DON MARINKO MLAKIĆ: Spasenje u mojoj kući
(31. nkg C, kraće)
Obraćenje je vrlo zahtjevan proces. Ono traži korjenitu nutarnju preobrazbu, promjenu dotadašnjim životnih oslonaca, razmišljanja, očekivanja, planova… Uz to ono podrazumijeva nemilosrdan obračun sa svim tragovima grijeha, zabluda i loših navika, koji znaju biti duboko ukorijenjeni u naše biće. Obraćenje Zakeja, ispričano kao vrlo živopisna priča, nudi nam jako dobar uvid u proces obraćenja.
Zakej je bio nadcarinik. Zbog sluganstva tuđinskoj vlasti, zbog odbacivanja vjere svojih otaca te zbog bešćutnosti i lopovluka kojim su se redovito služili, carinici su u očima svojih sunarodnjaka Židova bili ubrajani u najomraženiju skupinu ljudi. Za Zakeja kao nadcarinika sve je to višestruko vrijedilo. Bio je malen rastom, kaže evanđelje. Ta malenost nije samo obilježje Zakejeva vanjskog izgleda. On je bio malen u duši. Maleni su bili obzori njegova života. Stisnut je u svoje zablude i grijehe te očajnički traži kako da iz njih izađe. Nutarnju stisku pojačava značenje njegova imena (Zakej znači čist). Doima se ironično. Ime u Svetom pismu upućuje na identitet osobe. Njegovo nutarnje stanje bilo je u tragičnom neskladu s njegovim imenom, odnosno s onim što je on trebao biti. Čovjek je stvoren da bude čist od svake neurednosti i nema mira dok je ne ostvari. A može je dostići jedino onda kada ga Bog svojom milošću dotakne i očisti.
Priliku da se izbavi iz svoje nepodnošljive duševne stiske Zakej vidi u Isusu. Vjerojatno je čuo za nj, da je prijatelj carinika i grješnika i da rado boravi u njihovim kućama bez obzira što su mu to drugi silno zamjerali. Nemir se u Zakejevoj duši sasvim razbudio kada je doznao da Isus na svom hodočašću prema Jeruzalemu prolazi kroz Jerihon. Gonjen silnom željom da ga vidi penje se na stablo uz put kojim je Isus imao proći.
Isus primjećuje Zakeja i obraća mu se. On u njegovom uspinjanju na stablo iščitava želju da poraste dušom, da se oslobodi svoje malenosti i zarobljenosti lažnim bogatstvom. Bog dolazi u susret svakme tko ga iskreno traži.
Isus se sam poziva da pođe u Zakejevu kuću. Kuća, naš dom, jedna je od životnih potreba s kojom se ponajviše poistovjećujemo. Ona odražava našu nutarnju narav, životna opredjeljenja, uspjehe i neuspjehe, materijalno stanje, društveni status… Kada ti netko dolazi u kuću time ti iskazuje najveće poštovanje. To je razmjena života. Isus Zakeja dolaskom u njegovu kuću želi u potpunosti susresti i upoznati. Želi upoznati njegovu dušu i srce. S njime želi potpuno razmijeniti dar života. Isus Zakeju donosi dar spasenja, a Zakej Isusu daruje svoju dušu, svoju zahvalnost i povjerenje.
Dolaskom Isusa i njegova spasenja Zakej se mijenja. Mijenjaju se obzori njegova života, njegova opredjeljenja, prioriteti i pogledi na druge. Sada sasvim čisto, u Božjem svjetlu, on vidi sebe i druge. Čisto vidi dobro i zlo, pravdu i nepravdu, grijehe i zablude, svoje i tuđe, bogatstvo i siromaštvo života. Sve mu to sada postaje sasvim jasno. I on sada više ne gleda kako da uzme, prevari ili otme od drugih nego kako da ispravi nepravdu i podijeli siromasima. Želi dijeliti radost spasenja koje je došlo u njegovu kuću.
Onog trenutka kada prekinem s nepoštenjem, nepravdom, lažima, krađom i kad počnem život upravljati dobrotom i ljubavlju, kada svojim novcem i svime što posjedujem započnem raspolagati tako da mi služi za izgradnju ljubavi, pravde i mira svima oko sebe, mojoj kući dolazi spasenje. Moj život, moja kuća, sve oko mene odiše prisutnošću kraljevstva nebeskog.
Isusu je važan svaki čovjek bez obzira koliko grješan bio. On u svojim odnosima prema ljudima savršeno razdvaja izgubljenog čovjeka, koji je uvijek Božja slika i vrijedan ljubavi, od grijeha koji ga čini izgubljenim, malenim i nečistim. Pri tome nema ni malo obzira za prigovore drugih. Isus je slika Boga nevidljivoga, odraz njegova milosrdnog Lica. Po njemu Bog traži izgubljeno da ga povrati k sebi, palo da ga uzdigne.
Bog čuje vapaje svakog nemirnog srca. On bolje od nas samih pozna što se događa u našim dušama. Poznata mu je svaka naša malenost i izgubljenost, svaka tjeskoba i nemir. Bog je tu. Sam nam dolazi u susret da nas spasi. Možemo ga svaki čas vidjeti. Ali on treba našu gorljivu želju da primimo dar spasenja.
Potrebno je zato da iskoračimo, da se izdignemo iznad svega onoga što nas ostavlja nemirnim, lažno bogatim i krivo ostvarenim i da tražimo Boga. I da ga tražimo na mjestu gdje ga možemo vidjeti.
Isus donosi spasenje i mojoj kući. Kada mu otvorim vrata i primim ga u svoj život, on u nj unosi svoje spasenje. Kao što je nečisti Zakej postao čist, tako s njime, i samo s njime, i naša duša puna nečistoća može ponovno postati čista.
Don Marinko Mlakić
