TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatsko čipkarstvo

Slika 1. Paška čipka (MJ)

Hrvatsko čipkarstvo spada u hrvatsku kulturnu baštinu i upisano je kao nematerijalna svjetska baština na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, 2009. /2010. godine. Za hrvatsko čipkarstvo zaslužne su sestre benediktinke (Pag, Hvar) i Pavlini (Lepoglava). Paška čipka na iglu, Hvarska čipka od agave i Lepoglavska čipka na batiće su na UNESCO-vu popisu, a Svetomarska čipka je kulturno dobro u RH.

U početku je čipkarstvo u Hrvatskoj bilo povezano uz svećenstvo i plemićki stalež ali je vremenom postala narodna tradicija ukrašavanja ženske odjeće i platnenog posoblja.

Čipka na iglu – Pag

Čipkarstvo na otoku Pagu ima tradiciju dugu više od 500 godina. Za tu tradiciju zaslužne se sestre benediktinke (benediktinke samostana sv. Margite) koje su vještinu šivanja prenosile mladim ženama. Paške benediktinke su također zaslužne za razvoj čipkarstva na otoku Hvaru (samostan benediktinki u gradu Hvaru).

Paška čipka je prvi put službeno predstavljena na izložbi 1880. Prikazana je na brojnim izložbama u velikim gradovima svijeta. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. dobila je zlatnu plaketu kao iznimno vrijedan ručni rad. Carica Marija Terezija (1717. – 1780.) je posjetila otok Pag zbog čipkarstva te je zaposlila pašku čipkaricu u Beču, a uloga joj je bila šivanje čipke za cijelu palaču.

Smatra se da su korjeni paške čipke iz Mikene, a prvi zapisi o paškoj čipki potječu iz 15. stoljeća. Izvorno nisu postojali šablone ili nacrti za izradu paške čipke već se vještina prenosila s koljena na koljeno. Čipkarsku školu na otoku Pagu utemeljio je gradonačelnik Paga Frane Budak 1906. godine. Prva učiteljica bila je Nina Rakamarić koja je pedagošku obuku stekla u Beču.  Danas se paška čipka izrađuje po izvornim nacrtima (više od 50 nacrta, šablona). Paška čipka se šije tankim i čvrstim koncem.

Jedan od poznatijih odjevnih predmeta sašiven u cijelosti od paške čipke je ženski sako. Sašila ga je čipkarica Mirjana Tkalčec, a za to joj je trebalo deset sati šivanja dnevno tijekom pet godina.

Paška čipka (nazivaju je i „bijelo zlato“) je kulturno dobro RH, izvorni hrvatski proizvod. U Zadru je galerija paške čipke sa starim primjercima paške čipke. Hrvatske čipke darovane su papi Ivanu Pavlu II i mnogim važnim inozemnim gostima.

 

Slike 2., 3. i 4. Paška čipka (MJ)

 

Čipka od agave – Hvar

Benediktinski samostan u gradu Hvaru ustanovljen je 1664. u stambenom sklopu obitelji pjesnika Hanibala Lucića, oporučno ostavljen sestrama benediktinkama. Sestre benediktinke su doprinijele obrazovanju pučanstva, vodile su žensku pučku školu od 1826. do 1886. Sredinom 19. stoljeća hvarski pomorci i ribari donijeli su s otoka Tenerifa (Kanarski otoci)   primjerke čipke od agave kojeg su sestre benediktinke proučile i započele izradu hvarske čipke od agave. Čipku od agave izrađuju jedino redovnice u benediktinskom samostanu u gradu Hvaru.  Razlikuju se čipka zvanu tenerifa, zatim tenerifa s mreškanjem i mreškanje na okviru.

Sirovina za čipku je američka agava koja se udomaćila u našim krajevima. Niti za čipku se dobivaju od svježih listova agave koji ne smiju biti stariji od tri godine. Niti se izvlače do duljine od jednog metra, nakon obrade niti su tanke i bijele boje. Priprema se mora raditi tijekom vlažnog vremena (južine). Pripremi se podloga, bez nacrta, i na njoj se veze prema individualnoj želji i sposobnosti čipkarice što joj daje posebnost.

Slike 5 i 6. Hvarska čipka (MJ)

Agavine čipke se ne mogu prati, niti peglati, ali su, uz pažljivo čuvanje, veoma trajne. U benediktinskom samostanu čuvaju se pod staklom.

 

Čipka na batiće – Lepoglava

Pavlini (monaški katolički red 1270. – 1786.) su osnovali samostan u Lepoglavi 1400. Vjerojatno su oni donijeli vještinu izrade čipke na batiće u Lepoglavu. Vještinu je prihvatilo seosko stanovništvo, prvenstveno za izradu rubnog ukrasa bijele platnene nošnje. Izrada čipke organizirana je u školama, radionicama i na tečajevima.

Zahvaljujući Zlati pl. Šufflay koja prva organizira izradu čipke Lepoglavska čipka je doživjela svoj procvat krajem 19-tog stoljeća. Ona je čipku oplemenila narodnim ornamentom. Poslije Prvog svjetskog rata njezin rad je uspješno nastavila  Danica Brössler koja je podigla kvalitetu izrade čipke upotrebljavajući tanki konac i kombinirajući motive iz poznatih čipkarskih središta s narodnim i baroknim elementima. Zaslužna je za prepoznatljiv dizajn lepoglavske čipke pa je po njoj nazvano Čipkarsko društvo „Danica Brössler“ u Lepoglavi. Podignuta joj je spomen-ploča na gradskoj vijećnici u Lepoglavi.

Slika 7. Muzej lepoglavske čipke (MJ)

Lepoglavska čipka je poznata u svijetu, za istaknuti je da je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. osvojila zlatnu a u Berlinu 1939. brončanu medalju.

Za izradu čipke koristi se veoma tanak pamučni ili laneni konac. Lepoglavska čipka, bijela ili bež, sadrži stilizirane oblike flore i faune te barokne i geometrijske motive.

Od 1997. se svake godine u Lepoglavi održava Međunarodni festival čipke.

Čipka na batiće – Sveta Marija

Svetomarska čipka (Međimursko mjesto Sveta Marija)  spada među jednostavnije čipke koje se izrađuju s relativno malo batića. Izrađuje se iz jedne niti. Svetomarska čipka nalazi se na popisu (od 2009.) zaštićenih kulturnih dobara (nematerijalno kulturno dobro) Republike Hrvatske.

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

 

 

Komentari