HRVATSKA BAŠTINA – Evanđelistari
Slika 1. Trogirski evanđelistar (MJ)
Evanđelistar je liturgijska knjiga Zapadne crkve koja sadrži odlomke četiriju evanđelja.
Sačuvano je više iluminiranih evanđelistara: najstariji je Splitski evanđelistar, pisan poluuncijalom i karolinom u VIII. st. (dopunjen u X. i XI. st.), Šibenski evanđelistar pisan karolinom u XI. st., Osorski evanđelistar (sada u Vatikanu) pisan beneventanom u drugoj polovici XI. st., Trogirski evanđelistar iz XIII stoljeća i dr.
„Evangelium –blaga poruka- nije samo uspjeli književni opis života i rada osnivača kršćanstva, Isusa Krista, nego i najplemenitiji proglas čovječanstva o vrednovanju ljudskog života i najsavršeniji ustav međusobnoga društvenog življenja ljudi na zemlji što su ga ikada u povijestri izgovorila čovječja usta. Za filozofe evanđelje je utjelovljenje mudrosti, za kršćane Božja riječ..“ (Uvod Josipa Bratulića Trogirskom evanđelistaru, Književni krug Split 1997. ).
U Hrvatskoj su poznati evanđeoski kodeksi Splita, Trogira, Šibenika, Zadra, Raba, Osora, Dubrovnika i Zagreba. Te knjige „ne samo da su najljepše napisane i opremljene srednjovjekovne knjige nego i najstariji spomenici hrvatske pismenosti čiji početak obilježava Splitski evanđelistar iz VIII. stoljeća, a kruni najljepših biserom knjižne djelatnosti Trogirski beneventanski evanđelistar“ (M. Demović)
Splitski evanđelistar
Splitski evanđelistar (lat. Evangeliarium Spalatense) je najstarija sačuvana rukopisna knjiga (kodeks) u Hrvatskoj. Pisan je latinskim jezikom. Čuva se u Riznici splitske katedrale, a datira se u 8. – 9. stoljeće. Ima i mišljenja da je nastao i ranije, u Saloni.
btr
Slika 2. Kopija splitskog evanđelistara (MJ)
Sastoji se od 309 pergamentnih folija, složenih u kvaternione kojih je u početku bilo i do 43, ali nisu svi sačuvani. Tekst je pisan u dva stupca na stranici. Sadrži četiri evanđelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu), a koristio se kao liturgijska knjiga u svečanim prilikama. Nastanak i podrijetlo evanđelistara još nisu razjašnjeni.
Reprint-izdanje Splitskoga evanđelistara predstavljeno je 5. svibnja 2004. (2005.) u splitskoj katedrali, u sklopu jubilejskoga obilježavanja 1700 godina mučeništva sv. Dujma.
Iz zapisa na marginama teksta, pisanih beneventanom, karolinom i rimskim kurzivom, koji su nastali od 10. do 13. stoljeća, može se pratiti crkvena povijest, i u njima se mogu pročitati pred splitskim nadbiskupima zakletve njegovih sufragana, među kojima i poznatoga ninskog biskupa Grgura.
Trogirski evanđelistar
Trogirski evanđelistar – Evangelium (blaga poruka), iz prve polovice 13. stoljeća, pisana uglatom beneventanom (latinično pismo oblih i uglatih slova). Prvo izvješće potječe od arheologa Frane Bulića, 4. svibnja 1895. Evanđelistar je uvezen u drvene daščice obložene crvenim baršunom.
Trogirski blagdanski evanđelistar zasigurno je najljepši kodeks stare hrvatske književne djelatnosti i jedan od najljepših beneventanskih rukopisa na svijetu. Pisan je poluuglatom dalmatinskom beneventanom, u razdoblju od kraja 11. do početka 13. stoljeća. Rad je više pisara i najvrsnijih minijaturista, a ukrašen je sa 122 velika inicijala koja se pružaju, gotovo redovito, kroz čitavu stranicu. Ilustriran je s pet većih uočljivo lijepih minijatura.
Slika 3. Trogirski evanđelistar (MJ)
Korice su ukrašene veoma lijepo izrađenim baroknim okovom po rubovima i s reljefnim medaljonom u sredini sa simbolom sv. Ivana Evanđelista na licu i sv. Mateja na naličju -Okov kao i baršunasta obloga potječu iz XVII. stoljeća. -Između drvenih korica uvezano je veoma čvrsto 110 listova pergamene. -Numeracija počinje trećim listom, koji je označen arapskim brojem 1 te numeracija teče do broja 108. Veličina listova je 290 x 190 mm, a na svakoj stranici je 19 redaka. Naslovi su pisani crvenom bojom, a glavnina teksta crnom. Početna slova rečenica, koja su i veća, izrađena su višebojno (uz neke izuzetke). Svaka nova perikopa počinje velikim iluminiranim inicijalom koji se katkada proteže uzduž čitave stranice. Uz to je kodeks ilustriran sa pet razmjerno velikih minijatura.
