TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Petak, 15. studenog

  • Written by:

Božja prisutnost
Gospodine, tu si i uvijek čekaš na mene.
Neka nikada ne budem prezaposlen da ne bih mogao
naći vremena i biti s tobom.

Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.

Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Lk 17,26-37
U ono vrijeme Isusu reče svojim učenicima: “I kao što bijaše u dane Noine tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.

Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A Isus im reče: “Gdje bude trupla ondje će se okupljati i orlovi.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U mjesecu studenom Crkva predlaže da se sjetimo onih koji su otišli pred nama. Potiče nas da razmišljamo o vlastitoj prolaznosti i, kako tekst kaže, o kraju svijeta.
Kao što znamo iz iskustva mnoštvo nas događaja uhvati nespremne upravo onda kad pomislimo da će se svakodnevni život nastaviti kao i obično. Takvi nas trenutci zaustave i počnemo razmišljati čemu sve i zbog čega uistinu živimo? Bog nam pomaže živjeti naš život putujući prema njemu.
Imam li svijest kako sam ovdje samo hodočasnik i da hodam prema vječnoj domovini na nebesima?

Razgovor
Dragi Isuse, otvaram ti svoje srce.
Mogu ti reći sve što me muči.
Znam da se brineš za sve što se tiče moga života.
Nauči me da živim u znanju da se ti brineš danas za mene,
da ćeš se brinuti sutra i sve dane moga života.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari