U Tjednu sjećanja u Splitu predstavljena knjiga “Veslo” dr. Zdenke Čorkalo
„Idući za njima, tim putem nema tuge koju se nije moglo sresti, ni smrti koja nam nije redovito dolazila ususret…“
Bilo je dostojanstveno, svečano i ponosno u dvorani “Vinka Draganje” kod ljubaznih dominikanaca, 18. studenoga kada je predstavljena 11. knjiga “Veslo” naše knjževnice dr. Zdenke Čorkalo, kao kruna na završetku osmodnevnog programa Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju u Splitu i gradovima diljem Dalmacije. Dupkom ispunjena dvorana, gdje se tražila stolica više, potvrđuje njezinu spisateljsku vrijednost kojom nas gotovo svake godine obraduje novom knjigom. “Kao što patnje Vukovara i Škabrnje simboliziraju golgotu Domovinskog rata, ponos pobjede i klik slobode, tako i ova knjiga prenosi događaje i emocije pojedinaca, skupina, obitelji, ratnih patnika, kao svjedočanstvo i simbol istog vremena. Doživljaji su liječnice, anesteziologinje na zadatku na prvoj crti bojišnice od sjevera do juga Domovine. Njezino pero je poput vještog kirurga i psihijatra zajedno, koji strpljivo ulazi u labirinte ljudskih duša trudeći se postaviti pravu dijagnozu kako bi i lijek bio djelotvoran”. Kazala je autorica ovog teksta zahvalivši na pažnji prisutnima u dvorani u ime Hrvatske udruge Benedikt organizatora večeri. Za ovakvu svečanost zaslužni su i ugledni predstavljači: fra Hrvatin Gabrijel Jurišić iz Sinja, fra Miljenko Stojić, suvremeni hrvatski književnik i teolog iz Širokog Brijega, g. Ljubo Krmek hrvatski književnik, predsjednik Južnohrvatskog ogranka Društva hrvatskih književnika te voditelj programa g. Mladen Vuković, hrvatski književnik i novinar. Riječi predstavljača osnažili su glasovi pjevačkih legendi, skupine Corus cantores iz Vranjica, vjernih Zdenkinih pratitelja. Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić je vrlo rječito predstavio knjigu „Veslo“, zbirku tekstova objavljenih u časopisu Hrvatsko slovo, u knjizi podijeljenih u dva dijela. U svojem izlaganju naglašavao je vrlo zanimljive poruke i razmišljanja iz knjige. Duboko dirnut istinom u tekstu, O starom groblju na Sustipanu, seždeset godina kasnije, naglasio je okrutnost zločina nad mrtvima, kao i uništavanje spomeničke baštine nadgrobnih spomenika, umjetničkih djela Rendića, Rosandića i Meštrovića. „U kakvom smo to mraku živjeli kada se zločin proglašavao napretkom neprikosnovenom Odlukom?“, pitao se fra Gabrijel. Samo hrabri Matošev Samac usred svemira, bio je pjesnik Tonči Petrasov Marović sa svojom elegijskom pjesmom „Sonata za staro groblje na Sustipanu“. Poslao je svoj vapaj i zašutio jauk. Fra Miljenko Stojić nastavio je svoja razmišljanja na tragu prethodnika s posebnim osvrtom na stil i jezične figure koje vrlo često susrećemo u tekstovima dr. Čorkalo. Nije mogao preskočiti priču Mudroslovica s vrlo zgodnim komentarom na prošla vremena kada su mudroslovice koristili oni koji su postali “avangarda društva“ odlukom „gospodara praznina“. Voditelj programa, g. Mladen Vuković je odabrao aforizme kojima knjiga obiluje. Oni čine prepoznatljivost rukopisa ove književnice. Nekoliko zanimljivih: S punim srcem je teže upravljati nego s praznim/ vrijeme umanjuje sitnice, a velike doživljaje ne/nema kajanja bez djela/zlo se ničega ne boji, a dobro se svega boji/ ponekad život stavi točku gdje je bio zarez/. Koliko god doživljaj bio dramatičan, ljudski potresan, njezino pero ne otkriva sve što vidi, ali dovoljno da je čitatelju slika jasna kao na filmskom platnu ili kao u priči Hrvatski kositreni vojnik“. Ako je sve, onda tu mora doći i bitni dio povijesti, zbog koje je i započeo Domovinski rat, ali namotano klupko mi se više neda odmotavati. Jedva sam ga i jutros otkotrljao od sebe pomažući se propisanim tabletama. I ovaj razgovor će me protresti, ostaviti nesabranog, morat ću se krpati tko zna do kada. A opet, mislim, možda sam baš ja taj koji im treba bar nešto reći kako je bilo.“ Ovo pitanje presudilo je odabiru baš ovog teksta koji nam je autorica pročitala, jer istina o Domovinskom ratu treba živjeti sveudilj u našem sjećanju.
Esejistički način pripovijedanja, mekim, pitkim, jasnim i eksplicitnim rečenicama, naizgled jednostavnim, čine vrijedno štivo protkano dubokim promišljanjima o životu opterećenom ratnim tegobama i inim nevoljama; onim ljudskim, neizbježnim, sudbinskim i onim opakim, nasilnim, zlim i nametnutim do uništenja. Nit poveznica je trajno suprotstavljanje dobra i zla. Volim stilska iznenađenja u romanima dr. Čorkalo, jer su tako dopadljiva, emotivna da ulaze u srce i dušu i trajno ostaju. S pjesmom „Ne dirajte mi ravnicu“ zadovoljna publika u dvorani svojim glasovima podržala je pjevače i zaključila Tjedan sjećanja 2019. Razgovor se nastavio na terasi ispred dvorane uz čašicu i ukusne kolačiće.
Margita Vučetić/hu-benedikt.hr
