Sveti Teobald iz Marlyja
Sveti Teobald (Theobald, Thibaut de Marly), francuski redovnik cistercit, opat, rođen je oko 1200. u dvorcu Marly (Marly-la-Ville, departman Val-d’Oise, Île-de-France).
Potomak plemićke obitelji Montmorency, sin Boucharda de Marlyja i Mathilde de Châteaufort, rođak kralja Louisa VII, isprva je prigrlio vojnički zanat, iako je gajio veliku pobožnost prema Majci Božjoj. Služio je kao vitez na dvoru francuskog kralja Filipa II. Augusta. Postao je 1226. redovnik cistercit u opatiji Vauc-de-Cernay (departman Yvelines, biskupija Versailles). Za svećenika je zaređen 1230, a 1235. izabran za opata i tu dužnost obavljao je do svoje smrti. U opatiji je tada boravilo više od 200 redovnika, a Teobald se među njima isticao svojom poniznošću i ljubavlju prema siromaštvu, tišini i molitvi. Poznat je po svojoj pomoći radnicima na obnovi samostana i po svojem proroštvu o djeci svetog Ljudevita.
Glas o Teobaldovoj svetosti proširio se naime i do kralja Ljudevita IX, koji nakon pet godina braka s Margaretom iz Provanse još uvijek nije imao djece. Stoga su se Ljudevit (Louis) i Margareta (Marguerite) uputili do opata Teobalda u opatiju Vaux-de-Cernay i zamolili ga zagovor. Umjesto odgovora pobožni opat uzeo je u ruke i pokazao im buket s jedanaest bijelih ljiljana, simbol jedanaestero djece, koja će se roditi u njihovom braku. Kraljica Margareta već je 1240. rodila prvo dijete. djevojčicu Blanku (Blanche). Nakon dvanaest godina uspješnog upravljanja opatijom Vaux-de-Cernay, Teobald je tamo preminuo na današnji dan, 8. prosinca 1247, a pokopan je u kapitulskoj dvorani. Na njegov grob postavljena je kamena ploča u kojoj je uklesan pastirski štap. Štovanje svetog Teobalda odobrio je 29. rujna 1710. papa Klement XI.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
