TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Petak, 13. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.

Sloboda
Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.

Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.

Riječ Gospodnja
Mt 11,16-19
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: “Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Gospodin je oduvijek želio svoj narod obasuti povlasticama i darovima. No svaki put kad im je to ponudio – ustima svojih glasnika, proroka – narod mu je okrenuo leđa. To je bio slučaj čak i kad se Isus pripravljao na javnu službu: narod je odbio poruku Ivana Krstitelja. Ne iznenađuje stoga kako se i Isus suočio s oporbom.
Ponuda Gospodinova oduvijek je bila radost duboka kao nabujala rijeka, bezbroj djece i potomstva. Narod je, međutim, izabrao biti zlovoljan prema Isusu. Prigovor se odnosio na društvo s kojim je Isus jeo i pio. S druge strane, Ivanu su prigovarali da nije ni jeo, ni pio, već postio.
Isus je došao nudeći nam dar života u obilju. No mi uvijek budemo izbirljivi oko načina na koji je njegova poruka izložena: previše je “crkvena” ili previše “svjetska”. Molimo za otvoreno srce, srce koje će htjeti čuti, a onda i živjeti Isusovu poruku.

Razgovor
Isuse, za svoga si boravka na zemlji uvijek s radošću primao malu djecu.
Pouči me da imam djetinje povjerenje u tebe.
Da živim sa sviješću da me ti nikada nećeš napustiti.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari