TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Razaranje Osijeka, lipanj – kolovoz 1991.

Slika 1. Crveni fićo, (MJ)

Treba zapamtiti:

„Tijekom velikosrpske agresije u Osijeku, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994., u bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo).“

Projekt Velike Srbije nije počeo 1990. već početkom 20. stoljeća kada su stvorena nova srpska sela na koridoru veze sa Srbijom. U ta nova srpska sela naseljeni su solunski borci. Koridor je išao selima: Dalj, Vera, Bobota, Silaš, Staro Tenje, Palača, Ada, Petrova Slatina, Koprivna, Paulin Dvor, Šodolovci, Dopsin, Čepinski Martinci, Čokadinci, Podgorač, Budimci, Bela Loza, Podgorač i dalje preko Krndije prema Orahovici. Nakon 1945. izvršeno je dodatno posrbljavanje doseljenicima (četnicima koji su prešli u partizane) iz Like, s Korduna i Banovine te iz BiH. 

Koridor nije bio neprekidan jer su se na putu našle Našice, Donja Motičina i hrvatska sela Ćelije i Vuka (Josipovac). Budući da je hrvatsko selo Ćelije bilo na crti zamišljenoga koridora i smetalo povezivanju pobunjenih Srba, oni su ga okupirali 7. srpnja 1991., a 9. srpnja 1991. su ga spalili.

Kronologija agresije na Osijek i okolicu lipanj – kolovoz 1991. godine:

  1. lipnja 1991. godine (dva dana nakon proglašenja nezavisnosti ) JNA je na osječke ulice izišla s 4 tenka i demonstrirala silu. Tenkovi su jurili osječkim ulicama, pucalo se po koloni vozila i ranjeno je više od 20 civila. Demonstrirajući silu po osječkim ulicama, tenk JNA je na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice zdrobio crvenoga fiću. Snimku toga divljačkog prizora objavile su sve svjetske agencije. Ta slika je postala simbol otpora.

Godine 2011. „crveni fićo“ dobio je spomenik u Osijeku koji trajno podsjeća na taj događaj koji simbolizira odlučnost i otpor maloga hrvatskog čovjeka prema sili i agresiji.

Vlasnik „crvenoga fiće“ bio je hrabri Branko Breškić koji je kasnije postao hrvatski branitelj (preživio je rat; umro 2001. godine).

 

29. lipnja 1991. četnici su iz Tenje minobacačima napali Osijek.

4. srpnja 1991. pucnjava po istočnim dijelovima grada

7. srpnja 1991. agresor zauzima Tenju, prigradsko naselje Osijeka.

9. srpnja 1991. granata ispaljena iz tenka razorila stan na sedmom katu stambene zgrade u naselju Sjenjak.

11. srpnja 1991. u policijskoj akciji MUP-a RH koja je trajala 10 sati, osječka je policija uhitila grupu srpskih terorista. Istoga dana srpski su teroristi upali u Stadionsko naselje u Osijeku i napali policijsku ophodnju.

27. srpnja 1991. JNA je gađala osječku bolnicu.

29. srpnja 1991. silni topnički napad na Osijek, na sve dijelove grada

 

Slika 2. Glas Slavonije (gskos.unios)

1. kolovoza 1991. u Osijek su teglenicama za rasuti teret stigli prognanici iz Aljmaša, Dalja i Erduta.

12. -18. kolovoza 1991. granatiranje Osijeka i Belog Manastira iz Tenje, vojnog pologona „C“ , Bijelog Brda

19. kolovoza 1991. JNA je zrakoplovstvom napala Osijek, pri čemu su pogodili osječku katedralu, industrijske pogone i ubili dvije žene. JNA i srpska paravojska iz minobacača i strojnica s poligona „C“ pucali su po civilnim objektima u Osijeku. Gađali su stambene četvrti u središtu grada, zgradu općinske uprave, energetska, Svodovodna i druga postrojenja u tvornici

21. kolovoza 1991. srpske snage poduzele su veliki topnički napad na Osijek i okolna sela, pri čemu su ranjena 23 civila. Zrakoplovi JNA napali su kolonu automobila u kojoj su bili strani novinari.

23. kolovoza 1991. JNA i srpska paravojska okupirali su cijelu Baranju i došli nadomak Osijeka. Agresor je Osijek okružio sa sjevera, istoka i juga i spremao se za potpuno okruživanje i zauzimanje grada.

26. kolovoza  1991. ustrojen hrvatski samostalni bataljun Baranja.

27. kolovoza 1991. zaprekama i minama je blokiran izlaz s poligona “C”, minirani su ulazi u grad Osijek, a snage MUP-a RH i ZNG na svim su prilazima gradu.

28. kolovoza TV snimatelj HTV studija Osijek Željko Kaić ubijen je, a njegov kolega Dragan Krička teško ranjen kada je JNA na njih otvorila topničku paljbu dok su snimali TV prilog.

Agresor je pucao po Općoj bolnici (u prva četiri mjeseca agresije na bolnicu je palo 350 granata), Stanici hitne medicinske pomoći, sanitetskim vozilima, školama, vrtićima, sakralnim objektima, kazalištu, Tvrđi, Europskoj aveniji, stambenim objektima i industrijskim postrojenjima.

Nijedna od organizacija za ljudska prava nije tražila kažnjavanje naredbodavaca i izvršitelja zločina prema civilima pa se može zaključiti da su bili u službi agresora.

 

Komentari