Molitva – Ponedjeljak, 22. srpnja
Božja prisutnost
Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.
Sloboda
Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Iv 20,1-2.11-18
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”
Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.” Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: “Učitelju!” Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.”
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Danas se Mariju Magdalenu stavlja u red “apostola”: ona je navjestitelj, poslanik, glasnik. Njena vjera bila je dovoljno snažna da joj je uskrsnuli Isus mogao povjeriti da ode i priopći tu vjeru učenicima.
Postoje dvije faze u kojima je Marijina vjera u uskrsnulog Gospodina bila pročišćena. U drugoj fazi ona nastoji shvatiti tu novu realnost pokušavajući čvrsto se držati ili obujmiti Isusovu osobu. (U drugim evanđeljima dvije žene to pokušavaju učiniti).
Ovo bi bila povlastica iskustva sjetila na pretjerani način. U prvoj fazi Čini se da je Marija malo spora pohvatati naznake prisutnosti koje joj Isus nudi (kad ga je zamijenila s vrtlarom).
Naša kršćanska vjera zahtijeva izbjegavanje obiju pogrješaka: ne nastojati “čvrsto se držati čuda”, a u isto vrijeme biti otvoren sve većoj snazi dostupnih naznaka i tragova koje nam je Isus ostavio iza sebe.
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
