TwitterFacebookPinterestGoogle+

Neokomunistička Hrvatska (godina 2019.)

Slika 1. Likvidacija ranjenika (izložba 1945., MJ)

Nakon što su pobili i protjerali bivše vlasnike komunistički zločinci uselili su se u kuće i stanove žrtava, prisvojili njihova imanja i postali komunistička elita. Prije Drugog svjetskog rata pripadnici nove komunističke elite bili su krpaši, beskućnici, neradnici, zgubidani i teroristi. Borbu domoljuba za oslobođenje domovine komunisti su krajem rata prisvojili i usmjerili na borbu za vlast, za vlastiti probitak. Svi koji su smetali ili mogli smetati su fizički uklonjeni. Zločini su se višestruko isplatili jer su prisvojili tuđu imovinu, dobili dobro plaćeni državni posao, mirovine povlastice i počasti.

Danas preostali zločinci, njihova djeca, unuci i ideološki sljedbenici etiketiraju one koji otkrivaju istinu, one koji su žrtve njihova komunističkog terora pa zazivaju povratak komunističke diktature, čine verbalne zločine, željni su krvi i najradije bi pobili sve one koji ne misle kao oni, sve one koji otkrivaju istinu. Sebe nazivaju antifašistima (antife) a s antifašizmom nemaju nikakve veze. Nikada nisu bili antifašisti, bili su lenjinisti, staljinisti, maoisti, titoisti, znači fašisti leve orjentacije koji su ubili više od 100 milijuna ljudi u svijetu.

 

Slika 2. Likvidacija zarobljenika (izložba 1945., MJ)

Podsjetnik za antife ali i za premijera Plenovića o komunističkim zločinima:

  • Više od 600 masovnih grobnica u Sloveniji
  • Više od 940 masovnh grobnica u Hrvatskoj, od toga u Zagrebu i okolici oko 120.
  • Iz zagrebačkih bolnica komunisti su odveli i ubili 4.791 ranjenika. U jami Jazovki nađeni su posmrtni ostatci 476 osoba.
  • Ubili su 664 katolička svećenika, časne sestre i sjemeništarca.
  • Uništili su groblja hrvatskih vojnika iz Drugog svjetskog rata diljem Hrvatske.
  • Konfiscirali su imovinu stotina tisuća ljudi u Hrvatskoj, imovinu Katoličke crkve i mnogih udruga. Samo dio konfiscirane imovine je vraćen bivšim vlasnicima.

Komunistička vlast je ubila sve one koji su mislili drugačije, posebno su im smetali intelektualci i vlasnici nekretnina. I nakon 70 godina djeca i unuci zločinaca ne žele priznati činjenice o počinjenim zločinima već ih negiraju i pravdaju. Ubojice, koje su još žive, negiraju svoje zločine i zločine komunističke partije a neki ih i veličaju i opravdavaju!? Ubili su nevine ljude iz ideoloških razloga i koristoljublja (prisvajanje imovine žrtava). Nikada se nisu pokajali niti ispričali za učinjeno!

 

Slika 3. Ubojstvo prof. Ljudevita Juraka (izložba 1945., MJ)

 

 

Na popisu ubijenih nalazimo umjetnike (slikare, pisce, operne pjevače), znanstvenike, novinare, svećenike, časne sestre, sjemeništarce, pitomce, ranjenike, bolničare, političare. Poznati zagrebački stradalnici koji nisu bili nosioci vlasti:

  • dr. Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar,
  • Danijel Uvanović, fizičara svjetskog glasa. (Mjesto ukopa nije poznato! Također su osudili i ubili njegovu suprugu Zlatu).
  • Josipa Horvata, akademskog slikara, prvo su ga ubili pa su nakon tri mjeseca donijeli presudu. Mjesto ukopa se ne zna!
  • Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu
  • Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebački
  • Ismet Muftić, zagrebački muftija
  • Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj
  • Lipharda (Josipa) Horvat, katolička redovnica
  • Geralda (Ana) Jakob, katolička redovnica
  • Konstantina (Roza) Mesar, katolička redovnica
  • Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve (srpske nacionalnosti)
  • Grozda Budak, gimnazijalka, kći Mile Budaka
  • Agathe von Hausberger, američka novinarka
  • Emil Periška-Lalec, nogometaš, reprezentativac SHS-a (OI 1920.) i
  • mnogi drugi (popis je jako dug).

