljenju, ući u školstvo. Valjda im treba zahvaliti za aktivnost i vlastit stav prema tomu važnomu za društvo pitanju i pozvati na otvoren razgovor ili dodatnu raspravu. Umjesto dijaloga udruge za odgoj i obrazovanje su etiketirane kao „marginalne skupine koje napadaju i lažu“. U „marginalne skupine“ tako su smještene sljedeće udruge: Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, GROZD (Glas roditelja za djecu), Roditelji protiv institucionaliziranja pedofilije, Citizen GO Hrvatska, Udruga za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima – RUKA, GI Ivo PIlar, GI Milan Šufflay i Udruga Ime dobrote Zagreb. Udruga Glas roditelja za djecu (2006.), primjerice, utemeljena je s ciljem unaprjeđenja kakvoće odgoja djece i poboljšanje položaja obitelji u suvremenom društvu, a Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika (utemeljena 1993.) u svojoj djelatnosti promiče općeljudske etičke vrijednosti. Treba napomenuti da su i prije ne samo navedene udruge izrazile svoju zabrinutost zbog pristranosti u odabiru lektire nego i Hrvatsko društvo pisaca (2002.), Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade (2004.). Tvrdi se također da je riječ o desetak tisuća učitelja, profesora … koji su radili na odabiru izborne lektire i da oni znaju što treba. Za određivanje učenicima primjerene lektire, čini nam se, ne treba sudjelovanje desetak tisuća strukovnjaka. Druga je stvar, kriterij u određivanju pedofilije, pornografije, nepristojnih riječi, nastranosti i nasilja u lektiri, ali to rješavaju određeni strukovnjaci obično u sklopu ustrojenoga odbora ili vijeća.
I na koncu, pri rješavanju spornih ili prijpornih pitanja potreban je prihvatljiv dijalog za sve uz poštivanje, suradnju i međusobno razumijevanje strana. Ne moramo zaboravljati da su iza nas naša djeca, unuci i mladi koji, nadamo se, čitaju ili će čitati njima primjerenu školsku lektiru.
