TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman – tvorac samostalne Hrvatske

Slika 1. Spomenik dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu (mj)

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do smrti  10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova bio je  proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984.).

Godine 1989. utemeljio je stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobijedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi, a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji najzaslužniji su za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskome ratu.

Dr. Franjo Tuđman okupio je Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

 

Slika 2. Grob dr. Franje Tuđmana na groblju Mirogoj (mj)

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske ostvarivao je korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć, dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatska nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje Velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskoga saveza omogućio je ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju trebalo je iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) pripremljena je osamdesetih godina prošloga stoljeća  (Branko Mamula), a ostvarenje plana agresije (stvaranje Velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja). Sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari slažu se da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije, a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bio bi sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti, a da nitko ne mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva, dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskoga naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojba u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom dr. Tuđman pokolebao je vodstvo JNA i nije došlo do vojnoga udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora, ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske, ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992.). Nakon prijema u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država, to moramo učiniti sami; nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnoga poretka. Nažalost, snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima bile su na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem plod su zločinačkoga plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat, a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti Veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne! U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje Velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku, a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem agresija na Hrvatsku se pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini potaknut je i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe bile su one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako riješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjega stanja u BiH. Tuđmana nema 19 godina, a stanje se nije promijenilo; BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije posebna su priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) očuvala je Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskoga naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH, a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica bila je protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskoga rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) također je pokazatelj antihrvatskoga stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku, ali nitko nije došao. Niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe. On se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane, zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj bila je specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora. 25% Hrvatske bilo je okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće, dr. Franjo Tuđman je kao vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokadu Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije  trebalo je voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana bilo je zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku, ali Hrvatska nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom oslobođeno je hrvatsko Podunavlje, spriječen nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman bio je uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993.), Maslenica (30 siječnja 1993.), Pontonski most 18. srpnja 1993., Knin (6. kolovoza 1995.). Dvadeset dana nakon VRO Oluja „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao je u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) došao je u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993.) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije. 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu. 

U doba Tuđmanove vlasti bilo je više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskoga naroda slobodno su pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast. Oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz toga vremena. Komunističko-udbaška propaganda plasirala je laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman ostvario je tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnoga sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

Komentari