TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Vukovar

  • Written by:

Ilustracija: Eva Vukina “Uskrsli Krist grli Vukovar”

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

VUKOVAR

Stoji grad na Dunavu
I pleše ples tuge.
,,Zašto si tužan, Vukovare?“, upitam.

,,Padaju granate, biju Hrvate;
Dok mržnja vlada, Hrvatska strada;
Domovi nestaju, ruže ne cvjetaju;
Napuštene ulice skrivaju svoje ocrtano lice;
Dunav krvlju boje, i mržnju kroje;
Vjetar smrti lagano se kreće, nema više u meni sreće;
Mnoge on nosi prema nebu, gleda kuća mojih paljbu;
Hrvate progone, slušaju demone;
Ubijaju ljude, Hrvatsku u patnju uvode;
Anđeli s neba pjevaju, gledaju kako ljude streljaju;
Suze padaju, ljudi se boljem sve manje nadaju;
Odvode ih u logore, bacaju u ponore;
Zlostavljani Hrvati budu, izgube svaku nadu
U bolji život“.

Kako nastaviti; kako ponovno vjerovati u dobro?
Prvo treba znati, da treba znati čekati,
Vjerovati Njemu, vjerovati u dobro,
Jer On ima plan za nas; jedini On može nam
Vratiti vjeru u dobro; vjeru u ljude
On je put, istina i život ;

I mi trebamo znati vjerovati,
Da će nam On put pokazati
I tada ćemo biti sretni.

GABRIJELA VIDOVIĆ, 6.b
Mentorica: Marinela Delonga, vjeroučiteljica
Osnovna škola kneza Trpimira, Kaštel Gomilica

Komentari