Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

Bliži se najtužniji dan u hrvatskoj povijesti, Dan sjećanja na žrtvu grada Vukovara.
Često razmišljam o Hrvatskoj koja se hrabro izborila za slobodu u Domovinskom ratu. Dođe mi da zaplačem kad se sjetim slika razrušenih gradova i protjeranih ljudi. Važno je biti domoljub, jer to znači da volimo svoju zemlju bez obzira kakva ona bila. Mislim da bi se svaki domoljub trebao sjetiti tih strahota, ne samo na obilježavanju blagdana nego svaki dan.

Najviše se divim hrvatskim braniteljima. Oni su se danju i noću borili da mi možemo živjeti u slobodi. Za mene su oni istinski heroji jer su se srcem i dušom borili za jedinu nam domovinu Hrvatsku.

Rastužuje me kada na vijestima čujem koliko se ljudi odselilo iz naše prekrasne domovine. Ljudi odlaze u razvijenije zemlje zbog novca i boljeg životnog standarda. Ne shvaćaju da im je ovdje život ljepši. Također me ljuti koliko mi Hrvati malo znamo o svojoj povijesti. Kad bi netko drugi imao takvu povijest kao mi, oni bi se samo hvalili.

Imamo prekrasnu prirodu i prelijepe kulturne spomenike. Turisti zbog toga i dolaze, a mi ne shvaćamo da živimo u predivnoj zemlji. Volio bih da mi Hrvati više volimo Hrvatsku. Kad bismo je više voljeli, život u njoj bi bio još ljepši.

I zbog svega ovoga mogu ponosno reći da sam Hrvat i da volim Hrvatsku.

Roko Vučetić, 6.c
OŠ Mertojak

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save