TwitterFacebookPinterestGoogle+

U Srbu (2019.) slave pokolj Hrvata 1941. i 1991.!

U Srbu se slave zločini nad Hrvatima uz odobravanje Predsjednice, Premijera, Predsjednika Sabora, drugova iz HAZU-a, drugova iz SDP-a, HNS-a, IDS-a, HSS-a, HDZ-a i ostalih. Pitanje za hrvatske političare: DO KADA ĆE SE SLAVITI ČETNIČKI ZLOČINI NAD NEVINIM HRVATIMA?  Je li slavljenje zločina nad hrvatskim narodom vaša civilizacijska razina?  (Šutnja i nečinjenje su također grijeh.).

Koalicijski partner druga Plenkovića slavi zločine nad Hrvatima sa sredstvima hrvatskih poreznih obveznika. Također, koalicijski partner negira četničke i srpske zločine tijekom Domovinskog rata, osporava legitimitet „Oluje“, blati hrvatske branitelje i hrvatsku državu i opet to radi novcem hrvatskih poreznih (oni kažu genocidnih) obveznika. Bravo druže premijeru (domoljubno i vjerodostojno, zar ne?) !

 Četnički pokolj nazivaju antifašističkom borbom ali to nema nikakve veze s antifašizmom. Pokolj Hrvata i etničko čišćenje su rađeni u suradnji s talijanskim fašistima pa je priča o antifašizmu četnička laž. Radi se o zločinačkoj hegemonističkoj politici Srbije koja nikada nije bila antifašistička.

Podsjetnik na suradnju četnika (srpskih ustanika iz Srba) i talijanskih fašista, preneseno:

  1. „Gata U vremenu, od 01. listopada 1942. , u 7,30 sati, do popodneva 02. listopada 1942. četnici su počinili strašan pokolj nad nedužnim civilnim stanovništva, svih uzrasta, u: Gatima 89 ubili i 30-toricu ranili, zapalili su 115 stambenih i drugih objekata; u Naklicama su ubili jednu osobu i zapalili 12 kuća; u Čislama su 10 osoba ubili i zapalili 15 kuća; u Ostrvice ubili 3 osobe i zapalili 19 kuća, a u Zvečanju su uz pomoć Talijana zapalili 11 kuća.“
  2. srpnja 1943. Lovreć (Imotski) – pokolj Talijana i četnika nad Hrvatima
  3. Četnici popa Đujića i Brane Bogunovića su 21. listopada 1942. u Biteliću, kod Sinja, pod paskom Talijana, ubili 29 Hrvata, a u Otišiću šest, zapalivši pritom 220 hrvatskih kuća. Prema izvješću talijanskog generala Paula Berardija, zapovjednika divizije «Sassari» iz Knina svaki je katolik mučen i zaklan……..

 

Godine 1944. Beograd i Srbiju nisu oslobodili srpski antifašisti, ni partizani već sovjetske i bugarske jedinice. Nakon toga četnici zamjenjuju kokardu zvijezdom petokrakom, smjenjuju se Hrvati koji su bili zapovjednici partizanskih jedinica u Hrvatskoj te postavljaju komunističko-četnički kadrovi. To nema veze s antifašizmom već je osvajanje vlast i nametanje komunističko-četničke diktature.  

Podsjetnik za druga Plenkovića, Pupovčeva sponzora, za Predsjednicu RH i Predsjednika Sabora:

U Srbu se opet slavi dan (27. 7. 1941.) kada je započeo genocid i etničko čišćenje Hrvata u Pounju. Slavi se ubijanja 37 Hrvata obitelji Ivezić koje su četnici ubili u Brotnju i bacili u jame. Najmlađi (Jakov) je imao manje od  3 godine, a najstariji (Luka) 82 godine. Imena žrtava objavljena su u knjizi Josipa Pavičića „Dossier Boričevac“ (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).:  37 žrtava  „prve puške“ 27. 7. 1941. godine jesu:

 

 

 

Do 18 godina Od 18 do 40 godina Od 41 do 60 godina Više od 60 godina
Jakov Ivezić, 3 g.

Jure Ivezić, 3 g. 

Jelena Ivezić, 4 g.

Manda Ivezić, 5 g.

Luka Ivezić, 6 g.

Ika Ivezić, 7 g.

Ana Ivezić, 7 g.

Marija Ivezić, 8 g.

Kaja Ivezić, 9 g.

Pero Ivezić, 9 g.

Jure Ivezić, 12 g. 

Stjepan Ivezić, 12 g.

Lukica Ivezić,12 g.

Jela Ivezić, 14 g.

Mićo Ivezić, 15 g.

 

Jelka Ivezić, 18 g .

Ana Ivezić, 18 g.

Mara Ivezić, 18 g.

Nikola Nino Ivezić, 26 g.

Marija Ivezić, 27 g.

Marko Ivezić, 37 g.

Milan Ivezić Crni, 38 g. 

Kata Ivezić, 35 g.

Mara Ivezić, 42 g.

Dane Ivezić, 42 g.

Boja Ivezić, 43 g.

Josip Ivezić, 43 g.

Mile Ivezić, 40 g.

Ika Ivezić, 42 g.

Jure Ivezić, 43 g.

 

Ika Ivezić, 65 g.

Dane Ivezić, 72 g.

Kata Ivezić, 72 g.

Mrko Ivezić, 75 g.

Ika Ivezić, 76 g

Boja Ivezić, 79 g.

Luka Ivezić, 82 g.

 

.

 

Slika 2. Naslovnica Dossier BORIČEVAC

 

Nepobitna je činjenica da je ubijeno 37 članova obitelji Ivezić, da su pronađeni ostatci njih 24. i da je metodom DNK analize dokazano da se radi o članovima obitelji Ivezić. Josip Pavičić je u knjizi „Dossier Boričevac“ naveo imena žrtava obitelji Ivezić, (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).

 

Slika 3. ostatci članova obitelji Ivezić (Foto: Andrija Kačić Karlin)

 

 Slika 4. Spomenik ubijenima u Gvozdanskom

Nakon četničkog zločina u Brotnji žitelji Boričevaca, njih 2000, su izbjegli noću pod vodstvom boričevačkog župnika Vladimira Stuparića u Kulen Vakuf. Ostalo je 55 osoba starije dobi koje su četnici pobili a selo opljačkali i zapalili. Nakon zločina u Brotnji i Boričevcu etničko čišćenje (tijekom mjeseca kolovoza) su četnici nastavili i u Zapadnoj Bosni (Kulen Vakufu; Drvaru, 300 ubijenih; Bosanskom Grahovu, 62 ubijenih; u Krnjeuši, 130 ubijenih Hrvata i drugdje. Sve u sklopu plana stvaranja etnički čiste velike Srbije.

 

Slika 5. Spomen kapelica u Strugi Banskoj

 

 

Slika 6. Spomen ploča ubijenim u Strugi Banskoj

 

Nesrpsko stanovništvo nikada se nije vratilo, nije im dozvoljen povratak u sela poput Brotnje, Krnjeuše i Boričevaca. Sela su popaljena i praktično su nestala sa zemljovida. Zemlja im je oduzeta i nisu se smjeli vratiti na svoja ognjišta iako su to u više navrata tražili.

 

Prije 2. svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, na području dekanata živjelo je više od 16 tisuća katolika. Poslije Drugog svjetskog rata je na području dekanata živjelo manje od 2000 katolika! Potpuno su uništene i ugašene župe Boričevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana).

Nad Hrvatima katolicima počinjen je genocid koji nikada nije kažnjen. Što više Hrvatski sabor i Vlada RH za vrijeme Ive Sanadera financirala je obnovu spomenika u Srbu milijunskim iznosima. Pitanje hrvatskim političarima, hrvatskoj Vladi: Do kada će se na komunističko-četničkim dernecima slaviti zločine nad Hrvatima kao antifašistički ustanak?

 

Povijest se ponavlja 1991. kada četnici (takozvani antifašisti) ponovno ubijaju i vrše etničko čišćenje. Podsjetnik za Predsjednicu, Premjera, Predsjednika Sabora i ostale: 

  • lipnja 1991. Srbi napali policijske postaje u Glini. Poginuo je pričuvni pripadnik MUP-a Tomislav Rom iz Viduševca kod Gline, a 16 policajaca je zarobljeno, odvedeno u zatvor u Knin i nakon 50 dana zarobljeništva, mučenja i zlostavljanja u razmjeni oslobođeno.
  • 2. srpnja 1991. napadnuta je policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na

            Uni).    15. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Topusko.

  • 23. srpnja 1991. napadnut Drežnik-grad, na Banovini spaljena sela: Hrvatski

            Čuntić, Struga, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga.

  • 27. srpnja 1991. okupacija Gline, izolacija Petrinje.
  • 26. srpnja 1991. velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim

imenom „Žaoka“.  Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koje su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila i zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane.

  • 27. srpnja 1991.; minobacački napad na Sunju
  • 30. srpnja 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su Hrvatsku

Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja  i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena…

Ovako je počeo novi četnički (antifašistički) ustanak 1991. na području Pounja i Banovine. Ako ništa ne znate o četničkim zločinima i lažima odstupite s funkcija koje obnašate. Ako znate javno se izjasnite o četničkim dernecima tako da narod zna…

 

Slika 7. Spomenik u Glini

Mnogobrojni zločini, protjerivanje nesrba, pljačka imovine i uništavanje gradova i sela su djelo takozvanih antifašista, djelo su koalicijskog partnera SDSS-a koji je nastao iz zabranjene terorističke četničke stranke SDS-a. Povijest se ponavlja pa zločinci opet nisu kažnjeni već su amnestirani a neki nagrađeni. Tako hrvatska vlast shvaća pravnu državu! Sramota!

Za četničke derneke po Hrvatskoj trebamo zahvaliti: drugu premijeru, drugu akademiku Kusiću, drugu predsjedniku Sabora, drugu ministru pravosuđa, drugarici ministarki prosvete te mnogobrojnim državnim i lokalnim uhljebima.  

Dr. Marko Jukić

 

Komentari