TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Pismo vršnjaku

  • Written by:

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

VUKOVAR –pismo vršnjaku

Promatrajući mirno more i čisto nebo obasjano suncem pokušavam zamisliti kakav je tvoj bio pogled u ovo doba prije 28 godina. Dok ja slušam tišinu ti si slušala zvukove granata, dok ja bezbrižno hodam svojim gradom ti si se skrivala u strahu od smrti. Pri samoj pomisli da nisi mogla imati normalno djetinjstvo osjetim tugu i bol.

Zašto postoji rat? Zašto ne može biti mir? Zašto djeca kao mi ne mogu imati priliku osjetiti prvu ljubav, prvi poljubac, druženje i smijanje s prijateljima? Ta su ti pitanja sigurno prolazila kroz glavu dok si osluškivala odjeke metaka u svom skloništu. Vjerojatno si osjećala gorčinu, ali ujedno i tugu znajući da se više nikada nećeš moći vratiti u svoj dom jer njega nema više. Vjerujem, kako je vrijeme prolazilo, tako je i tvoja nada odlazila u nepovrat.

Ovo pismo pišem da ti zahvalim i kažem da tvoja žrtva nije bila uzaludna. Hvala ti što si hrabro otrpila svu bol i agresiju kako bi naši vršnjaci i ja mogli mirno i slobodno živjeti u svojoj zemlji. Voljela bih da postoji drugačiji način osim ovog pisma da ti iskažem ljubav i zahvalnost koju osjećam. Vukovar je grad heroja i ti si jedan od njih. Nadam se da osjećaš taj ponos. Danas se polako pokušavamo okrenuti budućnosti, ali sjećanje na vas nikada neće umrijeti. Žrtve Vukovara nikada neće biti zaboravljene.

Ana Grbeša, 4.b
Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju, Split
Mentorica: Nada Barać, prof.

Komentari