Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

Vukovar nikad zaboravljen

Šetam ulicom, mrak je i tišina.
Cvrkut ptica više se ne čuje,
Toplina sunca više me ne grije,
Samo u daljini gori svijeća crvena.

Približavam se, u srcu sve veća sjeta,
Sjećanja postaju sve jača.
Niz obraz curi jedna suza,
Suza ponosna Hrvata.

Devedesete godine su bile one
Koje su mnoga srca slomile,
Mnoge dobre duše odnijele
I bolne rane ostavile.

Moj grad je patio
I s njime mnogi drugi.
Majke su od djece odvajali,
Muževe i žene razdvajali.

Za grad na Dunavu
Mnogi su heroji život dali.
Borili su se hrabro
I svoju domovinu obranili.

Donijeli su nam slobodu
I osmjehe narodu.
Školska zvona opet se čuju,
Ljudi se na ulicama dovikuju.

Djeca se na trgu igraju,
Brodovi opet plove Dunavom
I svi oni ne zaboravljaju
Hrabru priču o našem Vukovaru.

Učenica: Marija Kojundžić, 3.b
IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split
Mentor: Katarina Žanetić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save