Jezik svih perikopa je latinski, preuzet iz Vulgate, ali postoji nekoliko značajnih tekstualnih razlika. –
Slika 4. Trogirski evanđelistar (MJ)
U iluminacijama su, naime, zastupljena iskustva bizantskog iluminatorstva, te onog iz susjedne Italije, osobito iz Montecassina i Venecije, a k tome još i dostignuća irskih i anglosaksonskih iluminatora.
U Trogiru se čuvaju tri kodeksa pisana beneventanom, srednjovjekovnim minuskulnim pismom koje je bilo u upotrebi isključivo u južnoj Italiji i Dalmaciji. Riječ je o već spomenutom raskošno iluminiranom Evanđelistaru, Epistolaru i skromno ukrašenu Evanđelistaru, najvjerojatnije iz 1259. godine.
Trogirski iluminirani rukopisi spadaju u vrhunce iluminatorske djelatnosti toga razdoblja. Posebno mjesto među iluminiranim rukopisima XIII. stoljeća zauzima Trogirski evanđelistar, usporedno sa Epistolarom i Evanđelistarom iz 1259. godine. Ljepota stila, osjećaj za oblikovanje i nesumnjive vrijednosti prelijepih iluminacija s nizom inicijala obilježavaju knjišku djelatnost dalmatinskog područja. Poruke i riječ Božju koje donose na svojim stranicama, popraćena slikovnim prikazima, uvijek iznova pred čitatelja postavljaju jednako važna i aktualna moralna pitanja.
Slika 5. Trogirski evanđelistar (na hrvatskom (MJ)
O Trogirskom evanđelistarima su pisali Anđelko Badurina, Irena Benyovsky, Ivo Frangeš, Rozana Vojvoda, Joško Belamarić, Bratislav Lučin, Marko Trogrlić, Josip Vrandečić i drugi.
Osorski evanđelistar
Gradić Osor leži na uskoj prevlaci između otokâ Cresa i Lošinja. U Osoru je bio romanički benediktinski samostan s bazilikom sv. Petra (XI. st.). Poznat je osorski evanđelistar koji je pripadao benediktincima, druga polovica XI stoljeća. Pisan je beneventanom (vrsta latinice) na pergamentu i urešen minijaturama montecassinskoga tipa. Evanđelistar ima 59 listova veličine 11×19 cm s inicijalima i ukrasima. Na kraju izbornih evanđelja je svečana pjesma Exultet u kojoj se moli za bizantskog cara i hrvatskog kralja Zvonimira. Kodeks je iluminiran životinjskim i biljnim motivima, a na dva mjesta pojavljuju se i ljudski likovi. Čuva se u Vatikanu (Bibloteca Apostolica Vaticana). Bogato oslikana rukopisna osorska knjiga sadrži ulomke iz evanđelja počevši od blagdana Bogojavljenja do blagdana sv. Andrije Apostola. Za glazbu je hrvatskog srednjovjekovlja važna činjenica da su na samom kraju knjige zabilježena i notirana tri liturgijska recitativa s napjevom, i to Genealogija (Kristovo rodoslovlje) po Luki, Exultet – tj. pohvala uskrsnoj svijeći i Bogojavljenski navještaj blagdana.
Ova glazbena knjiga bila je u uporabi, u Osoru, sve do kraja 13. stoljeća, na što upućuju naknadno dopisani napjevi pohvala (lauda), i to u čast pape Grgura, kralja Ludovika i biskupa Mihaela.
Slika 6. Muzej u Osoru (MJ)
Vekenegin evanđelistar ili časoslov
Vekenega (Zadar, pol. 11. stoljeća – 27. rujna 1111. ) potječe iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca, opatica samostana benediktinki sv. Marije u Zadru i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici 1096. godine naručila je u skriptoriju samostana sv. Krševana svečani evanđelistar (časoslov).
Evanđelistar sadrži 196 listova, svaka stranica ima 19 redaka. Tekst je ispisan beneventanskim pismom, koje se u Dalmaciji i Hrvatskoj koristilo od 10. do 13. stoljeća na pergamentu. U njemu je zabilježen dugačak napjev uskrsnog hvalospjeva (Exultet), u čijem se zaključnom dijelu spominju bizantski car, zadarski prior, papa, zadarski biskup, a na kraju poimence Vekenega i samostan sv. Marije. Bogato je iluminiran s 165 inicijala.
Uz Trogirski evanđelistar iz 13. stoljeća, Vekenegin evanđelistar spada u najljepše dalmatinske beneventanske rukopise. To je pravo remek-djelo sitnoslikarske umjetnosti. Danas se Vekenegin evanđelistar čuva u Bodleian Library u Oxfordu.
Hrvatska pošta je 1996. godine obilježila 900-tu obljetnicu Vekeneginog evanđelistara izdavanjem prigodne poštanske marke.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
