Molitva – Nedjelja, 27. listopada

  • Written by:

Božja prisutnost
Ponekad sam obuhvaćen brigama ovoga svijeta.
U vremenu, kao sada, daj da budem svjestan ugodnosti tvoje prisutnosti
i neograničene ljubavi prema meni.

Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.

Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?

Riječ Gospodnja
Lk 18,9-14
U ono vrijeme nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu reče Isus ovu prispodobu:

“Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako, u sebi, molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’ Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grješniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Jesam li šokiran i sablažnjen ovom prispodobom o farizeju i cariniku, ili otkrivam farizeja i carinika u mome srcu? Ponekad ne mogu izbjeći osjećaj moralne nadmoći i svetosti nad drugima, ili prema određenoj osobi, bez obzira koliko se trudio da ne budem. Ponizno ću moliti za svjetlo da vidim duboke korijene oholosti u mome srcu, i za milost stvarne poniznosti.
Provest ću neko vrijeme ponavljajući, možda u ritmu disanja, carinikovu molitvu koja mu je donijela mir s Bogom: “Gospodine, smiluj se meni grješniku.”

Razgovor
Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content