TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Hvarsko kazalište

Slika 1. Arsenal (MJ)

Hvarsko kazalište započelo je s radom 1612. godine, svoja vrata je otvorilo svim staležima pa je prvo (ili među prvima) komunalno kazalište na tlu Europe. Prije Hvarskog kazalište u Europi su otvorena kazališta Teatro Olimpico u Vicenzi 1585. i Teatra all’antica u Sabbioneti iz 1588. Ova činjenica osigurava Hvarskom kazalištu važno mjesto u povijesti kazališta. Arsenal, najvažnija javna građevina u Hvaru, je vojno pomorsko skladište izgrađeno u razdoblju između 1292. i 1331. Nadogradnjom Arsenala, za vrijeme kneza Petra Semitecola, početkom 17. stoljeća izgrađen je prostor za kazalište.

 “Na nadvratniku ulaznih vrata kazališta na Belvederu – terasi Fontika uz sjevernu fasadu Arsenala, upisano je: ANNO SECVNDO PACIS MDCLXII. Godina 1612., kako govori natpis, druga je godina socijalnog mira između zavađenih staleža hvarske Komune.

Izgradnjom kazališta Semitecolo je svim staležima ravnopravno ponudio prostor za kulturne i društvene sadržaje. Na taj je način, za to vrijeme gotovo nezamislivo demokratično, stvorio prvo javno kazalište u Europi.” (Viši kustos prof. Mirjana Kolumbić).

“U nedostatku arhivskih i materijalnih ostataka iz ranog 17. stoljeća možemo pretpostaviti da je hvarsko kazalište prvotno imalo renesansni oblik. Sačuvani interijer – pozornica i gledalište sa ložama, potječe iz 1803. godine, kada je osnovano Kazališno društvo, koje je kao asocijacija naprednih građana iz temelja obnovilo vojskom opustošeni prostor. Obnavljano i preuređivano, današnji neobarokni izgled hvarsko je kazalište sačuvalo iz sredine 19. stoljeća, čime se svrstava u deset najstarijih baroknih teatara Europe. Skromne dimenzije pozornice i prilično uske lože, a posebno bliski kontakt između gledališta i scene, daju ovom kazalištu izuzetno humanu dimenziju zbog čega su mnogi glumci veoma rado u njemu glumili. U europskim relacijama rijetkost su i dvije sačuvane zidne scenografije sa začelnog zida pozornice. Starija freska iz 1819. godine i danas se nalazi na pozornici. Naslikao ju je majstor Petar Galasso za vrijeme priprema Kazališta za karnevalsku sezonu. Drugu slikariju s prikazom kneževog dvora negdje oko 1900. godine, naslikao je Nikola Marchi. Ista je restaurirana i postavljena na pomične panoe.

Od samog osnutka, kroz gotovo četiristo godina svog postojanja, kazalište je bilo središte kulturnog i društvenog života Grada i Komune. Najintenzivniji scenski život odvijao se kroz 19. stoljeće, posebno za vrijeme Karnevala, kada su se održavale glazbene i scenske priredbe, te maskirani i svečani plesovi-cavalchine. U kazalištu su nastupale domaće diletantske i glazbene družine, strani glumci i glazbenici, orkestri i opere. U jednoj se kazališnoj sezoni znalo na ovoj pozornici odigrati i preko trideset predstava. Nakon što je 1921. godine, Kazališno društvo prestalo s radom, kazalište je došlo pod upravu Općine Hvar. Kroz dvadeseto stoljeće, tek nužno održavano, kazalište je i dalje bilo središte rada domaćih i stranih amaterskih i profesionalnih ansambala. Zadnjih dvadesetak godina, kazalište kao i Arsenal u kojem je smješteno, bilo je trošno i statički nesigurno. Stoga se u njemu tek rijetko održavalo manje komorne priredbe. Kao rijedak muzejski prostor bio je posjećivan od stručnjaka, turista, studenata i đaka.” ( Viši kustos prof. Mirjana Kolumbić).  

 

Kazalište je današnji izgled dobilo obnovom s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Nova obnova započela je 1990., do 2012. obnovljen je Arsenal s kazalištem osim interijera. Godine 2012. Hvarsko kazalište je slavilo 400-tu obljetnicu postojanja kada započinje obnova interijera. Obnova je završena 2019.  i obilježena je trodnevnim svečanim programom (od 1. do 3. svibnja) u okviru 46. Dana hvarskog kazališta, znanstvenog skupa u koji se već više od četiri desetljeća (od 1973.) održava u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Književnoga kruga Split, Grada Hvara i Hvarskog pučkog kazališta.  

Slika 2. Hvar, Arsenal (MJ)

Za spomenuti je da su na otoku Hvaru nastale Robinja Hanibala Lucića i Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića. Obnovom kazališta započinje njegov novi život na radost umjetnika i gledatelja.

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

 

 

Komentari