 

 

Slika 4. Ubojstvo časnih sestara (izložba 1945., MJ)

Treba spomenuti da su hrvatske žrtve koje su komunisti ubili dokazane (izvršene ekshumacije) i dokazive (poznate lokacije gdje je iskapanje prekinuto i lokacije koje su poznate a nisu istražene) za razliku od komunističko-četničkih mitova o Jadovnom i Jasenovcu gdje se broj žrtava višestruko uvećava bez ikakvih dokaza. Treba podsjetiti na činjenice:

  • Šuma Macelj (nađeni ostatci 1163 žrtve), još ima 130 neistraženih grobnica (procjena je od 13.000 do 15.000 žrtava),
  • Tenkovski rov Tezno (Istraživanjem 70 m rova nađeni su posmrtni ostatci 1179 žrtava. Rov je dug 3 kilometra, pored rova ima više grobnica. Procjena je od 15.000 do 70.000 žrtava).
  • Kočevski rog (prema svjedočenju izvršioca zločina oko 30.000 žrtava)
  • Jazovka (nađeni posmrtni ostatci 476 žrtava, ranjenici i bolesnici zagrebačke bolnice)
  • Huda jama – Barbarin rov 1416 žrtava, (ukupan broj oko 3.000 žrtava)
  • Rudnik Pečovnik (neistraženo, procjena oko 12.000 žrtava)
  • Novim istraživanjima u Zagrebu (u Gračanima, na Tuškancu i u Savskoj 77) nađeni su posmrtni ostatci više od 300 žrtava (a istražen je manji broj lokacija, u Gračanima 3 od 17 lokacija) itd.

 

 

Slika 5. Grobišta u Sloveniji i Hrvatskoj (izložba 1945., MJ)

Za počinjene zločine nitko nije odgovarao, neke istrage su pokrenute a nikad nisu završile, neke su obustavljen a mnogobrojne nisu ni započete. Znaju se imena počinitelja (zločinaca) ali neokomunistička vlast nije ništa poduzela niti želi poduzeti. Današnja Republika Hrvatska nije pravna država jer nije izvršila lustraciju (kao druge komunističke zemlje), nije se odrekla komunističkih kadrova niti komunističke ideologije pa je na dnu Europske unije. Nažalost, komunistima se zločin višestruko isplatio. O komunističkim zločinima se ne piše, ne govori javno. Ako netko iznese rezultate istraživanja o komunističkim zločinima slijedi progon onoga koji je objavio rezultate (slučaj novinara Tihomira Dujmovića).

O zločinima se javno moralo šutjeti sve do 1990./1991.  Hrvatski je Sabor osnovao Komisiju za ispitivanje žrtava rata i poraća 1992. Nakon što su iskopani posmrtni ostatci ubijenih u Maceljskoj šumi (posmrtni ostatci 1163 žrtve) rad komisije je blokiran. U Maceljskoj šumi ima još 130 neistraženih masovnih grobnica. Vlada druga Račana je Komisiju ukinula 2002. Posmrtni ostatci žrtava nađenih u Maceljskoj šumi su 12 godina bili na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. To je najbolji pokazatelj kako se takozvani antifašisti odnose prema žrtvama, kako shvaćaju ljudsko dostojanstvo i pravnu državu.

 

Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon II. svjetskog rata osnovan je 2011. Ured je ukinut (nakon godinu dana) nakon što su otkopane prva tri lokaliteta (od 17) u Gračanima gdje je prema izjavama svjedoka ubijeno oko 800 ljudi. Milanovićev SDP kao slijednik komunističke partije nije dozvolio otkrivanje istine. Daljnje istraživanje je organizirano pri Ministarstvu branitelja.

Prof. dr. Andrija Hebrang je bio volonter predsjednik Upravnog vijeća Ureda, u jednom razgovoru je kazao kako se Milanovićeva vlada odnosila prema istraživanjima komunističkih zločina: “Utvrdili smo trideset mogućih lokacija i počeli otkopavanja četiri lokaliteta. Otkopali smo posmrtne ostatke pobijenih pacijenata bolnice Brestovac na Sljemenu, ali i trideset malodobnih kostura s prostrijelima na na stražnjem dijelu lubanje. Ruke su im bile vezane debelom žicom Prikazali smo rezultate rada Ureda uz nazočnost velikog broja medijskih kuća. Samo je jedna od njih objavila kratku informaciju, ostale su dobile zabranu objavljivanja. Radi li se o državnoj cenzuri ili o autocenzuri urednika bolna je tema koja će se jednom otvoriti. Ugledni novinar Tihomir Dujmović napisao je u Večernjem listu kolumnu o tom događaju i istoga je dana dobio otkaz. Bio je to putokaz ostalima koji bi se usudili pisati istinu. Današnja Vlada također ne nastavlja daljnja iskopavanja, niti to može u sadašnjoj organizaciji u kojoj je za to zaduženo Ministarstvo hrvatskih branitelja prema starom SDP-ovom konceptu. Prema savjetima iz Vijeća EU, to mora raditi neovisno tijelo poput ureda ili agencije organizirano na županijskim razinama. U tom slučaju moglo bi se tražiti financijska sredstva EU fondova jer radi se o opsežnom i skupom poslu. Dali smo Vladi pismene prijedloge kako to učiniti, ali bez odgovora.”

O Gračanima: “Nažalost, od 17 lokaliteta za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo 3.”

“Poražavajuća je činjenica da grobnice u Gračanima još uvijek nisu otkopane, usprkos tome što su nam podaci o njima dostupni još od 1991. Najveće otpore istini o Gračanima, ali i šire, organizirao je SDP-ov ministar branitelja Predrag Matić. To je onaj ministar koji se je zajedno s Bojanom Glavaševićem na poznatoj snimci s kolegija ministarstva ismijavao mrtvim hrvatskim braniteljima. Matić je čak podigao spomenik u Granačina s falsificiranim umanjenim brojem ubijenih, te je uklesan broj od 134 žrtve umjesto 783!”

