HRVATSKA BAŠTINA – Marko Marulić
Slika 1. Spomenik Marku Maruliću u Splitu (MJ)
Marko Marulić (1450. – 1524.), bio je hrvatski književnik i kršćanski humanist. Rođen je u plemićkoj obitelji 1450. godine u Splitu gdje je i završio humanističku školu nakon koje je prema mnogim pretpostavkama studirao u Padovi za što nema dokaza. Bio je dobro obrazovan. Drago Šimundža je napisao (Marko Marulić pjesnik i didaktičar): “Bio je doista renomirani polihistor svog doba, ugledni humanistički i renesansni pjesnik i didaktičar, autor stručnih i literarnih djela.”
U rodnome kraju bavio se odvjetništvom te obavljao razne gradske dužnosti što ga je činilo središnjom osobom splitskoga humanističkoga kruga. Svojim pjesničkim djelima na hrvatskom jeziku iskazao je svoje domoljublje.
Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskom i hrvatskom jeziku. Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u 16. i 17. stoljeću doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili među najčitanijim tadašnjim duhovnim djelima.
Napisao je religiozni ep Judita na čakavskom narječju hrvatskog jezika te za njega kažu da je “otac hrvatske književnosti”. Ivan Kukuljević Sakcinski je 1869. nazvao Marka Marulića “ocem hrvatskog umjetnog pjesništva”. Nakon Kukuljevića se Marulića često naziva “ocem hrvatske književnosti” više simbolično nego stvarno jer hrvatska književnost započinje ranije. Ep Juditu napisao je 1501. a objavljen je 1521. u Veneciji. Također je na hrvatskom jeziku napisao spjev “Susana”.
Slika 2. Spomenik Marku Maruliću u Zagrebu (MJ)
Marulićeva djela
- Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca, ili Institucija (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, oko 1496., prvo poznato izdanje 1507.), zbirka poučnih pričica i anegdota iz Biblije i svetačkih životopisa u šest knjiga. Svrha je djela živim i sažetim primjerima, bez apstraktnih razmatranja, ponukati čitatelja na krjepostan život. Najprevođenije Marulićevo djelo, u njegovo vrijeme prevedeno je i na japanski!
- Evanđelistar (Evangelistarium, 1480. – 1500., prvo poznato izdanje 1516.), najznačajnije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, zasnovana na obradbi triju bogoslovnih krjeposti: vjere, nade i ljubavi, na koje se, po Maruliću, može svesti cijela Biblija.
- Davidijada (Davidias, oko 1517.) u kojem je u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara opjevao djela židovskoga kralja Davida, dosljedno se držeći Biblije, ali nasljedujući u jeziku, stilu i stihu rimske i ranokršćanske epičare. Djelo je koncipirano alegorijski, pa David predstavlja Krista, Šaul Židove koji ga progone itd., što je objašnjeno u proznome dodatku Alegorijsko tumačenje Davidijade (Tropologica Davidiadis expositio). Ep se smatra vrhunskim djelom ne samo hrvatskoga nego i europskoga humanizma.
- O poniznosti i slavi Kristovoj (De humilitate et gloria Christi, 1518.) na osnovi starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija.
- Pedeset priča (Quinquaginta parabolae, 1510.),
- Starozavjetne ličnosti (De Veteris instrumenti viris illustribus commentarium, oko 1517.–18.).
- O Kristovu posljednjem sudu (De ultimo Christi iudicio, oko 1520.–21.)
- Životopisu sv. Jeronima (Vita divi Hieronymi, oko 1507.) pridodao je polemičnu raspravu protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim bio Italac (In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt, prvo izdanje 1666.), u kojoj dokazuje da njegov omiljeni svetac potječe iz hrvatskih krajeva.
- Judita (1501.) “u versi haruacchi slozhena..” religiozni ep na čakavskom narječju hrvatskog jezika, nadahnuta je starozavjetnom junakinjom Juditom, tadašnjim zbivanjima (osmanlijski prodor na područje današnje Hrvatske), a istovremeno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
- Suzana, također napisana na hrvatskom jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
- I druga djela.
Marulićevi spisi doživjeli su velik uspjeh u Europi tijekom XVI. i XVII. st. Do danas su Institucija i Evanđelistar tiskani više od sedamdeset puta (na latinskom i u prijevodima na desetak jezika), Carmen de doctrina oko sto trideset puta (na latinskom i u prijevodima na sedam jezika).
Slika 3. Naslovnica knjige Drage Šimundže (MJ)
“Kao tipičan humanist većinu je djela (više od 80 posto sačuvanih tekstova) napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome (sačuvana su 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta). Književna mu je ostavština opsežna i raznovrsna: obuhvaća djela u stihu i prozi, kompendije i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Glavni su mu književni uzori bili Biblija, patristika i klasična antika. Gotovo u cijelom opusu zauzet je širitelj i tumač temeljnih zasada kršćanske moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost ćudorednoj pouci očitovao je izrazito humanističku obrazovanost i širinu interesa (književnost, povijest, arheologija, politika, pravo, slikarstvo). Na njegove nazore utjecao je i laički pokret »moderne pobožnosti«. Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučna, moralističkog i teološkog sadržaja.”
Slika 4. Nadgrobna ploča u crkvi sv. Frane u Splitu (MJ)
Važnost Judite
“Najznamenitije je Marulićevo djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili, 1501., prvo izdanje 1521.), prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku (6 pjevanja, ukupno 2126 dvostruko srokovanih dvanaesteraca s prijenosnom rimom). Na podlozi poetike biblijsko-vergilijevskih epova Marulić je u tom remek-djelu ostvario renesansnu sintezu hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Prozna posveta D. Balistriliću iznimno je važno autopoetičko očitovanje. Marulićevi suvremenici Juditu su izvrsno primili (tri izdanja u nepunih 18 mjeseci), imala je trajan odjek u hrvatskoj književnosti od XVI. st., a nedavno je zapažena i izvan hrvatskih granica pa je prevedena na engleski, madžarski, talijanski i francuski. Biblijska poema Suzana manjeg je opsega (780 stihova) i pjesničkog dometa.”
U Biblioteci Marulianum objavljeno je 8 knjiga o Marku Maruliću. O Maruliću su pisali: Mirko Tomasović, Branko Jozić, Branislav Lučin, Mladen Parlov, Nedjeljko Paro, Drago Šimundža i drugi.
Marko Marulić je umro 1524. i pokopan je u crkvi Sv. Frene u Splitu.
Posjeti Hrvatski Partenon, crkvu Sv. Frane na obali.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