 

“Kasnije smo morali taj broj uklesan u kamenu ispraviti. Tako daleko seže mržnja i borba protiv istine! Slijedila je zabrana Ureda i zaustavljanje daljnjih otkopavanja kao i nastavka šutnje o najvećem poslijeratnom zločinu u Europi. Prema poznatoj preporuci rezolucije vijeća Europe o kominističkim zločinima, nema pomirbe bez istine. Bez istine o zločinima komunista nema pomirbe ni među Hrvatima. Možda baš zato ne dopuštaju daljnja iskapanja? To je mišljenje nas oko milijun Hrvata koji tražimo kosti naših otaca, ali nekoliko stotina tisuća pobijenih ostaju i dalje najveća tajna hrvatske države. Sličnu sudbinu imaju i hrvatska tijela pokopana u Sloveniji, gdje istraživanja uz velike otpore …”

Vijeće Europe je 2006. izglasovalo Rezoluciju 1481. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Sabor je iste godine, kao svojevrsni odjek Rezolucije 1481., donio vlastitu Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.

Nažalost Rezoluciju i Deklaraciju su ostale mrtvo slovo na papiru u Republici Hrvatskoj koja se hvali svojom europskom orjentacijom.

Komunisti su likvidirali sve one koji su im smetali ili su mogli biti prepreka za nesmetano vladanje. Uništili su građansku inteligenciju, uništili su obrtnike, poljoprivrednike, građanske udruge i nametnuli svoju ideologiju i diktaturu. Na temelju dosadašnjih nepotpunih istraživanja jasno je da su komunisti izvršili genocide nad hrvatskim narodom, likvidirali hrvatske intelektualce, umjetnike, domoljubne političare, svećenike, gospodarstvenike, seljake s ciljem zadržavanja vlasti a tobože izgradnje novog “pravednijeg” društva.

 

Slika 6. Preorano groblje na Mirogoju (MJ)

Komunisti (takozvani antifašisti) su osim likvidacija protivnika zatirali spomen na žrtve pa su uništavali groblja, zabranjivali sahrane ubijenih i postavljanje spomen obilježja, također su tijela žrtava polagali u neobilježene grobnice pa se za mnoge ne zna mjesto ukopa, uništavali hrvatska sela (naselja) i mijenjali imena naselja, zabranjivali povratak u ta mjesta.…

Danas u Republici Hrvatskoj ideološki i biološki nasljednici komuniste slave, obilježavaju ili negiraju zločine nad hrvatskim narodom pa time jasno pokazuju da RH nije pravna europska zemlja već balkanska neokomunistička zemlja koja se još nalazi u okovima komunističke ideologije.

Hrvatski političari će se 23. kolovoza lijepo slikati dati izjave o komunističkim zločinima i nastaviti s neokomunističkom politikom. Unatoč činjenica hrvatski političari će i dalje tvrditi kako je RH moderna države europske orjentacije, što je velika laž. 

Gospođe, gospodo, drugarice i drugovi moramo priznati činjenicu (nemojmo se zavaravati) da RH nije raščistila s komunističkom ideologijom već je sustavno provodi na drugi način u današnjim okolnostima. I danas progone domoljube, stvarne branitelje, vjernike i znalce koji temeljem dokumenata i materijalnih dokaza tumače povijest.

Na kraju, neki će prigovoriti zbog naslova. Naslov odgovara činjeničnom stanju: komunistički zločinci nisu odgovarali za učinjene zločine, nisu vratili imovinu bivšim vlasnicima, u hrvatskoj se veliča komunizam i zločinac Tito pored svih dokaza o počinjenim zločinima koje imamo, slave se zločini četnika nad Hrvatima, zločini počinjeni nad hrvatskim narodom tijekom Domovinskog rata nisu kažnjeni već su počinitelji nagrađeni, zemljišne knjige nisu sređene, na sudovima optuženi dokazuje nevinost umjesto da tužitelj dokazuje krivnju, provodi se cenzura, nekima se onemogućava egzistencija iz ideoloških razloga, u školama se uči komunistička varijanta povijesti, na fakultetima društvenih znanosti predaju djeca komunističkih ideologa (i zločinaca) itd… To je današnja “demokratska” Hrvatska!

U Plenkovićevoj “europskoj Hrvatskoj” zločinci (koji su još živi) uživaju u vilama i mirovini a pravosuđe istražuje je li neki mladac buntovnik uzviknuo ustaški pozdrav (bez ikakve veze s ustaštvom). Slavljenje zločinca Tita, korištenje komunističkog znakovlja u ideološke svrhe je dopustivo i poželjno u neokomunističkoj Hrvatskoj.  

Strašno je i uvredljivo vidjeti promotore komunističke ideologije, cenzure, antihrvatske politike na misama i procesijama.

Komentari